12.1 C
Koprivnica
Petak, 24. svibnja 2024.
No menu items!
- Oglasni prostor -
- Oglasni prostor -

Mrđen uoči Larvika: Nećemo staviti loptu pod ruku i biti pasivni, i mi znamo organizirano napasti
M

Ne propustite

Za Podravku Vegetu počinje glavni dio sezone, Liga prvakinja. Start je u subotu 5. listopada u norveškom Larviku u 19,30 sati, gdje Koprivničnake igraju utakmicu 1. kola D grupe s istoimenim norveškim prvakinjama u Areni Larvik. Jasno je da je to dio natjecatelja najtrofejnijeg hrvatskog ženskog sportskog kluba, jer do kraja sezone ravnopravno se igra Regionalna liga, na kojoj će se ”tesati” i znanje za 10 utakmica Lige za prvaka u hrvatskom prvenstvu i hrvatski kup. Uoči početka službene europske sezone u Larviku smo u petak navečer razgovarali s trenerom Podravke Vegete Goranom Mrđenom.

– Igrali ste dosta utakmica na turnirima i u Regionalnoj ligi. Kako ocjenjujte te pripreme u odnosu na ono što Podravku Vegetu očekuje u Ligi prvakinja?

GLADNE REZULTATA NA TRENINZIMA S EMOCIJAMA

– S pripremama sam zadovoljan. Kad bismo ih ocjenjivali od jedan do pet, rekao bih možda četiri, ili 3,70. Uvijek se može bolje. Malo su nas omele neke ozljede, a najviše nas je omela ozljeda Andree Čović. Zbog toga nismo na toj poziciji mogli uigrati neke stvari. Puno je novih igračica. Na početku priprema ostale su nam dvije kružne napadačice od prije, a s obzirom na to da pivotkinje moraju živjeti od lopti vanjskih igrača to smo donekle (daleko je to još od onoga što bi htjeli) uvjažbali s Vesnom Milanović Litre, sad smo to htjeli i s Andreom, pogotovo što su one dva različita tipa igračica, dvije različite pivotkinje. Dobro bi bilo da mogu igrati i jedna i druga.

Znate, kad je nova ekipa, kako se kaže, u jedinici vremena trebalo je napraviti puno toga, jer je trebalo dovesti u određenu fizičku spremu, taktički znati što ćemo u jednoj vrsti obrane, što u drugoj, što ćemo u napadu na 6-0, što ćemo na 5-1, što ćemo uraditi kad smo u kontri, kako se vraćamo, kako vučemo polukontru, pa kad sve to zbrojimo, još da dođemo u pucačku formu… Činjenica je da je za sve to kratko vrijeme. Recimo Larvik koji je, da tako kažem, već ”sto godina” zajedno, sigurno tih problema nema, može samo podići fizičku spremu i još nešto uigrati.

Naša ”forca” bi trebala biti da smo mi gladni rezultata, gladni uspjeha i to je nešto što bi trebala biti prevaga. Ako se budemo tako ponašali, onda ćemo i na treningu sve te stvari brže usvojiti. Takav trening donese puno prije rezultat nego trening bez emocija, koji ni ekipi koja je uigrana ne može puno donijeti.

VELIKA JE STVAR ŠTO IMAMO DOBAR MEĐUSOBNI ODNOS, MALODUŠNOST ME SMETA

No, kao trener nikad to ne mogu reći do kraja, ali same djevojke znaju, ja barem imaj osjećaj, da je atmosfera unutar ekipe u redu, što je jako, jako bitan detalj. Mislim da tu Vesa, koja je kapetan (Vesna Milanović Litre), zajedno, logično, sa svim ostalim djevojkama, to radi dobro, a uvijek se to može još bolje razvijati. Nama je velika stvar da imamo međusobno dobar odnos, da dobro treniramo, da smo požrtvovni i da na utakmici dajemo sve od sebe do zadnje sekunde. Na to se treba naučiti.

