Okončano je dugogodišnje suđenje Željku Pintaru, Željku Palkoviću, Ivanu Lažeti, Tihomiru Vanđiji, Andriji Tomašeku i Josipu Dolencu radi pogodovanja i malverzacija u nekadašnjem TKC-u, koprivničkom telekomunikacijskom centru.
Sutkinja na varaždinskom Županijskom sudu Ljiljana Kolenko svu šestoricu oslobodila je optužbi, više od 16 godina nakon prvih terećenja.
Podsjetimo, Pintara je optužnica teretila da je kao čelnik TKC-a uzimao mito u zamjenu za davanje poslova odabranim poduzetnicima. On i ostala petorica bili su optuženi da su na taj način za vlastiti džep izvukli oko 4,2 milijuna kuna. Na bivšem Županijskom sudu u Koprivnici već su oslobođeni optužbi, no Vrhovni sud je nakon žalbe vratio sve na početak i ukinuo oslobađajuću presudu.
U optužnici je stajalo da su Pintar i Palković između 1997. i 1999. godine dogovorili radove, odnosno da je Pintar kao direktor TKC-a naručio od Palkovića i njegovog građevinskog obrta radove na više lokacija, uz namjeru da se financijski okoristi. Ugovori bi bili sastavljeni prema stvarnoj vrijednosti, kako bi se dobila suglasnost centrale Telekoma iz Zagreba, a zatim bi naknadno bili mijenjani tzv. aneksima kojima bi se ugovorena cijena neosnovano povećavala.
Također, Palkovića se teretilo da je sklapanjem ugovora s obrtom AN-KO za radove, s tim da taj obrt nije imao nikakve uvjete za izvršavanje radova, dolazio do fiktivnih računa koje bi mu taj obrt ispostavljao. Te bi račune navodno platio na žiro račun iz sredstava koje mu je doznačio TKC, te bi uplatio još novca bez računa, a zatim bi ovlaštena osoba podigla dio novca i ponovno ga dala Palkoviću, koji bi ga dao Pintaru, a ovaj bi ga zadržao za sebe, najmanje 675 tisuća kuna.
Tužiteljstvo je isticalo da je Palkovićev obrt obavljao izuzetno mnogo radova za TKC, bilo kao izvođač, bilo kao podizvođač radova te da je između Pintara i Palkovića postojao interni financijski odnos koji je proizlazio iz poslovnog financijskog odnosa njihovih tvrtki. To je bazirano i na dokumentaciji pronađenoj u Palkovićevom stanu. Također, naglašavali su i da je cijena radova bila nerealno visoka te da nije vođena potrebna dokumentacija poput građevinskog dnevnika, niti je angažiran nadzorni inžinjer, a sve je to, prema njima, bilo namjerno i smišljeno.
Pintar, Lažeta, Vanđija i Tomašek, svi s funkcijama u TKC-u, bili su optuživani da su zajedno pribavljali materijalnu korist društvu Kabel-Mont d.o.o., čiji je Tomašek bio i direktor. Oslobođeni su optužbi da su radove koje je od Kabel-Monta naručio TKC, u vrijednosti nešto većoj od 257 tisuća kuna, obavljali radnici TKC-a izvan radnog vremena, a da je prikazivano da su ih obavljali radnici Kabel-Monta te je sukladno tome i plaćano.
Optužbe su oslobođeni i Pintar, Palković i Lažeta zajedno, za to da su 1999. angažirali obrt Kograd za radove vrijedne više od milijun i 360 tisuća kuna, nakon čega je Kograd angažirao Palkovićev obrt za podizvođača radova. Umjesto nabavke materijala teretilo ih se da su koristili materijal iz TKC-ovih skladišta i tako Palkovićevom obrtu pribavili korist od gotovo 140 tisuća kuna na štetu TKC-a.
Na kraju, oslobođeni su Palković, Lažeta i Dolenec za optužbu da su tijekom 1998. ugovorom za radove vrijedne oko 353 tisuće kuna i aneksima na ugovor kojima se povećavala njegova vrijednost, kao i uz fiktivni ugovor između Palkovićevog obrta i Dolenčevog društva Pepi-Kart, pribavili Lažeti oko 513 tisuća kuna.
