Crtice iz povijesti

Hospitali u Koprivnici

Hospitali su, zahvaljujući prihodima sa svojih posjeda, svojim su štićenicima davali besplatno stan, kruh i nešto mesa, a odjeću su morali sami osigurati.

18:30h
0

U srednjem vijeku u našim je krajevima postojao veliki broj hospitala kao ustanova za zdravstvenu skrb. Oni su predstavljali kombinaciju bolnice i ubožnice, ali i osnovnu organizaciju za zbrinjavanje i pomoć najnižim slojevima gradske sirotinje. U kontinentalnom dijelu, npr. u Zagrebu i Varaždinu su hospitali imali i kupališta. Na zapadu ih se nazivalo «domus Dei» (kuća Božja), «domus hospitalitatis» (kuća gostoprimstva), odnosno skraćeno «hospital». Na istoku su ih zvali «ksenodohij» (grč. primanje stranaca i gostiju). Hospitali su bili institucije osnivane od raznih redova pa su se zato najčešće nalazile uz crkve i samostane. Jedan od prvih poznatih (i najstarijih) hospitala u današnjoj kontinentalnoj Hrvatskoj je bio u Koprivnici.

Koprivnički hospital s crkvom Sv. Ane je prije 1345. godine utemeljio spomenuti Grgur iz Koprivnice, čazmanski prepozit i kasniji čanadski biskup, te oboje datirao. Rektor koprivničkog hospitala je 1501. godine bio svećenik Nikola. U drugoj polovici 16. stoljeća u Koprivnici je postojao hospital Sv. Matije s kapelom se spominje 1555. i 1557. godine, a prve navedene godine ga je srušio Petar Keglević u vrijeme gradnje koprivničke protuosmanlijske utvrde. Također se spominje hospital s kapelicom Blažene Djevice Marije 1556. godine. Tada je kralj Ferdinand zapovjedio Luki Sekelju, upravitelju koprivničke utvrde da mora vratiti oranice i livade što ih je oteo koprivničkom hospitalu i kapeli Blažene Djevice Marije. Prihod s oduzetih oranica i livada upotrebljavao se uzdržavanje koprivničkih siromaha i rektora spomenute kapelice.

Hospitali su, zahvaljujući prihodima sa svojih posjeda, svojim su štićenicima davali besplatno stan, kruh i nešto mesa, a odjeću su morali sami osigurati. Grad se brinuo za svoje hospitale i time što im je dodjeljivao dio novca dobivenog prodajom nekretnina onih građana koji su umrli bez nasljednika, a povremeno bi hospitali dobivali veće ili manje svote novca bogatih pojedinaca. Postojali su primjeri da su udovice prodavale svoje posjede te predavši dobiveni novac hospitalu otišle u njega živjeti. Ako se našlo nekoga tko je svojevoljno podizao cijenu robi na sajmu ili se služio neispravnim mjerama, gradske su vlasti zaplijenile te prodale njegovu robu, a dio novca je pripadao hospitalu. Znalo se dogoditi da je hospital imao višak novca pa ga je iznajmljivao uz kamate. Hospitalom je upravljao «magister hospitalis» ili «magister xenodochii».

Kasnije vijesti o srednjovjekovnom koprivničkom hospitalu, koliko je za sada poznato, nisu sačuvane. Godine 1636. imamo podatak o tome “koliko zeromah na krayne varas premore z pazkum nassega reodunika dosta u dobrom redu sznage…”. U novom vijeku je postojala vojna zgrada. Kada je u 18. stoljeću vojska napustila Koprivnicu onda je ta zgrada uređena u ubožnicu. U toj su se zgradi kasnije davale i kazališne predstave. Zbog dotrajalosti je srušena u drugoj polovici 19. stoljeća.

čitam...
Loading...