Jelena Koprić: Prošla sam kroz devet postupaka potpomognute oplodnje, potrošili smo svu ušteđevinu, digli kredit i rodila sam tri palčića, no sve se isplatilo, predugo smo ih čekali

Prvi put kad sam došla na postupak potpomognute oplodnje, prštala sam od optimizma. Rekli su nam liječnici da ćemo bez problema uspjeti jer smo mladi i da problem nije velik. S takvim sam mislima i otišla kući. Prolazili su dani u čekanju i neizvjesnosti… Rezultati su na kraju rekli da nismo uspjeli. Koja je to bolna pljuska bila… Nisam se danima mogla oporaviti – prisjetila se Jelena Koprić (34) iz Križevaca tih dana kad je morala prolaziti kroz procese potpomognute oplodnje da bi postala majka.

Nije ni slutila da će taj put da postane roditelj biti mukotrpan, bolan, težak, prepun suza, neizvjesnosti i pitanja – zašto baš ja? Postupci su trajali pune četiri godine.

– Godinu dana pokušavali smo zatrudnjeti, ali jednostavno nije išlo. Onda se dogodilo čudo koje je nažalost kratko trajalo jer je bila izvanmaterična trudnoća. Bilo je to prije devet godina. Morala sam hitno na operaciju, odstranili su mi jedan jajovod. Rekli su mi  da je drugi prohodan, da će uspjeti bez problema zatrudnjeti i da se ne moram bojati. Pokušavali smo tako idućih godinu dana, ali jednostavno nije išlo. I tada su zapravo krenule naše muke – ispričala nam je J. Koprić.

Šok i nevjerica – uslijedila je dijagnoza kojoj se uopće nije nadala. Ispostavilo se da taj jajovod u koji je polagala sve nade, ipak nije u funkciji kako bi trebao biti da može zatrudnjeti prirodnim putem te su im liječnici rekli da im ne preostaje baš ništa drugo nego krenuti s procesom potpomognute oplodnje.

– Prvo smo krenuli s postupkom u jednoj zagrebačkoj bolnici. Ni taj početak nije bio lak. Odmah na početku je zapelo. Naredali su se neuspjesi jedan za drugim… Prva tri pokušaja nisu uspjela da zatrudnim. Onda je došao Zakon, koji je donio tadašnji ministar Darko Milinović i to najgori u Europi po kojem su se mogle oploditi samo tri jajne stanice. Tada nismo imali izbora pa smo morali krenuti s pokušajima u Sloveniju, u Maribor. Jedan je postupak koštao oko 3000 eura, a bili smo na dva – kazala je J. Koprić.

Potom se opet vraćaju u Hrvatsku i to na još dva postupka u prirodnom ciklusu -bez hormonalnih lijekova i injekcija. Nažalost, nisu uspjeli… Trebalo je skupiti snage i energije da se krene dalje, da se ne gubi vjera i nada da će postati majka, a njezin suprug Miroslav otac.

– Kad se opet 2012. godine promijenio Zakon i kada su se smjele oploditi sve dobivene jajne stanice, otišli smo privatno doktoru Draženu Lučingeru u Zagreb i tad je, nakon devetog pokušaja, uspjelo. Rođena je Kiara, moja četverogodišnja djevojčica. Sreći nije bilo kraja. Pomiješana sreća sa strahom. Trudnoća mi je bila sve samo ne blaženo stanje. Stalno u strahu, hoće li sve biti dobro. Živjela sam od pregleda do pregleda. A onda se zakompliciralo u 25. tjednu pa sam morala u bolnicu na očuvanje trudnoće. Kiara je rođena u 35. tjednu, kao palčica. Imala je 2300 grama i 44 centimetara je bila dugačka – prisjetila se Jelena.

Do tog trenutka dok nije konačno zatrudnjela, život joj se iz temelja promijenio. Ona se promijenila. Sve te procedure, ti postupci da dobije dijete, postali su svakodnevni dio njezinog života. S time u mislima se budila i išla spavati. Počela se povlačiti u sebe, prestala izlaziti, začahurila se…

– Moje prijateljice su imale već djecu i postalo mi se jako teško družiti s njima. Teško je bilo podnijeti da one imaju djecu, da su sretne, a ja ne mogu biti… Nije to bila ljubomora, zaista nije. Samo sam bila jadna što nisam majka. I njima je bilo teško kraj mene jer su počele osjećati krivnju što su one sretne. Pa onda nismo mogli ići ni na godišnji jer smo potrošili puno novaca na postupke i morali smo paziti na svaku kunu – prisjeća se Jelena.

