“Sedare dolorem, divinum opus est“ (Ublažiti bol, božansko je djelo)
U prethodnom smo napisu nastojali pojasniti fenomen boli, a kroničnu bol definirali kao bol koja traje duže od tri mjeseca. Ona može zahvatiti praktički svaki dio našeg tijela, može biti povezana s nekom bolesti ili potjecati od ozljede.
Što se liječenja tiče, bol se može i mora liječiti što ranije po nastupu, primjenom optimalnog terapijskog postupka. Kad su analgetici – lijekovi za suzbijanje boli u pitanju, osnovni je princip započeti blažim analgeticima, a potom postupno uključivati snažnije. Prag za bol nije kod svih ljudi jednak, pa pristup liječenju boli mora uvijek biti individualan – prilagođen pacijentu.
Bolesnici s kroničnom boli prolaze kroz razdoblja kad se dobro osjećaju, poletni su i uredno funkcioniraju, a onda uslijede trenuci krize praćeni osjećajem bespomoćnosti i pada raspoloženja. Svakodnevne aktivnosti postaju im sve teže, često i nemoguće, povlače se u sebe i praktički izoliraju. Nesanica i depresija čest su pratilac kronične boli.
Da bi se poboljšala kvaliteta života u osoba koje trpe kroničnu bol, nužna je njihova aktivnost, stoga mnogi bolesnici s kroničnom boli vode aktivan i učinkovit život. Bolesnicima treba prema njihovim mogućnostima prilagoditi neki od vidova tjelesne aktivnosti: šetnja, hodanje, trčanje, vožnja bicikla, plivanje, tjelovježba ili rad u vrtu. Izuzetno je važna dobra organizacija dnevnih aktivnosti i dnevnog odmora. Potreban je kraći dnevni odmor jednom, ili još bolje u više navrata te ako je ikako moguće, bolesniku s kroničnom boli osigurati kvalitetan san. Ako spavanje preko dana ne remeti noćni san, može ga se upražnjavati, ali neka traje kraće vrijeme – do tridesetak minuta.
Samo liječenje kronične boli u domeni je obiteljskog liječnika, koji se kada je to potrebno savjetuje sa specijalistom one grane medicine, kojoj pripada osnovna bolest i koja uzrokuje kroničnu bol. U tvrdokornijim slučajevima indicirano je bolesnika uputiti u Ambulantu za bol. Ta ambulanta, već duže vrijeme uspješno djeluje i u koprivničkoj bolnici, a vode je liječnici specijalisti anesteziologije.
S obzirom na to da je bol subjektivni fenomen, nemoguće je za svakom bolesniku pristupiti na isti način, tako da je individualni pristup imperativ uspješnog liječenja. Nažalost, kroničnoj se boli još uvijek pridaje premalo značenja u dijagnostici i liječenju, unatoč tome što kod pacijenta izaziva značajnu subjektivnu patnju.
Osnovni princip liječenja boli uključuje pravovremeni i pravovaljani izbor lijeka i način njegove primjene. Posebice kod kronične boli, uvijek treba početi s blažim, a onda postupno uključivati snažnije lijekove protiv bolova. Važno je odabir i dozu lijeka prilagoditi intenzitetu boli i lijek uzimati u točno propisano vrijeme, da bi se postigla optimalna koncentracija aktivne tvari u krvi.
Depresija i anksioznost (tjeskoba, napetost, unutarnji nemir) čest su pratilac kod kronične boli. To su stanja koja se moraju liječiti, a osim toga već i u manjim dozama antidepresivi dokazano smanjuju i potrebu za analgeticima. Osim lijekova, djelotvorne su i procedure fizikalne terapije, posebice TENS. Što se pak komplementarnih metoda liječenja tiče, kod nekih bolnih stanja efikasna je akupunktura. Treba biti oprezan s prirodnim (biljnim) lijekovima, jer prirodno ne znači nužno i sigurno, a postoji mogućnost interakcije s lijekovima.
Za uspješno liječenje nužna je potpuna informacija pacijenta o njegovoj bolesti i dobra suradnja s liječnikom. Od posebne je važnosti osim liječničke, imati potporu obitelji i prijatelja, jer će to pacijentu značajno pomoći u trenucima krize i u razdobljima pomanjkanja vjere u povoljan ishod liječenja.