„Di baš mene od devet miliona Hrvata“- rekao bi sigurno moj prijatelj Vlado kad bi se našao u sličnoj situaciji.
I to baš mene koji često pretjerujem sa svojim propovijedanjem o slovu zakona i tome kako bi nam svima bilo bolje kad bi se svi pridržavali onoga što je propisano, a ne odmah tražili neke rupe.
Naravno da se moja suprugica rastopila od dragosti jer sam joj već navrh glave sa upozorenjima što se sve ne smije i što je sve zaštićeno.
Naravno da se još prije toga Damir javio jer on ima autorsko pravo na izraz suprugica pa ću izgleda njemu morati plaćati tantijeme.
A onda se ko iz vedra neba pojavio gospon Mig.
Roditelji bi morali malo pripaziti kakva imena daju djeci. Sva sreća da su u to vrijeme Rusi bili u modi inače bi se jadnik danas zvao F 16.
Ovo je naravno šala, gospon Mig. Ja samo na taj način izražavam žaljenje i neizmjernu tugu što s nama niste podijelili svoje cijenjeno ime.
A mislio sam samo, ajd’ idem nešto pisat’ o gljivama, da se malo odmaknemo od politike i tužnih priča, a budući da o sportu ne znam baš toliko da bi nekom solio pamet, rek’o, gljive su onako bezazlena tema, nikome ne možeš stat’ na žulj. A i, mislim si, to ću onako zapakirat’ u neku laganu proznu formu, neku kratku pripovijetku, pa malo ljude relaksirat’, možda koga pridobit’ da ode negdje u prirodu pa, ne daj bože, nekoga i na gljive navuć’.
A kao u onoj narodnoj o ljubavi, ženi i muškarčevu želucu, budem li pisao o gastronomskim odlikama gljiva, činilo se, prije ćemo dobit’ nekog novog gljivarskog entuzijasta.
Tako smo uostalom i mi počeli. Naša mala gljivarska ekipa, u početku je svake subote, nakon gljivarskog dana, spremala raskošne gljivarske večere.
No s vremenom ostane ljubav prema gljivama, ali nekako se sve manje jede, a sve više uživa u prirodi i našim lijepim družicama gljivama. I naravno da je posebno zadovoljstvo kada u šumi susretnemo neku vrstu koju ne susrećemo svaki dan, pa bila ona jestiva ili ne, opasna otrovnica ili tek neugledna mala gljivica.
I od svega toga što vam se tako svesrdno trudim prenijeti, gospon Mig je, vrebajući valjda iza neke busije, primijetio da su ovi moji članci usmjereni na eklatantno kršenje pozitivnih propisa Republike Hrvatske ( ne znam uopće gdje je pročitao da sam počinio prekršaj, jer opisa takve radnje koja bi se mogla kvalificirati kao prekršaj jednostavno nema), odnosno, što je još gore na poticanje na činjenje takvih djela, što bi valjda jednog dana moglo dovesti i do, ne daj bože, udruživanja u zločinačku organizaciju.
Potaknut primjedbama gospona Miga smatram za potrebno objasniti neke stvari, od drugih se ograditi i svakako uputiti na ponešto od onog na što je svojim komentarom upozorio gospon Mig.
Dakle POZOR!!!
- Likovi i radnja u ovim kolumnama mogu se bazirati na stvarnim osobama i događajima, ali mogu biti i izmišljeni (Prestanite zvati za broj od crnke iz prošlog članka. Ako se u nekom od idućih članaka pojavi profesor Baltazar unaprijed vas upozoravam da se radi o izmišljenom liku. Što se tiče Djeda Mraza ništa još ne mogu sa sigurnošću tvrditi jer se u posljednjim provedenim anketama oko 10% pučanstva Hrvatske izjasnilo kako on sigurno postoji, a još oko 5 % kako nije sigurno, dok se 80 % ne želi izjasniti ili ne zna, a samo 5 % sigurno je da ne postoji. Kad riješimo nedoumicu koja proizlazi iz ovakvih rezultata ankete sigurno ću vam dojaviti.), te su u svakom slučaju prilagođeni ili izmijenjeni ako to zahtijeva struktura ili dinamika teksta (moja suprugica i dalje tvrdi da nikada ne bi onako nešto izjavila)
- Jedini likovi za koje možete biti sigurni da su stvarni su gljive i želja je autora da svi podaci koji su objavljeni u vezi sa pojedinom vrstom budu točni i utemeljeni na dostupnim znanstvenim činjenicama. No nije intencija autora da piše znanstvene članke, te tako u člancima nisu navedeni cjeloviti opisi gljiva, već samo detalji koje autor smatra bitnima u pojedinom slučaju, a mogu biti ispušteni i neki drugi detalji vezani uz vrstu, te se čitatelji upućuju da više o objavljenim vrstama doznaju iz stručne literature.
- Autor nikako i ni na koji način ovim člancima ne poziva bilo koga na činjenje bilo čega, a najmanje na kršenje propisa Republike Hrvatske. No s druge strane ove kolumne nisu zamišljene kako bi se razmatrali zakonski aspekti bavljenja gljivama i ne smatram propustom što u dosadašnjim člancima nije obrađen ovaj segment, niti se na to ne obavezujem u budućnosti.
No kako je ova tema otvorena, koristim ovu priliku da upozorim da je u RH na snazi Pravilnik o zaštiti gljiva (Fungi) (NN 34/02). Ovim pravilnikom zaštićen je veći broj vrsta između kojih i vrsta jelenovo uho (Polyporus umbelattus – naziv naveden kao u pravilniku). Ovim pravilnikom zabranjeno je sakupljanje zaštićenih vrsta i njihovih dijelova, osim u iznimnim slučajevima i pod uvjetima navedenim u pravilniku.
U nadi da će gospon Mig biti zadovoljan barem ovim dijelom o Pravilniku, a s druge strane u silnom strahu da opet nešto pogrešno ne napišem, danas sam se odlučio baviti jednom od onih vrsta koje su pravilnikom proglašene komercijalnim.
Crna trubača (Craterellus cornucopioides (L. ex Fr.) Pers. (u pravilniku navedena kao Mrka trubača) česta je stanovnica vlažnih šumskih terena, gdje raste u većim skupinama, pa tako, iako pojedino plodište ne izgleda posebno izdašno zbog tankog mesa, zbog brojnosti nije problem nabrati i veću količinu. Ovu gljivu odlikuje siva ili modrikastosiva boja vanjskog dijela plodnog tijela koje nalikuje na trubu,a čija je unutarnja strana crnosmeđa ili crnosiva s prilegnutim čehicama.
Ugodna aroma ove gljive posebno dolazi do izražaja kada se posuši i samelje u prah i takva dodaje kao začin raznim jelima.
Ali prije nego krenete u branje ove gljive proučite pravilnik, jer ni sa ovim nezaštićenim jadnicama ne možete baš kako hoćete. I tu ćete naići na niz pravila i ograničenja.
Mene osobno najviše veseli ono o ostavljanju jedne trećine gljiva na staništu.
Da bi pravilo bilo svima jasnije evo i malog zadatka iz matematike za učenike osnovnih škola:
U sunčano jutro izraslo je u šumi 243 vrganja. Jedan po jedan u šumu je pristiglo ukupno 6 berača gljiva sa urednim dozvolama, te su, poštujući pravila iz Pravilnika, brali gljive tako da je svatko ostavio jednu trećinu gljiva u šumi. Koliko je na kraju dana ostalo vrganja u šumi?
Sva je sreća da opstanak vrsta u našim šumama ne ovisi o ovakvim mjerama zaštite.