Manje me smeta kad igramo jedan dio utakmice dobro, pa se ”pogubimo”. Kad je u Ljubljani Krim poveo u drugom poluvremenu s većom razlikom i kad sam pogledao lica svojih igračica, malodušnost koju sam vidio jako me je zasmetala. Mi se ne smijemo predati u kojem god smjeru utakmica išla. Zato, kažem, manje me smeta kad vodimo s Budućnosti, pa nas stignu. Sa Zagorjem smo prvo poluvrijeme odigrali odlično, a onda u drugom promašili ”milijun” zicera, a onda nam iz toga padne i obrana. Kad nam je napad stao da nam je obrana još pojačala agresivnost da taj kredit lošeg napada izdržimo, mi smo i tu pali. Ali nakon svega bilo mi je drago da smo uspjeli zabiti zadnji gol i pobijediti.

Dakle, mi od utakmice do utakmice variramo. Objektivno, trebat će vremena i meni i njima da se naviknemo kako bih i ja u nekim situcijama znao tko u tom trenutku može najbolje reagirati i tko je ta koja taj zadatak može najbolje izvršiti, izvesti sedmerac, promijeniti nekoga u obrani: još nam treba rješenje takvih situacija.

”GANJANJE” TREĆEG MJESTA U SKUPINI

– I te dosadašnje utakmice bile su dobar trening za situacije koje čekaju ekipu u Ligi prvakinja. A kad je spominjemo: nije prvi puta da je Podravka upala u ”vražju skupinu”, gdje su dva sigurna kanidata za prolaz, a da se gaji nada da se može biti bolji od trećeg u grupi.

– Nije prvi puta. Ova situacija slična je prošlogodišnjoj. A kad se izanalizira Liga prvakinja onda su i druge ovogodišnje grupe ”nezgodne”. Postoje dvije-tri ekipe koje su nedodirljive, kao Larvik, Györ, ali i ostale ekipe imaju kvalitetu da mogu iznenaditi. Evo, već u nedjelju bit će zanimljivo vidjeti što će biti na utakmici Bera Bera – Vardar. Ja bih u svakom slučaju volio da Vadar pobijedi, da inače favoriti Vardar i Larvik pobijede, a da mi nekome otkinemo bod. Bila bi to tada velika stvar, mirniji bi bilo s Bera Berom u međusobnom susretu.

– Kad govorimomo trećem mjestu i nastavku europskog natjecanjanu Kupu kupova, je li to govorimo kao o želji, ili cilju?

– Teško mi je reći. Ne mogu u sportu ništa obećati.

– Nemate taj zadatak?

– Ne! Možda sam ja sam to više potencirao, ali nitko mi nije dao zadatak. Ima dvije logike. Jedna je da postavite cilj nisko, ili malo iznad razine, pa sve što napravite je dobro i to je možda bolje za mir. Druga je da postavite cilj možda iznad vojih mogućnosti, pa vas to stalno vuče da budete bolji, stalno napadate taj cilj, a onda, ako se ne ostvari, događa se razočaranje. No, kako god to bilo razočaranje, ja sam za ovu drugu logiku, jer mislim da je sportski da ako se već natječeš dođeš tamo i ako jesu bolji, onda ih i napadneš. Jer ako nećemo napadati one koji su iznad nas, onda sve to postaje, da ne kažem, besmisleno. Želja mora postati cilj.
No, pustimo to, o Beri Beri ćemo dosta znati nakon nedjeljne utakmice, imamo kontakte i s trenerom Vardara Vujovićem i s našom Zebić, a i ostale igračice imaju svoje veze. Sada bih rekao da su nam izgledi možda 50:50, ali nadam se da smo mi u prednosti, bez obzira na njihovu trku, taj španjolski način igranja, odlična krila i dobru igru u svojoj dvorani.

