28.5 C
Koprivnica
Ponedjeljak, 8. srpnja 2024.
No menu items!
- Oglasni prostor -

Romski trubački orkestar “Mećava” ovog petka u Kugli

0

U sklopu kulturne razmjene MMC Kugla nam predstavlja jedan od boljih koncerata sezone, koncert trubačkog orkestra “Mećava” iz Surdulice u Srbiji koji postoji već više od 50 godina.

Orkestar je sastavljen je od desetero trubača koji su svi rodbinski povezani, a znanje i majstorstvo sviranja puhačkih instrumenata prenose s koljena na koljeno.

Zbog svojeg majstorstva i sve većeg interesa za romsku narodnu glazbu vrlo su poznati i rado viđeni gosti u Hrvatskoj, Srbiji i ostalim zemljama bivše države te zemljama EU poput Njemačke, Austrije, Poljske, Slovenije…

Koncert će se održati ovog petka – 19. ožujka 2010. s početkom u 22h u koprivničkoj MMC Kugli.

U galeriji Alberto Sordi u Rimu započeo Road Show

0

Jučer je u galeriji Alberto Sordi u Rimu započeo Road Show na kojem se svojom turističkom ponudom predstavlja Središnja Hrvatska. U sklopu ove turističke manifestacije koja će potrajati tjedan dana predstavlja se i TZ Koprivničko-Krizevacke županije. Probirljivu talijansku javnost nastojati će zainteresirati programima Galerijske Ceste i Naiva te cikloturizmom. Prezentaciji se priključila i putnička agencija Marbis, jedno- i višednevnim aranžmanima koji uključuju posjete galerijama i kratki tečaj slikanja na staklu. 

Road show predstavljanje središnje HrvatskeNo glavna atrakcija road showa, ali i tiskovne konferencije kojoj je prisustvovalo tridesetak talijanskih novinara (i ekipa HRT-a), a otvorio ju je hrvatski veleposlanik u Rimu g. Vidošević, naši su slikari koju oslikavaju Pisanicu od Srca za Svetog Oca. Mnoštvo znatiželjnika kamerama i foto-aparatima bilježi svaki potez kistom Jože Gregurića, Stjepana Pongraca, Zdravka Šabarića i Zlatka Štrfičeka. Danas će naše slikare i štand Središnje Hrvatske obići i ekipa državne televizijske kuće RAI, redakcije „Sulle Vie di Damasco” (emisija koja je posvećena kulturno-vjerksim temama).

KOLUMNA: Glas s ulice // Smijem li i ja nešto o cajkama, ljubavi, blagdanima…?

