U novu godinu krenuli smo s informacijom da se na odjelu rodilišta sve rjeđe čuje dječji plač. Kada gledamo cijelu prošlu godinu, brojke nisu nimalo lijepe, a rođeno je manje beba nego inače. Imali smo 682 poroda, što je 91 manje nego godinu ranije. Rođena je 691 beba dok su u godini prije u koprivničkom rodilištu na svijet došlo 762 mališana.
Koprivničko rodilište nažalost nije iznimka, većina njih u hrvatskim gradovima bilježi pad, a mi se uklapamo u negativan demografski trend koji desetljećima raste. Tim povodom kontaktirali smo koprivničkog akademika Dragutina Feletara, kojem je proces depopulacije Podravine i Prigorja u stalnom fokusu.
Kako kaže, riječ je o procesu koji na našem podneblju, kao i u cijeloj Hrvatskoj, traje gotovo jedno stoljeće. Intenziviralo se nakon 1971. godine, a u finišu je od 1991. U Podravini je započeo između dva svjetska rata. Feletar je nakon popisa stanovništva 1971. objavio članak u crkvenom glasilu “Podravski zvornici”, u kojem je predvidio da će do kraja 20. stoljeća Podravini nedostajati radna snaga, što se i obistinilo.
Najveći pad u Legradu, Goli, Virju i Kalniku
Dramatičnost u fazi depopulacije Koprivničko-križevačke županije potkrijepio je kvantitativnim podacima. Godine 1991. naša je županija imala 129.387 stanovnika, a prema popisu iz 2021., ima nas 101.661.
– Minus je samo u 30 godina 27.726. Znači u tri desetljeća izgubili smo cijelu Koprivnicu, glavni grad županije, što je stvarno dramatično. Đurđevac je, pak, isti kakav je bio za vrijeme Vojne Krajine, kada je brojio oko 6000 stanovnika. Nije poput Koprivnice i Križevaca iskoristio svoje centralne funkcije i položaj za razvoj kao spomenuta dva grada pa je i danas na istoj brojki. Križevci su 1991. u finišu depopulacije imali 11 tisuća stanovnika, 2021. ih je oko 10 tisuća, dok je Koprivnica pala za oko 2500 ljudi, što znači da je 1991. godine sam Grad imao 24.238, a sad ih je 22.304 – kaže akademik.
Ako gledamo po naseljima, podaci su u nekima stvarno katastrofalni. Primjerice, Legrad je 1910. godine imao najviše stanovnika u svojoj povijesti, odnosno otkad se popisivalo stanovništvo. Tada ih je bilo 2088, a danas ih prema popisu iz 2021. ima 875.
Sveukupni pad proizlazi iz pada nataliteta koji se, pak, u najvećoj mjeri osjeti po naseljima oko Drave i na Bilogori, dok se središnji dio, gdje su glavna naselja i prometnice, još donekle drži. Još gore stanje nego u Podravini je u Prigorju, gdje po tim negativnim brojkama prednjači Kalnik.
Gola je 1900. godine imala 95 rođenih, a 2020. samo njih 19. Broj umrlih svih godina nije tako drastično padao pa je 1900. bilo 60 umrlih i prirodni prirast je bio 35 stanovnika. Prema popisu iz godine 2021. bilo je 33 umrlih, a 19 rođenih i slika se okrenula u negativni trend. U Legradu je još gore. Početkom prošlog stoljeća bilo je 111 rođenih, a prema podacima iz 2021. samo 10. Umrlih je prije 120 godina bilo 91, a prema podacima iz 2021. samo 19.
Uz Golu i Legrad, veliki pad zabilježila je i općina Virje te prigorska naselja Kalnik i Sveti Petar Orehovec.
