Koliko je djece u prošloj godinu udomljeno, a koliko ih je dobilo drugu šansu da život nastave s manje neizvjesnosti u novim obiteljima posvojitelja, provjerili smo s ravnateljima lokalnih Centara za socijalnu skrb u Križevcima, Đurđevcu i Koprivnici.
Potaknuti tragičnim slučajem pretučene djevojčice koja je iz udomiteljske obitelji vraćena svojim biološkim roditeljima, jučer smo ih pitali tko je zakazao, a u ovoj nas je analizi zanimalo stanje na terenu u centrima u Podravini i Prigorju, s ciljem da bi se sustav pokrenuo, promijenio te donio samo najbolja i najbrža rješenja u korist onih koje svim snagama moramo štititi – djece.
U Križevcima je Centar za 12 djece pokrenuo oduzimanje roditeljskih prava
Tijekom 2020. godine Centar u Križevcima je sudu podnio 12 prijedloga za oduzimanje roditeljskog prava na stanovanje s djetetom. Ta djeca su povjerena na čuvanje i odgoj udomiteljskim obiteljima i drugim ustanovama socijalne skrbi poput domova za nezbrinutu djecu ili obiteljskim domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
– U praksi se djeca najčešće smještaju u udomiteljske obitelji, no zadnjih godina vidljiv je trend smanjenja broja udomiteljskih obitelji za djecu pa su stručni radnici primorani tražiti bilo kakav oblik smještaja za dijete, koji možda u datom trenutku i nije najprimjereniji za dijete, samo kako bi se dijete izdvojilo iz neposrednog ugrožavajućeg okruženja – kaže ravnateljica Sanja Jakopović te pojašnjava da je riječ o slučajevima kada se djeca smještaju u udomiteljske obitelji na drugim područjima Hrvatske.
Trendovi zadnjih godina, barem što se tiče Centra za socijalnu skrb Križevci, pokazuju rast broja smještene djece u udomiteljske obitelji ili ustanove socijalne skrbi.
Što se tiče vraćanja djece u biološke obitelji tijekom nekoliko proteklih godina CZSS Križevci nije imao ni jedan takav slučaj.u
Ravnateljica Jakopović naglašava da su kod roditelja djece koje se nalaze na smještaju, njihovi roditeljski potencijali vrlo oskudni pa samim time i kapaciteti za promjenu.
– U brigu o djeci uključeni su i drugi sustavi kao što su odgoj i obrazovanje, zdravstvo, policija, pravosuđe koji svaki iz svoje domene raspolažu podacima o djeci i obiteljima i dužni su centrima za socijalnu skrb prijaviti svaku sumnju o narušenim obiteljskim odnosima. Prilikom sveobuhvatne obiteljske procjene, stručni radnici analiziraju informacije dobivene od drugih sustava kako bi poduzimali mjere obiteljsko-pravne zaštite djece – naglašava Jakopović.
CZSS Križevci trenutno ima 11 udomiteljskih obitelji i njihov broj je u kontinuiranom padu.
U Križevcima je kod udomitelja smješteno 22-oje djece, a u domovima njih 34
U njima je smješteno 22-oje djece, petnaestero djece na području Križevaca, a sedam na drugim područjima. U domovima za nezbrinutu djecu, djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i domovima za odgoj djece i mladeži s poremećajima u ponašanju smješteno ih je čak 34.
U Registru posvojenja križevačkog centra unatrag više godina, je dvoje djece u dobi od 10 i 12 godina s ispunjenim pravnim pretpostavkama za posvojenje, no radi se o djeci s izraženim višestrukim zdravstvenim poteškoćama za koje potencijalni posvojitelji ne iskazuju interes.
Lani je posvojeno tek jedno dijete
Tijekom prošle godine posvojeno je jedno dijete, 2019. i 2018. niti jedno, dok je tijekom 2017. godine posvojeno njih petero.
Trenutno u pripremi CZSS Križevci ima i pet prijedloga sudu za lišenje roditeljske skrbi.