0

Izmišljeni rat narodnjaka i ostatka svijeta

arodnjaci  Dok se u negdje događa ovo...  Autor: index.hr Već neko vrijeme ljudi se hvataju za glavu dok vide kakvo nam je narodnjačko ludilo obuzelo zemlju. Na zebri ti stane neki auto, iznutra čuješ cajke, na šalteru vidiš curu u krznenim čizmama oderane pudle i sto kila šminke, na mobitelu joj zvone cajke, u Hollywoodu cajke, otvoriš index cajke, otvoriš novine cajke, upali TV i na Otvorenom il nekoj sličnoj emisiji očajnički raspravljaju o – cajkama. Cajke požderale mainstream, cajke požderale medije, cajke požderale glazbeni ukus Hrvata i glazbenu scenu Hrvatske. No, da li je to zbilja tako, i zašto je tome tako? Ljudi raspravljaju o tome da li je to posljedica rata, tko je iz Srbije donio turbo folk kod nas, ima li to kakve veze s odgajanjem djece u Rimskom carstvu ili seksualnim životom lastavica na Madagaskaru. Da li je u pitanju kućni odgoj, bunt, provokacija ili jednostavno neukus? Ne znam što da kažem o narodnjacima niti mi se baš da o njima govoriti unatoč tome što su mi tema kolumne. Prvo, diplomatski bih rekao da svatko ima pravo slušati glazbu kakvu želi. Pa ako netko želi biti seljačina u rozoj majici, s kancerogenom narukvicom sa svecima oko ruke, naušnicom i zlatnom lančugom oko vrata, torbicom „pederušom” preko ramena i glazbenim neukusom u ušima, to je njegovo puno pravo. Isto vrijedi i za djevojke u nakaradnim čizmetinama, šljokičastim majicama i minicama koje nerijetko otkrivaju katastrofalno loše noge – to je njihovo pravo. Ako netko želi ići na narodnjake – to je njegovo pravo. Nije me nimalo sram priznati da sam dvaput iz Kuglane pobjegao u Hollywood, sam samcat, naručio piće i opušteno najnormalnije gledao koncert tipa koji pjeva o razbijenim čašama – radije ću prihvatiti to, nego onaj manijakalni neizdrživi ritam elektronske glazbe koja mi probija mozak, dok mi oči probijaju dežurni „glumci” koji patroliraju Kuglom glumatajući tko zna šzo.. Pili tako ja i frend mentolčić, usput neka cura slavila rođendan pa smo joj dopustili da nas počasti pićem i potapšali je po glavi poput psića, drugu smo podragali i rekli uvjeravali je da joj u kosi žive vilenjaci, a nekom tipu sam razorio prilično sretnu vezu uvjerivši ga da mu je ta cura, eto, baš nekakva bezveznjakinja koju bi trebalo ostaviti (nekad imam zbilja zapanjujuću moć manipulacije ljudima). Sjećam se bezbroj detalja s tih Hollywoodskih večeri – osim muzike. Jer nije mi bila ni važna. Da se razumijemo, ne želim reći da narodnjake slušam potajice – ne, ne slušam ih i ne volim ih, ali ih ni ne mrzim i uvijek ću otvoreno reći da bi radije poslušao narodnjak (što luđi to bolji, da se nasmijem) nego da mi uši pate od eletronike, gejastih indie bendova, Dubioze kolektiv i sličnih stvari koje zbilja ne podnosim. No idemo na ono bitno što mi je u glavi cijelo vrijeme. Kažu da su rockeri izumrli, alternativaca nema (valjda misle na metalce i pankere, jer alternativci su po meni babe koje liječe bioenergijom i onaj ćelavi Ante koji je prebio zvonara i ministranta jer se nisu htjeli pokoriti njegovim zapovjedima ), kažu da su narodnjaci potpuno preuzeli umove mladih generacija, da postoje samo narodnjački bircuzi i slično. Znate već! Sva ta naklapanja i kuknjava nemaju apsolutno nikakve osnove u stvarnom životu. Niti su nam narodnjaci preuzeli mladost niti su požderali sav glazbeni ukus. Rock, punk i metal scena u Hrvatskoj nalaze se na svom vrhuncu. Ima više kvalitetnih bendova iz svih žanrova i podžanrova rocka nego ikad. Ima više koncerata nego ikad – u Zagrebu se svaki dan održi rock/punk/metal koncert, nekad ih ima više u istu večer, a na njima osim domaćih možemo vidjeti i mnogo stranih bendova koji prolaze na turneji. Koprivnica također, u usporedbi s drugim gradovima, ima više koncerata rck glazbe nego do sada. Također nas više ne zaobilaze veliki glazbeni sastavi – štoviše, neki nas učestalo posjećuju.

