Svi smo svjesni kako se uloga očeva zadnjih nekoliko desetljeća promijenila. Od uloge pasivnog promatrača u odgoju potomstva (čast iznimkama), danas su očevi puno više uključeni u odgoj vlastite djece, ali i u ostale poslove koji krase obiteljsku zajednicu. Muškarci svoje očinstvo danas doživljavaju ozbiljnije i u skladu s tim nastoje što više vremena provoditi sa svojom djecom. „Kako očevi utječu na djecu?”, naslov je zanimljivog članka objavljenog u travanjskom izdanju časopisa GEO, čije najzanimljivije dijelove ovdje prenosimo.
Psihologinja Anne Storey proučavala je muškarce koji su završili rodiljski tečaj. Otkrila je kako 30 dana prije rođenja djeteta muškarci prolaze značajne hormonalne promjene: počinje im se lučitiestrogen („ženski” hormon), a nekoliko dana prije rođenja povećava im se i razina prolaktina, hormona koji je odgovoran za sposobnost dojenja. Nakon rođenja djeteta, razina testosterona u krvi muškaraca prosječno je opala za trećinu. Također, prema istraživanjima psihologinje Storey, muškarci koji sat vremena u rukama drže novorođenče doživljavaju hormonalne promjene koje im pojačavaju želju za brigu o djetetu. Ovakva i slična istraživanja narušila su teze oko prirodnog vezivanja djeteta uz majku. „Premda razlike u spolovima nesumnjivo postoje, najvažniji elementi roditeljskog odgoja su univerzalni”, tvrdi stručnjak na ovom području Michael Lamb.
Lamb tvrdi kako je posve jasno da očevi, kao i majke, mogu jednako protumačiti signale svoje djece, poput gladi i bola. No, navodi neke razlike: očevi više od majki potiču podjelu uloga po spolu, posebice kod sinova. To se najviše očituje u izboru slobodnih aktivnosti, najdražih igračaka i zadataka te u procjeni dječje osobnosti. Znanstvenik tvrdi i kako je tipično da se očevi bebama i maloj djeci obraćaju nepoznatim riječima, zahtjevnim pojmovima i rečeničnim strukturama čime su zaslužniji za jezični razvoj djeteta. Očevi su također skloniji poticati hrabrije ponašanje svog djeteta u spoznavanju svijeta. No, financijske potrebe još uvijek stvaraju veće probleme očevima jer oni rjeđe uzimaju porodiljne dopuste i u utrci za osiguravanjem financijskih sredstava svojoj djeci gube bitku s vremenom. Naime, porušen je koncept iz 80-ih godina koji je tvrdio kako nije važno koliko vremena se provodi s djecom, nego kako. Danas znanstvenici na to gledaju drugačije i na temelju istraživanja donijeli su zaključak da za djecu „kvaliteta” ionako znači „kvantiteta” jer je upravo vrijeme najvažniji faktor kako bi se razvila međusobna bliskost.
Zanimljivo je istraživanje na 315 obitelji u Njemačkoj koje je pokazalo sljedeće: što se otac više trudi u kućanstvu, djeca će se osjećati da su više „zaštićena, cijenjena, prihvaćena, pažena, voljena”, iako se kućanski poslovi ne mogu smatrati kvalitetnim zajedničkim vremenom.
Sklad između partnera i kvalitetna veza preduvjet su za dobar odnos oca prema djetetu. U skladnoj vezi očevi su topliji, osjećajniji i više se brinu o djetetu. Za majke to ne vrijedi: njihov odnos prema djeci neovisan je o odnosu prema partneru. Iz tog razloga važno je da dobar otac bude emocionalno zreo, smatra psihoterapeut Björn Süfke. Objašnjava kako je dokazano da roditelji i odgajatelji manje suosjećaju s dječacima nego s djevojčicama. Dječaci često rastu u okružju kojim dominiraju žene, a malo nazočni muškarci im prenose tradicionalnu muževnost, kao što je spremnost na djelovanje, a ne na pokazivanje senzibilnosti. Stoga, smatra znanstvenik, mladi muškarci ne zamjećuju svoje emocije poput tuge, straha ili bespomoćnosti. Bez obzira na takav utjecaj u djetinjstvu, dodaje kako je vrlo teško, ali moguće osloboditi se takvog negativnog utjecaja.
Süfke smatra da je najvažniji zadatak u razvoju muškarca naučiti prepoznavati vlastite osjećaje. „ Za muškarce bez djece to je možda luksuz”, kaže Süfke, „no za oca to je obveza”.
Izvor: GEO ( Autorica: Susanne Paulsen) // Biologija.com.hr