Kompanije poput Agrokora i Atlantica definitivno postaju lideri u regiji – rekao je u petak ministar financija Boris Lalovac na konferenciji The Economista pod nazivom Mogu li političke, ekonomske i poslovne integracije biti katalizator rasta. Glasila je tako vijest koju su prenijele poslovne rubrike naših medija.
Moram priznat da me strašno stepla ta izjava ministra Lalovca, i to čistam onak lokalpatriotski. Nekaj je u njoj falilo. Najprije sam mislil da su se kolege novinari žurili poslati izvješće redakcijama, pa nisu pričekali ministra da prođe duž cijele abecede. Ono, na slovu P zna se kaj ide. Al onda sam se raspital i vele mi kolege – ne. Nije došel do P. Nije spominjal tvoje. Samo Tozu i Tedija.
E tu me je zbilja opral jad. Jebote, pa gde smo se mi to zgubili u bespućima povijesne zbiljnosti? Kaj Podravku više ni državni ministri ne spominju ko nekaj vrednoga? Ono, samo ak se pogleda od 90-te, ne prije, pa ta je firma, prvo, nadelila milijune u Domovinskom ratu, drugo, namestila nesposobnoga stranačkog kadra kaj se jebe svih ovih godina grupno i, treće, zdržala pljačku pod protektoratom Vladinih dužnosnika kakvu ne bi zdržala tri Krafta i Heinza da se šest put udruže s Unileverom i Nestleom i sve svoje nofce denu na vrpu.
I sve to više nije vredno da ministar financija spomene našu Podravku na konferenciji u organizaciji vodećeg svetskog ekonomskog magazina?
E, da je Lalovac sa svojim šefom, premijerom Zokijem, bio u Koprivnici na sastanku s hrvatskim izvoznicima, pa gledao prezentaciju koju je držo šef firme, ne da bi zaboravio 22. slovo abecede, nego bi s njim počeo. Mili Bože, što je lijepo bilo gledati kartu svijeta kad se na njoj počelo crtat tržišta na kojima se posluje ili bi se to tek htjelo. Crvena Podravkina boja počela se širiti iz Koprivnice na bivšu Jugu, pa preko Mađarske i Češke na Poljsku i Rusiju, pa krenulo na zapadnu Europu, Kinu, Bliski Istok, Australiju, Ameriku, Kanadu. Čak i Afriku.
U jednome crtiću Gustav krene popravljat inicijal na prstenu, pa mu boja kapne na stol, pa pofarba cijeli stol, pa mu kapne na zid, pa pofarba cijeli zid, pa mu kapne na pod… Na kraju crtića cijeli je grad ofarban– e, to vam je bilo tak nekaj.
No, glede&unatoč takvim recentnim napoleonskim stremljenjima, svaki bi ministar u svakoj hrvatskoj vladi u idućih sto godina morao iz povijesnih razloga pod prijetnjom kaznene odgovornosti u svakoj prilici u kojoj spominje hrvatske tvrtke istaknuti Podravku. Pa i nakon što je prekriju ruzmarin, snjegovi i šaš, kako bi to reko pjesnik…
Kako bilo, s Podravkom ili bez nje naša Koprivnica više nikad neće biti ista, i to već od danas. Gradska će vlast na konferenciji za novinare predstaviti razvojnu strategiju. Zbog toga je dokumenta Boško Petrović svojedobno napisao svoj standard U mukama rođena. Apeliram na svekoliko pučanstvo da blagonaklono primi rezultat napora administracije koju plaća, pa makar strategija ne odgovorila baš na svaki izazov koji pred nas stavlja budućnost, od toga otkud Prki platit milju i pol kuna, pa do toga gde zaposlit stotine medijskih djelanika što se školuju na našemu sveučilištu. Zakej blagonaklono, pitate. Iz prigodna razloga – ovaj je tjedan, u četvrtak, Svjetski dan svjesnosti o autizmu.
U međuvremenu možete držati figu v žepu ili svoje mišljenje izraziti u anketi.
{module [368|none]}