U Koprivničko-križevačkoj županiji dosad je zabilježen jedan slučaj mišje groznice, a od medicinskih djelatnika saznajemo kako nema razloga za paniku.
“Nemamo novog slučaja mišje groznice i nemamo naznaka da bi bila riječ o epidemiji.”, rekla nam je mr.sc. Vesna Mađarić, predstojnica infektološke službe u koprivničkoj bolnici.
Mišja groznica bolest je koja se povremeno proširi među ljudima, a posljednji put se to desilo 2002. godine. Radi se o bolesti kod koje je prisutna vrućica, oštećenje rada bubrega, nekad krvarenje i drugi simptomi. Nastaje u godinama kad je povećan broj glodavaca, poglavito šumskih te se širi sa takozvanih prirodnih žarišta. Ljudi se mogu zaraziti udisanjem prašine onečišćene izlučevinama zaraženih šumskih životinja ili unošenjem onečišćenih tvari u usta, primjerice prljavim rukama. Ono što je važno napomenuti je da se zaraza ne prenosi među ljudima.
Preventivni savjeti
Najugroženija skupina su ljudi koji mnogo vremena provode u šumi ili dolaze u dugotrajan i izravan kontakt sa šumskim glodavcima. Oprezni trebaju biti i izletnici, ali ne trebaju odustati od odlaska na svoja omiljena šumska izletišta; dovoljno je da se pridržavaju nekih jednostavnih savjeta navedenih na web stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo:
čuvati za vrijeme izleta svoju hranu i piće od glodavaca, ne ostavljati je izravno na tlu i sl, održavati higijenu ruku, oprati ih, otrti vlažnom maramicom i sl., izbjegavati piti vodu iz neuređenih šumskih izvora i lokvica, jer se njima koriste i šumski glodavci, izbjegavati odmaranje (ležanje) izravno na šumskom tlu, osobito na mjestima gdje smo vidjeli više glodavaca ili njihove rupe, ne loviti ili dirati (uginule) šumske glodavce ili druge životinje.
Opasnija bolest – leptospiroza
Dr. Darko Radiček iz križevačke Službe za epidemiologiju upozorava na činjenicu kako se virusna bolest, mišja groznica, koja je u našoj županiji izuzetno rijetka, često miješa sa bolešću koja je na našem području češća – leptospirozom, čiji je uzročnik bakterija. Mišjom groznicom čovjek se najčešće može zaraziti na prirodnim žarištima u šumama, dok se leptospirozom može zaraziti primjerice kupanjem u vodama stajaćicama gdje životinjska mokraća ulazi kroz sluznicu očiju ili usta, ali i preko domaćih životinja koje glodavci zaraze. Bolest je najčešća na poljoprivrednim domaćinstvima. U 2011. godini zabilježeno je osam slučajeva leptospiroze, a godinu prije sedam, među kojima i jedan smrtni slučaj. Dr. Radiček upozorava kako je najbolja zaštita od te i drugih bolesti koje prenose glodavci – deratizacija.
