Prije devet godina Valentina Sinković iz Rasinje postala je majka djevojčice s prirođenom srčanom greškom. Otvorio joj se jedan sasvim novi svijet za koji je mislila da se događa nekome drugome. Iznenada, gurajući je tamo gdje nije željela ići i gdje nije znala što ju čeka. A upoznala ga je u potpunosti brzo i bez mogućnosti odgode. Sa sobom joj je donio puno straha, boli i suza. Svijet u kojem čovjek shvati koliko je nemoćan, u kojem se događaju stvari koje nisu pod našom kontrolom.
Naime, njena kći, malena Maja, odmah na porodu, kao novorođenče, nije imala boju, plač joj je bio čudan. Završila je u inkubatoru i hitno je prebačena u zagrebačku bolnicu Rebro. Dijagnosticirane su joj srčane greške – suženje aorte, manja lijeva klijetka i rupica na srcu.
Danas se na sto porođaja jedno dijete rađa s prirođenom srčanom greškom. Djeca rođena sa srčanim greškama nerijetko već u mlađoj dobi imaju više teških operacija.
– U kratko vrijeme Maja je podvrgnuta dvjema operacijama. Već sa četiri dana bila je na prvoj kateterizaciji, odnosno proširenju aorte, koja bi joj samo kratkotrajno pomogla da se aorta ne sužava. No, ona nije uspjela pa je odmah drugi dan operirana. U bolnici smo provele mjesec dana – kaže Valentina.
Kako je rasla, Majini problemi nastavili su se usprkos svim naporima liječnika. Kad je imala dvije i pol godine, čekao ju je važan zahvat u njenom malom i kratkom životu – ugradnja stenta i to u bolnici u Münchenu.
– Svaka operacija bila je Majina bitka za život. Teško je slušati rizike koji se mogu dogoditi tijekom operacije. Sve što sam tada radila bilo je gledanje u dvije ruke koje će za nekoliko sati držati njezino maleno srce. Teško je tada biti strpljiv, ne postavljati pitanja, iako sam znala da odgovora nema. Unatoč komplikacijama i kritičnim trenucima, srećom sve je dobro prošlo i Maja se oporavila. A rupica na srcu, kako je bila pod stalnim kontrolama, s vremenom se zatvorila – kaže Majina majka.
Valentina naglašava da je osim liječenja svoje kćerke dobila i riječi ohrabrenja liječnika te je lakše podnijela sate operacije i iščekivanja.
– Jako su mi bile važne informacije, pomoć kod liječenja, kao i psihološka pomoć pri snalaženju u saznanju i prihvaćanju da moje dijete ima srčanu grešku, a tako i informativna pomoć pri odlasku u inozemstvo na operativan zahvat – kaže Valentina.
Nadu nije nikada gubila. Kad je bilo najteže, potpora roditelja sa sličnim problemom mnogo joj je značila.
– Lakše je kad se podijeli s nekim tko razumije. Roditelji su međusobno takva podrška jedni drugima i svi govore „ma bit će to dobro“. Tamo se steknu pravi prijatelji i to je najbitnije – kaže Valentina.
Zahvaljujući pravodobnoj reakciji liječnika, Maja je danas vesela i nasmiješena 9-godišnja djevojčica. Polazi treći razred, u školi su je lijepo prihvatili, a kad se umori, prijateljice joj pomažu nositi torbu. Odnedavno pleše i u koprivničkim mažoretkinjama.
– Liječnici su uložili puno truda da Maja ima normalan život. Puno toga smo i sami morali promijeniti u životu. Snalazili smo se kako smo znali, troškovi liječenja su bili veliki. Velika potpora je bio Majin otac Siniša koji je bio uz nas. Nažalost, prije godinu dana je preminuo – kaže.
Valentini je važno da se i običnim građanima približi istina o postojanju djece koja su se rodila čak i s pola srca, a eto, tu su među nama.
– Problem je što svi sve znaju, a ništa vas ne pitaju. Znaju da imate dijete koje ima bolesno srce, a ustručavaju se bilo što pitati, ne znaju pravi pristup prema takvom djetetu, ali ni roditeljima. Takva djeca su kao i sva druga djeca, zdrava djeca, samo što imaju određene zapreke, ona trče svoj maraton koji je često težak i bolan – poručuje Valentina Sinković, majka 9-godišnje djevojčice Maje iz Rasinje.
