“Medicus curat, natura sanat”
(Liječnik liječi, priroda ozdravlja)
Fitoterapija ili liječenje biljem, najstariji je poznati oblik medicine. I ljekarnička praksa vezana je uz ljekovito bilje, posebno vještina pripravljanja lijekova. U prethodnom smo napisu istakli, da nema većih otpora službene medicine, glede korištenja provjerenih ljekovitih biljnih pripravaka, kao komplementarnog liječenja.
Povezanost čovjeka s prirodom i njezinim ljekovitim činiteljima, među koje primarno pripada bilje ima višetisućljetnu povijest. Tražeći hranu, čovjek je nalazio i različite biljke, kojima je ublažavao bolove i druge tegobe te tako kroz stoljeća stjecao praktična iskustva o dobrobiti i ljekovitosti mnogih biljaka. Povijesni izvori upućuju da se ljekovito bilje u okviru narodne medicine, koristi punih 16.000 godina, a prvi pisani zapisi su kineski i potječu još od 5.000 godina prije Krista. Neki su narodi razvili cijele sustave prirodne medicine, koji su se do danas održali – primjerice tradicionalna kineska medicina. “Otac medicine” – grčki liječnik Hipokrat ostavio je u medicinsko nasljeđe popis od 400 ljekovitih biljaka, od kojih je većina i danas u upotrebi.
Početkom 19. stoljeća znanost je stekla mogućnost analize aktivnih sastojaka biljaka, što je pak omogućilo stvaranja kemijskih verzija biljnih spojeva, koji u tom obliku imaju znatno veću koncentracije ljekovite tvari te su zbog toga daleko efikasniji. Danas su suvremeni lijekovi manje iz biljnih izvora, a sve se više sintetiziraju u laboratoriju.
Ljekovito se bilje nalazi svuda oko nas – polja, travnjaci, livade, pašnjaci, obronci i šume. Bilje je pristupačno baš svakom, lako se priprema, samo ih treba poznavati i znati koji je način pripreme najbolji. Ako se odlučite da ga berete sami, učinite to za sunčanog dana, dobro ga osušite i potom držite na suhom mjestu. Ipak, najsigurnije je pribaviti ga u biljnoj apoteci ili pak pitati za savjet ljekarnika ili liječnika.
Na ljekovitost određene biljke utječe više čimbenika, a najvažniji su tip okoliša, klima i kvaliteta zemlje. Biljke sadrže veliki broj prirodnih spojeva koji imaju veći ili manji utjecaj na neke od važnih bioloških funkcija (alkaloidi, glikozidi, saponini,eterična ulja i dr.). Navodi se brojka od 12.000 dosada pronađenih takvih sastojaka.
Nisu svi dijelovi biljke jednako ljekoviti, pa se za korištenje koristi onaj dio koji sadrži najveću koncentraciju ljekovite supstance – list, cvijet, stabljika, kora ili korijen. Sastav i količina različitih ljekovitih supstanci u biljci ovise o tlu na kojem biljka raste, godišnjem dobu kad se biljka bere, klimatskim uvjetima pojedine godine, vremenu branja i posebno o načinu obrade.
Među najljekovitije biljke našeg podneblja ubrajaju se: bazga, bosiljak, gavez, kamilica, kadulja, konoplja, kopriva, lavanda, maslačak, metvica, ružmarin, sljez, stolisnik, timijan i velebilje, i još mnoge druge. U fitoterapiji se upotrebljavaju kemijski definirani, čisti izolati iz biljaka, različite biljne prerađevine te izravno same biljke ili njihove mješavine.
Ljekovito se bilje danas koristi u različitim oblicima, a najraširenija je upotreba čajeva. Jače djelovanje od čaja imaju tinkture, jer sadrže veću količinu ljekovite tvari. Kad je riječ o vanjskoj primjeni koriste se ulja, masti ili losioni. Treba znati da se biljka bitno kemijski mijenja branjem, sušenjem i obradom različitih otapala te da u pravilu oscilira ionako niska koncentracija djelotvorne tvari. To je upravo i razlog da službena medicina često odbija upotrijebiti ljekovito bilje kao lijek, jer ono ne zadovoljava osnovni uvjet za ciljano liječenje, a to je točno određena koncentracija djelotvornog sastojka
Zbog snažnog razvoja farmaceutske industrije, koji se pretežito temelji na lijekovima sintetskog i biosintetskog podrijetla, ljekovite su biljke izgubile svoj prvobitni značaj u medicini. Ipak, unatoč tome zadržale su važnu ulogu u olakšavanju tegoba različitih zdravstvenih poremećaja i pri liječenju lakših simptoma. Ono što biljne preparate razlikuje od lijekova, jest vrijeme potrebno za njihov terapijski efekt. Naravno da je djelovanje lijekova neusporedivo brže, a učinak višestruko veći od biljnih preparata.
Zaključno, kod uzimanja provjerenih ljekovitih biljnih pripravaka, sigurnost liječenja je vrlo visoka, a nuspojave rijetke. Ipak, uvijek je dobro savjetovati se sa liječnikom i pridržavati propisane doze biljnog pripravka. Liječenje biljem može biti dobrodošla potpora službenoj medicini i dodatni način čuvanja i održavanja zdravlja.
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
ORDINACIJA ZA FIZIKALNU MEDICINU, REHABILITACIJU I REUMATSKE BOLESTI
Tel. 048 625 033 drazen.sacer1@kc.t-com.hr