KOLUMNA: Crtice iz povijesti // Višestoljetna tradicija koprivničkih knjižnica

23:00h
0
autor-petric

Najstariji podatak o javnoj knjižnici u Koprivnici odnosi se na knjižnicu župe Sv. Nikole. Podatak je iz 1650. godine, a sačuvani inventar najbolje je mjerilo zanimanja za knjigu u Koprivnici na početku ranog novog vijeka. Ukupno je u koprivničkoj knjižnici župe Sv. Nikole bilo 59 knjiga. Usporedbe radi, župna knjižnica u Imbriovcu je 1659. godine posjedovala 46, u Ivancu 25, a u Đurđevcu 16 knjiga. U 17. se stoljeću «vrlo velikom knjižnicom knjižnicom smatrala već ona koja je imala 100 do 200 knjiga, dok je većina knjižnica imala manje od 50 knjiga. Koprivnička župna knjižnica je prema tadašnjim mjerilima spadala među one srednje veličine.

Uz knjižnu kulturu Koprivnice vezana je problematika pismenosti. Iz koprivničkih gradskih zapisnika se vidi da je bilježnik morao biti pismena osoba koja je morala razumjeti latinski i kajkavski jezik kojima su redovito bili pisani gradski zapisnici. Logično je pretpostaviti da su redovito pismeni zasigurno bili zapovjednici koprivničke utvrde, župnici, kapelani, koprivnički franjevci i učitelji. Najvjerojatnije su pismeni morali biti i fiskusi jer su po prirodi svoga posla morali poznavati pravne propise, a trebali su se, barem na elementarnoj razini, razumjeti i u financijsko poslovanje.

Rijetkost izvora nas upućuje na to da je gotovo nemoguće uopćavati podatke o pismenosti u Koprivnici u 17. stoljeću. Primjerice u ispravi od 23. veljače 1686. plemkinja Doroteja Karlovary udana za Nikolu Natuliu se nije znala potpisati. Po drugoj strani, mađarski povjesničar Géza Pálffy, na osnovu najnovijih istraživanja smatra da u 17. stoljeću «pismenost nižih slojeva društva i pograničnih vojnika nikako nije bila na tako niskom stupnju kao što to tvrde pojedina istraživanja.»

U Koprivnici su knjižnu kulturu, od druge polovice 17. stoljeća, počeli širiti i franjevci. Iako iz toga razdoblja nisu sačuvani popisi knjiga u franjevačkom samostanu, podatak da današnja knjižnica koprivničkog franjevačkog samostana posjeduje 227 naslova iz 17. stoljeća, koji tek čekaju detaljnu obradu i analizu, barem približno ilustrira njeno značenje u ranome novom vijeku. Na ovu knjižnicu i njenu važnost za Koprivnicu je upozorila Dijana Sabolović-Krajina.

Kasnije je Koprivnica imala bogat društveni život u čemu su prednjačila kulturno-prosvjetna društva. Među najaktivnije stožere takvog djelovanja pripadale su narodne čitaonice i knjižnice. Njihove društvene prostorije bila su mjesto druženja i izvora informacija (iz svijeta i za svijet), odakle su se širile kulturne inovacije u okolna naselja i u smjeru kvalitativnog i kvantitativnog kulturnog i društvenog života u vlastitoj sredini.

Čitaonica izvan vjerskih ustanova je u Koprivnici osnovana u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda odnosno Ilirskog pokreta. S obzirom na tadašnju gospodarsku i demografsku razvijenost Koprivnice, kao logičan događaj bio je osnivanje kasina (čitaonice). O osnutku kasina (čitaonice) u Koprivnici četrdesetih godina 19. stoljeća nisu pronađeni izvorni dokumenti, ali vijest o njenom postojanju nalazimo u Gajevim “Novinama horvatsko-slavonsko-dalmatinskim” i to u broju od 12. prosinca 1846. godine u kojem se donosi podatak da nije bilo zanimanja među građanstvom za kasino jer je imala samo četiri člana.  Dopisnik Gajevih novina iz Koprivnice, upravitelj pošte Vrančić, je u jednom od slijedećih brojeva u prosincu pisao da su se za čitaonicu javila 32 utemeljitelja pa stoga nije mogla stajati prethodna tvrdnja da Koprivničanci nisu imali interesa za čitaonicu.

Predsjednik koprivničke čitaonice bio je župnik Adam Žuvić, inače znameniti graditelj orgulja. Kasino se spominje i u travnju 1847. godine, izgleda da je napredovao vrlo dobro, a bio je smješten u kući gospodina Reškovca, kasnijoj kući dr. R. Steinera. Podrobniji podaci o djelovanju ovog kasina (čitaonice) nisu poznati kao ni njena daljnja sudbina. No, prema raspoloživim podacima ova knjižnica nije bila dugoga vijeka.