– Sudski postupci lišenja prava na roditeljsku skrb su dugotrajni i usuđujemo se reći da suci “teško donose odluke o lišenju roditeljima prava na roditeljsku skrb“ – kaže ravnateljica te navodi primjer iz prakse.
Problem su prespori sudski postupci lišenja roditeljskih prava
Polovicom 2019. godine njen je Centar uputio prijedlog sudu za lišenje prava roditelja na roditeljsku skrb. Postupak je trajao godinu i pola dana i sud je odbio prijedlog Centra. CZSS je uložio žalbu na rješenje suda, drugostupanjsko tijelo poništilo je odluku prvostupanjskog tijela i vratilo sve na ponovni postupak. Predmetno dijete smješteno je u ustanovi socijalne skrbi od rođenja u studenome 2018.godine, roditelji nisu stvorili uvjete za povratak djeteta u obitelj, no ne daju ni vlastiti pristanak na posvojenje i protive se prijedlogu CZSS Križevci da se liše prava na roditeljsku skrb.
U Đurđevcu je čak 47 djece smješteno kod udomitelja, jedno je vraćeno roditeljima
Stanje u Đurđevcu približio nam je ravnatelj Daniel Rupić.
I prema njegovim navodima broj udomiteljskih obitelji na području cijele RH je u stalnom padu i očito je da promjene koje su 2019. godine nastupile u području udomiteljstva nisu motivirale ljude da se time počnu baviti.
– Obveze udomitelja nisu jednostavne, radi se o prihvaćanju djeteta ili više njih, koje je živjelo u neodgovarajućim uvjetima te postavljanju stvari na mjesto kako bi trebale biti. To je odgovorna i zahtjevna zadaća prilikom čijeg obavljanja gotovo da ne postoji slobodno vrijeme za odmor, vikend, godišnji odmor ili slično. Odjednom dobijete na svakodnevnu brigu i skrb dijete ili djecu u dobi od 2, 8 ili 15 godina, a ne znate otkud bi prije krenuli s brigom i odgojem – kaže Rupić.
Tamo je čak 47 djece smješteno u 29 udomiteljskih obitelji.
U Đurđevcu lani nije posvojeno ni jedno dijete
Prošle godine je u 13 slučajeva pokrenut postupak lišenja roditeljske skrbi te isto toliko djece ispunjava pretpostavke za posvojenjem i nalazi se u registru. Svi su većinom u dobi između 10 i 17 godina.
Lani nije bilo slučajeva posvajanja.
– Posvojenje se može zasnovati uz ispunjenje određenih pretpostavki na strani posvojitelja i na strani djeteta, ali i samo ako se procijeni da je posvojenje u interesu djeteta. Djece s pretpostavkama za posvojenje ima svih dobi, no najmanje onih u najranijoj, a što je dijete starije to su mu šanse za posvojenje manje. Sama procedura posvojenja u pravilu ne traje dugo, važnije je praćenje tih odnosa kod postupka zasnivanja posvojenja, tu se doista ništa ne smije požurivati i potrebno je čvrsto stajati iza te odluke da je to u najboljem interesu djeteta. Mogli bismo reći da je to jedan od najemotivnijih postupaka koje provodimo, no nimalo lagan – kaže Rupić.
Kod predlaganja oblika skrbi prilikom izdvajanja djeteta iz njegove primarne obitelji, važno je odrediti koji od tih oblika je najprimjereniji za dijete kako bi se zadovoljile potrebe djeteta, tako da ne postoji univerzalno rješenje. U takvim postupanjima se uvijek donosi timska odluka o nužnosti te mjere, a tim sačinjava socijalni radnik, psiholog i pravnik, dok je konačna odluka o tome u sudskoj nadležnosti.
– Centri za socijalnu skrb ne nadziru djecu, već se kao mjere iz nadležnosti centra mogu izreći mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu te mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora, ali ista se izriče obitelji sa određenom svrhom, u sklopu koje će osoba koja provodi mjeru u radu s roditeljima pokušati postići određene promjene u području zbog kojih je izrečena mjera. Voditelj mjere, koji je vanjski suradnik centra za socijalnu skrb, ima zadatak najmanje jednom tjedno ili češće izvršiti obilazak obitelji i neposrednog rada – kazuje Rupić.
