Naš grad od drugog svjetskog rata nisu planirali Koprivničanci. Nije bilo arhitektonskog biroa, pa je ”svegradnja” ili svaštarenje bilo u recipročnom odnosu recimo sa Čakovcem, čiji građevinski stručnjaci u GP Međimurje, kad nisu imali što raditi, planirali su rast i izgradnju grada. Zato je Čakovec nalik na sustavno građen srednjeeuropski grad. Koprivnica to nastoji biti. I nastojala je. Obično su u njenu izgradnju prste upleli skupši zagrebački arhitekti. Na pragu usvajanja bio je projekt koji gledate na slici.
Evo tumačenja onoga što vidite ili ne vidite dobro na slici. Grad bi bio popločen i to je dobra zamisao: to su bijele ploče uokvirene tamnim kamenom. Međutim, apsolutno su zbunjujuće tamne kasete, koje su, zamislite, travnate! Čitav trg bio bi ”uljepšan” s 20-ak travnatih kaseta. Nepoznavanje grada iskazano je i određivanje nekadašnje panonskog raskrižja ispred vijećnice kao centar okupljanja građana, gdje se predviđala i neka vrsta amfiteatra. Naime, taj dio grada izložen je gotovo stalnim vjetrovima bilo sa sjevera, bilo s juga, ponešto i sa zapada.
Na javnoj raspravi u tadašnjoj vijećnici (još nije bila gradska, bilo je to osamdesetih) sudjelovali su i novinari. Osporili smo arhitektu ideju o travnatim kasetama i okupljalištu na vjetrometini vjetrova panonskih. On je odgovorio da su valjda Koprivničanci toliko kulturni da neće gaziti travu, već da će travnate kasete zaobilaziti. Odgovorili smo mu da su vjerojatno njegovi Zagrepčani kulturniji, pa neka stavi travnate kasete na tadašnji Trg Republike i neka skakuću oko i preko njih..
Javna rasprava uspjela je dokazati općinskom vodstvu da ovakav prijedlog uređenja trga – nije valjao. Srećom!