Sudbina je očito baš odlučila Jelenu i supruga Miroslava uporno testirati pa je u svim tim procesima morala pretrpjeti još jednu izvanmateričnu trudnoću. I da, bilo je trenutaka kad je htjela odustati, stati i pomiriti se s time da očito neće uspjeti. Puno podrške pružala joj je obitelj i suprug pa svaki put dok bi pala, ustala bi još jača i odlučnija.

– Dok se samo sjetim svih tih postupaka. Prvo sam pila hormone da bi se stvorilo što više jajnih stanica. No, kad to nije uspjelo, morali smo krenuti baš u veliki postupak. Dok se samo sjetim te velike igle, postupka vađenja jajnih stanica traje kojih 10-ak minuta, nije to dugo. Ali, bolno je ako se ne radi pod anestezijom. Morala sam si davati i injekcije u trbuh. Procedura traje od početka do kraja ciklusa. No utatoč svemu, najgore je bilo čekati je li uspjelo. Tada znaš da si nemoćan, da više ne možeš ništa nego čekati. Ovako dok sam prolazila kroz postupke barem sam nešto radila – prisjetila se.

Fizički je bilo naporno, ali je psihički bilo puno teže. Nakon što se rodila Kiara, odlučili su se na zamrzavanje zametaka za slučaj da ipak požele proširiti svoju obitelj. I tako je i bilo. Nakon tri i pol godine, Jelena je smogla hrabrosti da pokuša još jednom postati majka.

– Prvi postupak opet nije uspio. No, nešto mi nije dalo mira i išli smo pokušati još jednom i tada smo rekli ako ne uspije, gotovo, stajemo. Imamo Kiaru i sretni smo i zahvalni na njoj. A onda me zvao doktor da je beta pozitivna, da sam trudna i neka dođem na pregled. Isprva ništa nije upućivalo na to da nosim blizance. Nego, tek na sljedećem pregledu, liječnik je u čudu promatrao i rekao da izgleda da tu ipak kucaju dva mala srca. Nisam mogla vjerovati. Naručio me opet za nekoliko dana na pregled da vidi je li to stvarno tako, da su blizanci tu. I bili su. Nisam mogla vjerovati. Bila sam u šoku – ispričala nam je ona.

S obzirom na iskustvo od prvi put, u ovoj trudnoći je ipak bila opuštenija. Bila je svjesna da zbog svega što je prošla neće biti lako, bila je spremna opet na borbu. Iako je iz početka izgledalo da će sve biti u redu i da ovog put neće morati u bolnicu, sudbina je opet umiješala svoje prste pa je završila u bolnici kad su blizanci bili stari 23. tjedna.

– I opet sve ispočetka. No, izdržala sam i ovaj put. Ivano i Korina su rođeni u 35. tjednu, opet kao palčići. Ona je imala 1460 grama, a Ivano 2100. Išla sam odmah na carski rez, nisu se čekali trudovi. Danas Kiara ima četiri godine, a blizanci šest mjeseci. Dobro smo, srećom. Idemo samo na vježbe u Zagreb što je potrebno do godine dana s obzirom na to da su rođeni kao palčići. Iskreno, da mi je netko rekao da ću imati troje djece, rekla bih mu da je lud – našalila se J. Koprić.

Kako bi postali roditelji, potrošili su svu ušteđevinu, pa čak su i morali i dići kredit. Ukupno je otišlo oko 10.000 eura. Spomenimo i to da one u bolnicama nisu plaćali, jer ih je pokrivao HZZO.

– Tako smo ih dugo čekali i željeli, isplatilo se. Najviše me živciralo kad su mi govorili da ne odustajemo. Pa i nismo odustajali. Puno sam čitala o tome, družila se sa ženama koje su to prolazile i to mi je pomagalo puno. Eto, to bi bio moj savjet za žene koje će s morati suočiti s time da bi postale majke. Puno nam u svemu pomaže moja majka, baka Katica. Ne znamo što bih bez nje – sretna ja ona.

Sreće i veselja u njihovom domu, kad su čekali da se tata vrati s posla zaista nije nedostajalo. U to smo se uvjerili i sami prilikom našeg posjeta. Kiara se igrala sa svojim igračkama, nekim ljigavcem. Ivano je uživao u svojoj ležaljci, pomahnitalo se ljuljao. Korina je pak bila u kinderbetu, imala je popodnevno razgibavanje. I svi su nas, ama baš svi od reda počastili takvim osmjesima kakvi se ne mogu zaboraviti.