Pogrešno je, kaže, očekivati od takve mjere da se njome mogu spriječiti neke nepoželjne situacije ili kao što aktualno svjedočimo, izolirani slučajevi koji mogu dovesti do tragičnih ishoda.
Lani u biološku obitelj nije vraćeno ni jedno dijete
– O povratku djeteta u biološku obitelj teško je govoriti, no osnovni preduvjet za povratak djeteta u obitelj je trajna promjena osobina i ponašanja koje su eventualno dovele do izdvajanja djeteta, no naravno uz pomoć i podršku toj obitelji – pojašnjava Rupić.
Napominje kako tu nailaze na problem dostupnosti, razvijenosti i raznolikosti socijalnih usluga na području naše županije, a koje bi bile usmjerene k sprečavanju izdvajanja djeteta iz obitelji ili pak pokušaju povratka.
U Koprivnici broj žurnih mjera oduzimanja djece rapidno raste
Tijekom prošle godine Centar za socijalnu skrb Koprivnica je izrekao 14 žurnih mjera, kojima je izdvojeno 23-oje djece, a od kojih je 19 smješteno u udomiteljske obitelji.
Broj žurnih mjera iz godine u godinu raste. Tako ih je 2020. godine bilo 14, godinu ranije 2019. devet, 2018. godine pet. Ovo je potvrda kako standardi i kriteriji zaštite djece postaju sve ozbiljniji, dosljednije se primjenjuju i zaštiti djece se posvećuje sve veća pažnja.
Djeca se rijetko vraćaju roditeljima, jer se okolnosti ne mijenjaju
Lani je samo jedno dijete vraćeno u biološku obitelj nakon što je istekla mjera oduzimanja prava na stanovanje izrečena od strane suda.
– Vraćanja su rijetka jer se najčešće okolnosti radi kojih su djeca izdvojena ne mijenjaju te se nakon kratkog vremena u kojem se utvrdi da roditelji nemaju kapaciteta za promjene, ide prema lišenju prava na roditeljsku skrb i trajnom zbrinjavanju – objašnjava Danijel Rušak, v.d. ravnatelja koprivničkog CZSS.
Kod udomitelja smještena su 92 djeteta
Na području CZSS Koprivnica ima 90 udomiteljskih obitelji od čega se njih 12 odnosi na srodničko udomiteljstvo. Od ukupne brojke, 33 ih udomljava djecu, a 57 odrasle korisnika.
U njima je prema posljednjim podacima smješteno 92-je djece.
Ravnatelj Rušak također potvrđuje navode kolega iz Đurđevca i Križevaca da se iz godine u godinu bilježi pad udomiteljstva.
Prošle godine, posredstvom koprivničkog CZSS-a posvojeno je sedmero djece
– Ove godine ih je osvojeno već troje, a otvoreno je još sedam novih postupaka posvojenja za koja se očekuje da će biti okončana u roku mjesec-dva. Djeca koja se posvajaju najčešće su nekoliko godina na smještaju, tijekom kojeg perioda se vode postupci lišenja prava na roditeljsku skrb, a duljina njihova smještaja ovisi u brzini i učinkovitosti sudova obzirom da su oni ključni u tome da neko dijete stekne pretpostavke za posvojenje – kaže ravnatelj.
Na smještaju je trenutno 28 djece (od ukupno 126) za koju je centar prema sudu uputio prijedlog da se roditelje liši prava na roditeljsku skrb te bi svi oni kroz neko vrijeme mogli steći pretpostavke za posvojenje.
U registru djece s pretpostavkama za posvojenje je 21 dijete, međutim, za svega njih 11 je posvojenje u njihovom interesu. Ostala djeca pravno ispunjavaju pretpostavke za posvojenje jer su roditelji npr. umrli, međutim, žive u obiteljima srodnika te nikada neće biti zbrinuta posvojenjem jer to nije njihov interes.