– Za neka manja naselja sa sigurnošću možemo reći da će u roku od 30 godina potpuno izumrijeti, kao Bukevje, već sedam ih je koja su postojala do 90-tih godina i potpuno nestala, a Bukevje je imalo čak i osnovnu školu – navodi on te dodaje kako je u Koprivnici situacija takva da je 1981. godine u samom gradu bilo rođeno 377 djece, a 2020. samo 180. Broj umrlih je ostao oko 220 tako da sad imamo negativan prirodni prirast.
Znanost nije našla ključ za rješenje problema
Naravno, uvijek se postavlja pitanje što napraviti kako bi stanje promijenili.
– Znanost, nažalost, još nije našla neki siguran ključ za rješenja problema. Zanimljivo, čim je bolji životni standard to je manje rođenih. Možete povećavati naknade, ali ništa se neće dogoditi, čak suprotno. Imamo primjer Općine Kalinovac, koja je svojevremeno davala čak 20 tisuća za svako rođene dijete, a nakon nekoliko godina natalitet im je, umjesto da je porastao, pao – objašnjava temeljem vlastitih spoznaja.
Djece je sve manje, jer se mijenja stil života, nastavlja.
– Kao što je i sve danas relativno, relativizira se vrijednost obitelji. Nema više vrijednosti koje su bile pronatalitetne. Danas će velik broj mladih obitelji, umjesto da imaju dijete, kupiti automobil ili, pak, vole putovati i dijete ih koči u njihovom stilu života. Teško je znati što napraviti. Istovremeno imamo brojne mjere, besplatne udžbenike, vrtiće, školske kuhinje, a bit će toga sve više. To će možda usporiti proces depopulacije, ali neće ga riješiti – govori.
Prema njegovim navodima, stvar je gotova.
– Stanovništvo je toliko staro da više nije pet do 12 nego 12 i pet. Ne možemo računati na prirodnu obnovu, zakasnili smo. Iste mjere ne mogu dati rezultate u svim područjima. Treba voditi nacionalnu demografsku politiku, a ne lokalnu, koja samo podupire nacionalnu. Mi je nemamo, odnosno premalo ulažemo u rješenje tog problema koji je pitanje broj jedan opstanka Hrvatske – kaže Feletar te još jednom napominje da je bitno mijenjati odnos prema obitelji, djeci i društvu vratiti vjeru u svoju reproduktivnu funkciju.
Koprivnički akademik rješenje vidi u imigraciji koja je jednim dijelom riješila problem u Njemačkoj, ali im istovremeno stvara ogromne probleme i unazađuje ekonomiju i razvoj.
– Bilo bi dobro kad bismo privukli kulturološki nama slične, prije svega našu emigraciju iz Južne Amerike, gdje je standard niži nego ovdje i tu bi moglo biti rezultata. Drugo, možemo privući ljude iz Rumunjske, Bugarske koje slabije stoje od nas. Dakako da je poželjno dovesti i zaposliti azijski narod i arapski svijet, odnosno ljude iz Afrike, ali problem je rješavanja kulturoloških razlika, načina života, školovanosti. To je vrlo skup i vrlo dug proces, a stvara i društvene i političke napetosti. Useljavanje se može provoditi, ali vrlo oprezno i diferencirano, jer su procesi društvene asimilacije u europsko društvo jako skup i dugotrajan proces i tu trebaju godine i godine ulaganja što si mi Hrvati ne možemo priuštiti kao Njemačka, skandinavske zemlje, Velika Britanija – napominje i dodaje kao pozitivan primjer Francusku.
– Tamo još uvijek polako raste prirodni prirast, a to je posljedica smislene demografske politike, koju je 60-ih godina prošlog stoljeća uveo Charles de Gaulle i koja nakon više od pola stoljeća ima rezultata, a mi još nismo ni počeli – pojasnio je Feletar te na kraju prognozirao kako će naša Koprivničko-križevačka županija, ako se nešto bitno ne promijeni i trendovi ostanu kakvi jesu, na popisu 2051. godine brojiti 70 tisuća ljudi pa i manje.
