Na Svjetski dan učitelja, koji se obilježava svake godine 5. listopada, odaje se poštovanje pozivu i radu odgojno-obrazovnih djelatnika, po mnogima najvažnijem za razvoj čovjeka i društva.
No većinu nastavnika u Hrvatskoj danas zabrinjava ekonomska neizvjesnost, a svoj društveni status doživljavaju izrazito nepovoljnim. Štoviše, i učenici se slažu s tvrdnjom da su nastavnici ‘nedovoljno cijenjeni’ i da imaju premalu plaću, što ih demotivira da se odluče za nastavničko zanimanje, ponajviše iz prirodnih predmeta.
Potvrdila nam je to u zajedničkom susretu i generacija maturanata – polaznici kemijske grupe koprivničke Gimnazije Fran Galović. Naveli su, dodatno, i strah od javnog nastupa, izloženost, zahtjevnost motiviranja učenika, ali i da ih roditelji usmjeravaju drugačije.
Profesorice biologije i kemije spomenute škole, Mišela Lokotar i Kristina Bukvić, kažu da, bez obzira na negativan doživljaj svog statusa u društvu, uživaju u radu te da ih posao ispunjava.
– Prošle godine jedna moja učenica upisala je kemiju i biologiju na PMF-u, jedna jedina. Razlozi zašto učenici ne žele upisati nastavnički smjer prirodnih predmeta su predrasude, ali i činjenica da će s istim trudom iz kemije, primjerice, završiti stomatologiju, medicinu… Plaća će im biti veća, a društveni status, očito, bolji pa ih to više i privlači – kazala je Mišela Lokotar.
Nizak društveni status odgojno-obrazovnih djelatnika predstavlja ozbiljan izazov za one koji već rade u sustavu odgoja i obrazovanja, ali i za privlačenje kompetentnih mladih ljudi za rad u školi. Nekad su učitelji bili perjanice društva, a danas je došlo do velikih promjena…
– U očima djece mislim da još uvijek ne, jer u njima još uvijek vidite oduševljenje kad nešto nauče i da su sretni i zadovoljni, i zapravo vas poštuju i cijene zbog toga – istakla je Mišela, koja je interes za kemiju i biologiju iskazala u srednjoj školi.
– Profesorica je uočila moj talent i poticala me i nekako sam razmišljala u tome smjeru. Volim mlade ljude i dan danas s radošću dolazim na posao kao i prije 19 godina. Kad me ujutro probudi sin, kad mi suprug kaže ‘daj skuhaj tu kavu’ i kad otvorim vrata i čujem ‘Dobro jutro profesorice’ – to su tri trenutka u danu koja me ispunjavaju.
Magistra kemije i biologije Kristina Bukvić, govori da je još u osnovnoj školi htjela raditi s djecom i naučiti ih nečemu novome, ali uz to i učiti od njih.
– Profesori u gimnaziji su me jako motivirali pa sam sretna da sam se vratila u školu koju sam polazila. Današnje generacije su u pravilu zahtjevnije i otvorenije u komunikaciji i treba ih znati zainteresirati, posebno za STEM koji je dosta težak – ističe.
U našem školstvu na kraju se uvijek sve okrene na ocjene, a one, zapravo, imaju vrlo malo veze s buđenjem zanimanja učenika za određene teme i područja.
– Mlade je bitno usmjeravati da uče za znanje, za sebe. Tada se iskristalizira skupina učenika. Sada ih je ovdje preko 30, koji žele dodatno učiti kemiju, otići s nama na neku radionicu izvan Koprivnice i promovirati znanost – napominje Kristina te ističe praktičnu nastavu kojom učenici teže gradivo shvatiti lakše.
– Primjerice, danas smo se mirisali parfemima kako bi učenici naučili temperature vrelišta i zbog čega neke tvari lako ili teško isparavaju. Kroz pokuse dolaze do zaključaka koje pohranjuju u trajno znanje. Usto je i velika korelacija među prirodnim predmetima – kažu obje profesorice koje inspiriraju i potiču svoje učenike.
Iako su materijalni uvjeti u školama vrlo bitan preduvjet za uspješnu provedbu nastave, obje se slažu da su ipak najbitniji ljudi, odnosno nastavnici koji trebaju biti motivirani te novostečena znanja primjenjivati u nastavi.
– Naša škola je odlično opremljena za praktičnu nastavu koja potiče prirodoslovnu pismenost kod učenika i znanstveni pristup problemu. Uvjeti rada u gimnaziji su zaista na nivou, zasluga je to ravnatelja Vjekoslava Robotića čiju veliku podršku uživamo. Prijavljujemo se na radionice, znanstvene piknike, posjećujemo PMF, Institut Ruđer Božković, odlazimo na mjesta gdje se promiče STEM te sa sobom povedemo i nekolicinu učenika – ističu vrijedne profesorice.
Svjetski dan učitelja je dan kada se prisjećamo trenutaka iz školskih dana, ali, isto tako, i dan koji društvo potiče na promišljanje o dobromu i lošemu u obrazovnom sustavu.
– Rad u obrazovanju je naš poziv, posao koji radimo s ljubavlju, mladi to primijete. Prepoznati njihov interes i dati im vjetar u leđa najvažnija je naša zadaća. Pune smo entuzijazma, smatramo da je bitno ostati dosljedan sebi, a tada učenici uzvraćaju istom mjerom – poručile su naposljetku Mišela i Kristina.
