Izložba gljiva u Zagrebu, od početka našeg bavljenja gljivama bila je nekako centralno mjesto, događaj broj jedan cijele gljivarske godine.
Bio je to ,sjećate se, poligon za naše prve gljivarske spoznaje, a kasnije prilika da se upoznaju neke rijetke gljive.
U posljednje vrijeme to je više prilika za ponavaljenje, ali uvijek se nađe i neka za nas nova vrsta koju se trudimo zapamtiti, no prije svega to je prilika da se jednom godišnje okupi društvo pravih zaljubljenika u gljive, za prepričavanje gljivarskih, ali i nekih drugih dogodovština koje su se zbile u posljednjih godinu dana i sve to u radnoj atmosferi postavljenja izložbe, u četvrtak navečer pa do dugo u noć, kako bi sve bilo spremno za otvorenje u petak ujutro.
Za one koji su tu od samih početaka ove godine biti će to već 32. put kako se ponavlja ova lijepa priča o nastajanju jednog iznimnog gljivarskog događaja.
Jer kad cijeli posao završi nađe se na stolovima posebno pripremljenim za tu priliku i preko 400 vrsta gljiva, sve uredno posložene i uz svaku kartica sa njezinim hrvatskim (ako postoji) i latinskim nazivom te oznakom jestivosti.
Dođite i vi razgledati ovogodišnju izložbu u Studentski centar na Savskoj cesti br. 25 od petka 8. pa do nedjelje 10. listopada (izložba je otvorena svaki dan od 9 do 20 sati ) i uživajte u postavljenim gljivama, ali i pitajte ako vas što zanima. Uvijek ćete tamo naći nekog od dežurnih znalaca koji će jedva dočekati da vam pomognu.
Prije više godina, kada smo još nekako uspijevali drugačije organizirati vrijeme i više uživati u gljivama i prirodi, našlo se i više vremena za uživanje u izložbama gljiva pa smo izložbu znali posjećivati i nekoliko dana zaredom.
Robi je znao i službeno preuzeti ulogu dežurnog na izložbi, a ja sam uvijek spremno uskakao ako bi trebalo što pripomoći ili odgovoriti na neko pitanje.
I još se kao danas sjećam kako mi je pristupio jedan prosjedi gospodin i počeo pričati o tome kako je negdje usput, u nekoj šumi stao i nabrao veću količinu nekih bijelih gljiva pa pitao da li mu mogu pomoći i odgovoriti mu o kojim se gljivama radi.
Pokušao sam mu objasniti da se među nekoliko stotina gljiva postavljenih na izložbi nalazi sigurno nekoliko desetina vrsta bijele boje, no on je bio uporan pa sam se i ja, pokušavajući mu pomoći, trudio doznati još koji detalj koji bi nas doveo bliže zagonetnim vrstama. Nije on bio siguran ni dali su gljive imale listiće ili ne, a pogotovo koje su listići bili boje, a o prstenu da i ne govorimo. Znao je samo da su gljive bile prilično male i da su punica i supruga koje su ove gljive pojele, završile u bolnici sa vrlo teškim otrovanjima.
I tek sam, kad mi je na kraju priznao da je na izložbu došao vidjeti s čim je to otrovao dvoje bliskih ljudi, shvatio da je on gljive brao potpuno nasumce, uopće ih ne poznajući i da se pri tom, prije nego su ih spremili i pojeli, uopće nisu potrudili raspitati da li se u njihovom tanjuru nalazi neka smrtno otrovno vrsta.
A nalazila se.
To smo vrlo brzo ustanovili, kada sam ga odveo do cijele skupine smrtno otrovnih gljiva iz roda Clitocybe i pitao ga jesu li ovo gljive koje je brao.
Bio je ovo najnehajniji odnos prema gljivama i opasnostima, koje postoje ako se ne posveti dovoljno pozornosti značajkama pojedinih vrsta, koji sam sreo u životu.
Obično se mnogo prostora u literaturi vezanoj uz gljive posvećuje ukazivanju na razlike između pojedinih srodnih vrsta između kojih realno postoje velike sličnosti.
Ono što pak pokazuje praksa je da se trovanja događaju zbog zamjena, koje se ljudima koji barem malo pažnje posvete upoznavanju onoga što će staviti u usta, čine u osnovi nemogućima. Ovaj primjer pokazuje da se trovanje može dogoditi, a da zamjene uopće nema, jer je dotični brao redom sve na što je naišao pa je pravo čudo da na tanjuru nije završila i poneka automobilska guma ili žmigavac od fiće.
Za krhku brašnjaču (Clitopilus prunulus (Scop. ex Fr.) Kummer) obično se smatra da je gljiva rezervirana za prave znalce upravo zbog sličnosti sa prije navedenim smrtno otrovnim vrstama iz roda Clitocybe (C. gallinacea, C. phyllophila, C. deabata i druge).
No ako je vaše oko već dovoljno uvježbano za razlikovanje pojedinih karakteristika gljiva, ne bi trebalo biti problema pri uočavanju razlika koje odvajaju brašnjaču od spomenutih otrovnih vrsta. To je prije svega vrlo lomljivo meso brašnjače koje je odvaja od žilavog mesa Clitocyba. Posebnu pažnju treba obratiti na listiće koji se kod brašnjače vidljivo spuštaju po stručku i nakon što su u mladosti bjelkasti kasnije poprimaju ružičastu boju.
Sve ove vrste imaju bijeli klobuk što ih i čini sličnima, a kod brašnjače oblik klobuka može biti vrlo promjenjiv.
Često sam ove gljive nalazio kako rastu na istom staništu pa i izmiješane unutar jedne skupine. Zato treba biti oprezan i posebno promotriti svaku ubranu gljivu da se ne bi dogodila kobna zamjena.
Tek kada ste potpuno sigurni da se u vašoj košari nalaze samo brašnjače možete uživati u ovoj izuzetnoj delikatesi.
Dobar tek!