Jedna stvar, stara više od 40 godina, svake godine iznova zaokuplja pažnju koprivničke javnosti, iako ta stvar niti je više koprivničkom temom, niti više s Koprivnicom danas ima ikakve veze. Svakog se ljeta netko od koprivničkih novinara zaleti u Pirovac, malo mjesto na srednjem Jadranu, na 20-tak kilometara od Šibenika, pa poslika ostatke negdašnjeg odmarališta, kojiput porazgovara s mještanima, koji će se zgroziti nemarom onih tamo Podravaca sa sjevera jer je zbog njih elitna lokacija u njihovu mjestu postala ruglom i štakorištem.
I svatko će s interesom pogledati fotke koje će novinar objaviti nakon što se vrati u Koprivnicu, da iznova vidi kako danas izgleda Pirovac, odmaralište Podravkinih radnika i njihove djece u 70-tim i 80-tim godinama prošlog stoljeća.
Čini mi se da su dva razloga tome što je Pirovac i dalje interesantnom javnom stvari, premda za to nema naoko nikakvog rezona. Prvi je razlog emocionalne prirode – radi se o prisjećanju na “bolju prošlost”, na doba u kojemu je Podravka zapošljavala, a ne otpuštala, na doba u kojemu profit nije bio jedino mjerilo stvari. Osim toga, mnogi je Koprivničanac, danas četrdeset ili pedesetgodišnjak, ondje kao klinac igrao minigolf ili nogomet, natjecao se u plivanju ili potezanju konopca, prvi put “izišao van” i popio prvo pivo, dok su starci na terasi gemištirali i igrali belu.
Drugi je razlog, čini mi se, to što priča o Pirovcu od 1971. godine, kada je odmaralište proradilo, pa do danas – usprkos tome što je sve dobro dokumentirano, a i državnoodvjetnički istraženo u dva navrata – nije jasna i logična. Nekoliko je punktova u toj priči koje, usprkos svemu, nisu dobro objašnjene.
Poznato je da je odmaralište prestalo raditi 1991. zbog rata. Najprije je primilo izbjeglice, a onda i Hrvatsku vojsku, koja je odmaralište uništila. Vojnicima su tuš-kabine služile kao ložišta roštilja. I danas mi nije jasno zbog čega je Podravka 1996. godine pristala da joj Ministarstvo obrane objekt vrati u takvu stanju. Ja sam vidio ugovor, a sigurno ga je vidio i tadašnji šef firmine uprave, kojim se Ministarstvo obvezuje da odmaralište dovede u red. Jebi ga, nisu se usudili tužiti Šuška.
Državno je tužiteljstvo, podružnica Koprivnica, reklo da nije bilo kriminala kad je Podravka 2001. godine Gradu Koprivnici “prodala” Pirovac za milju i pol kuna, da bi ga Grad preprodao za 25 milja. Hmmmm. Možda i nije, ali stvar smrdi.
Sjećam se da je ondašnji gradonačelnik vrlo ozbiljno shvatio kaznenu prijavu zbog Pirovca. Nekoliko mjeseci, dok se vodila istraga, nije uopće javno istupao, što je, mora se priznati, bilo vrlo korektno ponašanje jednog političara, kakvo se danas više ne prakticira. I danas, osam godina nakon prodaje, tema Pirovca ima političke konotacije – govori o načinu upravljanja Podravkom i Gradom Koprivnicom.
Meni se čini da je najgora stvar u toj priči to što je gradska uprava, nakon uspješnog okretanja love na negdašnjem Podravkinu odmaralištu, pomislila kako je to odličan model za futranje gradskog proračuna, pa je uskoro kupila Pevec. A time je li Pevec kriminal, državno odvjetništvo, podružnica Koprivnica, nije se pozabavilo. Još.
Rekao bih da bi odgovor na jedno pitanje mogao pomoći pri snalaženju u cijeloj toj papazjaniji povezanoj s negdašnjim Podravkinim odmaralištem. Idemo ga zato postaviti: