Obilne kiše, koje su prouzročilo toliko problema i šteta proteklih tjedana, naročito u ravničarskim područjima uz rijeke, u šumama obronaka Bilogore učinile su da gljivlji svijet „dođe na svoje“ i počne bujati u svoj svojoj ljepoti.
U ovotjednom obilasku odlučio sam se za šume iznad Bakovčica, prekrasne oaze mira i tišine, tako blizu, a opet tako daleko od dnevne užurbanosti svakodnevnog života.
Primijetio sam da najčešće u šumu dojurim noseći sam sobom ubrzani ritam svakodnevice pa tako i kroz šumu počinjem juriti brzinom koja daleko premašuje ograničenja propisana strogim prometnim pravilima šume. Tek kad uspijem smanjiti brzinu i prilagoditi ritam, počinjem u pravom smislu uživati u svemu onome što nam samo šuma može pružiti.
Svima onima koji nisu nikada uspjeli doživjeti ovaj izniman opuštajući osjećaj toplo preporučam da pokušaju, a ja ću se svesrdno truditi svaki tjedan, kroz ove retke, prenijeti dio atmosfere.
No nemojte čekati. Probajte i vi. Zaplešite u ritmu prirode.
Prvi znaci hvatanja ritma vjerojatno će biti postepeno navikavanje na zvukove prirode.
„Jesi li primijetio kako ptice pjevaju“ doviknut ćete skriveni iza bukve, a već u slijedećem trenutku sudarit ćete se sa „poludjelim“ grabom ili „razuzdanim“ hrastom jer vas je na smrt prestrašio lepet krila ništa manje prestrašene fazanke, koja je glavom bez obzira izletjela iz udobnog skrovišta na obližnjoj čistini.
Tek tada primijetit ćete šetnju jelenka ili puža, koji tek što je promolio rogove iz svoje kućice već mora natrag, jer ovdje nikada nema mira.
A onda evo i njih. cijela vojska raznobojnih krasnica, preslica i muhara.
A tu je i ona, biserka (Amanita rubescens (PERS. E FR.) S.F.GRAY). Još jedna Amanita. Podsjetite se svakako karakteristika roda iz prošlotjednog članka, kao i opisa panterove muhare. Upravo se opasnost od zamjene ovih dviju vrsta u literaturi najčešće navodi kao prepreka kušanju naše odlične, jestive ljepotice. No meso biserke, iako u osnovi bijelo na pritisak će poprimiti poput vina crvenu boju, a također je takvo i ispod kožice klobuka koja se lako guli. Obod klobuka nije ucrtkan.
Stručak je bjelkast s crvenkastim daškom te nosi bijeli vjenčić. Listići, gusti, široki, bijeli, na pritisak također mijenjaju boju u crvenkastu.
Biserku često napadaju crvi, a tako oštećen stručak, ili pak ona oštećenja nastala od puževa ili na neki drugi način također će karakterizirati vinsko crvena boja.
Ova prekrasna gljiva, zbog svog je specifičnog okusa, uvijek pravo kulinarsko osvježenje. Prema osobnom iskustvu najbolja je a’la Despa, pržena na maslacu i začinjena Vegetom, te servirana na kruhu. Hvala Despa, na , sada već skoro dvadeset godina užitka u ovom prekrasnom obroku.
Ono što svakako treba napomenuti da biserku ne možemo konzumirati sirovu jer sadrži termolabilni hemolizin koji se uništava kuhanjem na temperaturi od 70 °C. Najviše hemolizina sadrži kožica klobuka, pa ćete u literaturi često naći preporuku da se kožica oguli prije pripremanja.