– U registru ima djece koja su u životnoj dobi od 15 ili 16 godina kada njihovo posvojenje više gotovo nije moguće jer spadaju u skupinu neposvojive djece – kaže Rušak.
Zbrinjavanje djece posvojenjem za neku djecu jedina je šansa da imaju vlastitu obitelj te da djetinjstvo ne provedu u ustanovama i udomiteljskim obiteljima. Međutim, da bi došlo do posvojenja, osim Centra i sve druge institucije sustava koje sudjeluju u procesu zaštite djece moraju reagirati pravovremeno i učinkovito, a interes djeteta staviti ispred interesa biološkog roditelja.
Rušak napominje da je sustav prespor te se djeci trajno onemogućava posvojenje
Pri tome vrlo bitnu ulogu imaju sudovi koji donose odluku da se roditelj liši prava na roditeljsku skrb, čime dijete ispunjava pretpostavke za posvojenje i omogućava mu se da dobije drugu šansu odrastati u obitelji, ukoliko mu isto već nisu mogli omogućiti biološki roditelji.
– Potrebno je napomenuti da sporost sustava, kasno pokretanje postupaka lišenja prava na roditeljsku skrb, kada je dijete već u višoj životnoj dobi, dugotrajnost sudskih postupaka…nekoj djeci trajno onemogući da budu posvojena i da punoljetnost dočekaju u sustavu socijalne skrbi, nakon čega se najčešće vraćaju u isto ono okruženje iz kojeg su kao djeca izdvojeni.
Odgovornost je svih institucija u sustavu da upravo takve situacije budu čim rjeđe, da se vrlo brzo nakon izdvajanja djece naprave precizne procjene kapaciteta roditelja za promjenu i ukoliko kapaciteti ne postoje ili su zanemarivi, da se planiraju aktivnosti koje vode prema trajnom zbrinjavanju djece. Naime, nerijetko već u trenutku izdvajanja djeteta iz obitelji postoje jasne okolnosti iz kojih je potpuno jasno da roditelji vrlo vjerojatno nikada neće biti u stanju preuzeti brigu o vlastitoj djeci. U takvim situacijama, davanje šansi roditelju, zapravo je oduzimanje šansi djetetu, koje svoj život provede u institucijama ili udomiteljskim obiteljima, koje promijeni i po nekoliko puta, a na koncu u njima i odraste jer bude toliko veliko da posvojenje više nije moguće. Osim toga, odrastajući u takvim nepovoljnim okolnostima razvije niz ponašajnih i/ili emocionalnih smetnji koje ga opterećuju cijeli život – kaže Rušak.
Jednom kada se ispune sve pretpostavke sam postupak, posvojenje ne traje dulje od 30 dana.
Čak je 195 djece u Koprivničko-križevačkoj županiji u udomiteljskim obiteljima te domovima, a sudeći prema sustavu koji sporo i neučinkovito oduzima roditeljska prava, velika većina te djece neće dočekati priliku da budu posvojena i odrastu onako kako bi trebala, u ljubavi i sigurnosti svoje obitelji.
Lani je posvojeno tek osmero djece, njih sedmero u Koprivnici i jedno u Križevcima, dok je za njih 53-oje upućen prijedlog da se roditelje liši prava. Koliko će djeca čekati u sustavima koji nisu primjereni za njihovo djetinstvo i odrastanje, što bi trebalo biti najljepše razdoblje u njihovim životima, ovisi nažalost o presporim i neučinkovitim sudskim procesima koji im kradu djetinstvo, osmijehe, ljubav,
Na žalost, broj udomitelja sve je manji, ponovo zbog bizarnih propisa koje obitelji ne mogu zadovoljiti pa je dio djece još uvijek po domovima, umjesto da odrastaju u obitelji koja će im barem djelomično nadomjestiti priliku za posvojenjem.
Sustav je spor, neučinkovit, bezosjećajan i otužan i pod hitno ga treba mijenjati, poboljšati i učini ama baš sve, i moguće i nemoguće, da se djeci vrati djetinstvo, osmijeh, sigurnost i sve ono što bi im trebali jamčiti, a ne otežavati, kao što je to trenutno slučaj.