MOŽEMO NEŠTO NAPRAVITI U OVAKO BIRANOM DRUŠTVU

I sad se vraćam na priču o cilju. Ako to ostvarimo, mislim da će nas to dignuti, da će nam to dati samopouzdanje, da će nam to biti jako velika stvar za nastavak natjecanja u Kupu kupova, Regionalnoj ligi, a posebice mislim u hrvatskoj ligi. Takav jedan okidač nam treba da nakon svega vjerujemo da možemo nešto napraviti u ovako biranom društvu.

– Mnoge igračice nisu doživjele buku pune dvorane. Neće li to smetati?

– Može ih zbuniti u komunikaciji. Nismo još na toj razini da bi se sporazumijevali pogledom. Ali volio bih doma da bude kao prošle i pretprošle godine kada je dvorana u Ligi prvakinja bila stvarno puna i puno bi nam značilo, mada to može biti i kontra efekt, osobito ako bude ono: joj moramo pobijediti, ako bi se navijanje shvatilo kao prisila. No, ima i onih koje su to prošle, pa…

– Pustimo sada malo po strani i Bera Beru i buku u dvoranama: Larvik vas čeka. Što očekujete od te utakmice?

– Pa ne znam!

I Mrđen se slatko nasmijao sam sebi, ali je bio barem iskren.

PLAN ZA LARVIK: UTAKMICA PRED JEDNIM I DRUGIM GOLOM, BEZ OBZIRA NA NORVEŠKU KVALITETU

– Ne znam što mogu očekivati, jer svaka nam je utakmica drugačija. I hrvatska reprezentacija… neću reći da je imala problema, možda je bolje reći da Norveška nije s njom imala problema. No, evo kako smo postavili stvari prije utakmice: da se probamo nametnuti, da pariramo u trčanju kako bi se utakmica što više odvijala pred jednim i drugim golom. Njihova najveća kvaliteta su kontra i polukontra, uz vrhunske vratarke, koje to omogućavaju. Moramo probati i mi, ali ako to ne bude, da nam napad potraje. Ne da loptu stavimo pod ruku, pa smo pasivni, već da pokažemo i naše kvalitete koje imamo i koje smo pokazali u nekim utakmicama, pa čak i u Ljubljani u 1. poluvremenu, da i mi možemo doći do prigode organiziranom igrom, ali ne smijemo opaljivat’ u petoj, petnaestoj sekundi napada, osim ako je stvarno prigoda. Treba biti strpljiv i dovesti njih do toga da budu nestrpljivi. To nam je glavno razmišljanje za utakmicu, a, sad, ne znamo kako će to proći. Logično je da bi realizacija trebala biti super, ali znamo da su s druge strane vrhunske golmanice. Svejedno, ako bi nam to prošlo, onda bi imali dodatni motiv za iduće utakmice Lige prvakinja.

Ova mlada ekipa Podravke Vegete trebala bi naučiti da nakon jedne utakmice nije propast svijeta. ide se doma, sprema se za drugu, odigra se, sprema se za put u Skoplje i tako redom. Ritam profesionalaca. Ali, to treba učiti, na to se treba priviknuti. A sve je podloga za nastavak natjecanja koja slijede u drugom dijelu sezone.

Zato bez straha. Rukomet je igra. Pokažimo ljepotu igre.

Izvor: RK Podravka, autor Ivo Čičin-Mašansker

Facebook komentari / dostupni ukoliko ste prijavljeni na svoj FB profil (Komentiranjem prihvaćate naše uvjete korištenja).

Ne propustite

- Oglasni prostor -
- Oglasni prostor -

Najnovije

Ovo nismo vidjeli

Jadan nastradao, Slađan skupljao otpad bez dozvole, kažnjen 1320 eura: Iako sam Rom, pošteno zarađujem!

Jedan 30-godišnjak će morati platiti kaznu od čak 1320 eura jer je "ulovljen" od inspektora kako bez dozvole skuplja...
- Oglasni prostor -

Vezane vijesti

×