NMI  ...u drugim klubovima neki drugi svijet  Autor.Matej Perkov Za ovu 2010. najavljeni su koncerti mnogih bendova koje još nismo vidjeli. Lani je U2 napunio Maksimir u dvije večeri zaredom. Festivala rock glazbe ima više nego ikad i jači su nego ikad – Inmusic festival na Jarunu, Viva la Pola, Rokaj fest, UFO u Osijeku, FUK u Virovitici, Punk protiv pedofilije u Zagrebu, Monte Paradiso u Puli, Skaville na Krku, tu je i bezbroj motorijada i manjih festivala diljem Hrvatske. Rock i punk izumrli? Glupost! E sad, mnogima bi bilo korisnije da svoju energiju usmjere na promicanje glazbe koju smatraju kvalitetnom nego da konstantno kritiziraju narodnjake i ostalu vrstu glazbe koja im ne odgovara. E sad, zašto se toliko ne piše onda o tim bendovima, koncertima i festivalima? Jednostavno, rock u Hrvatskoj nikada nije bio neki veliki mainstream (Prljavo kazalište i Parni valjak tu ne ubrajam). Novinari pišu o narodnjacima jednostavno zato jer u Hrvatskoj više nema kvalitetne pop scene o kojoj se dosad pisalo. Dalmatinske tužaljke o maslinama i kamenu zauzele su vodeću poziciju u glazbi s „onog” podneblja, dok gore sve vrvi od Simone Gotovac koja dospije u medije svaki put dok se okrene u krevetu i sličnih izroda željnih ekspresnih 5 minuta slave, a mediji ih nazivaju popularnima ouštajući njihove pjesme na TV i radiju, ne pitajući nas žimamo li želju trpiti takvu „muziku”. Svi dosadašnji glazbeni reality programi rezultirali su samo jednom Natali Dizdar, dok su drugi ostali anonimci kao i prije nego su na takva natjecanja došli. A da je bilo ljudi s dobrim vokalnim sposobnostima – svakako da je bilo! No, glas nije sve, tu je bitan i marketing, o kojem mnogi nemaju pojma. E sad, zašto je od sveprisutne glazbe medijima zanimljivo tuliti baš o narodnjacima, nemam pojma. Može biti da su glazbeno neobrazovani pa nemaju sposobnosti ni volje napraviti neku priču o izvođaču-festivalu nekog drugog glazbenog žanra. Svatko neka sluša što hoće i ide na koncerte kakve hoće, a ako sam nešto želiš progurati onda se oko toga treba i potruditi, a ne gubiti vrijeme i energiju kukanjem po kavama.

Kako sam volio jednu Ivanu

Ivana  Otišla i bez „Zdravo“ i bez „Doviđenja“  Izvor. Večernji list Susretao bih je nekad u tramvaju. Plava kosa, aristokratsko držanje.. Prava mlada dama kakvu bi svatko poželio, pripadnica zlatne mladeži koja se druži samo s odabranima. Dok sam je jednom vidio kako jede burek, nasmiješio sam se jer mi je izgledala preslatko u trenutku dok joj je dio mesa pao na Gucci torbicu. Ali tada pojavio se on. Bio je to stariji, prosijedi vitki muškarac, valjda njen otac. Kasnije sam skužio da joj je otac ćelav ko skinhead, a taj tip joj je bio zapravo dečko koji joj je i dijete začeo. Moja ljubav (najvjerojatnije jednostrana) propala je kada sam joj vidio sliku u novinama, uz natpis kako je moja voljena likvidirana hicem iz pištolja. Besane noći provodio sam u mislima na moju najdražu, pitajući se zašto je baš ona od boga pozvan
a da mu bude kurirka u podzemnom bataljonu. Isto pitanje sam postavio sebi: Zašto ja nisam dobio taj metak? Zašto moji prijatelji nisu dobili metak? I onda mi se odgovor pojavi u časopisu Men’s health u onoj problem rubrici za čitatelje – zato jer nisam spetljan sa sumnjivim ljudima i organizacijama! Ahaaa, u tom grmu leži zec! Svoju prostrijeljenu ljubav ubrzo sam prebolio, a od cijele te bajke ostao je samo grafit na zidu „Ivana Hodak volim te – dead girls don’t scream”. Kada me netko nedavno pitao što mislim o njenom naglom nestajanju s lica zemlje, odgovorio sam „Bolje ona nego ja!”.

Blagdani

Hrvati  Dugo čuvana tajna kratice ACAB izašla na vidjelo...  Izvor: forum.hrPostalo je moderno slaviti strane blagdane, tako da posljednjih godina osim Halloweena slavimo i Svetog Patrika, irskog sveca poznatom po tome što je iz Irske istjerao sve zmije. Volim irsku muziku, irsko pivo i još štošta, ali slaviti tuđeg sveca mi je totalno besmisleno jer, kao totalni ateist, ne slavim ni domaće svece. Kako je krenulo, čekamo kad će se slaviti poljski ili estonski sveci, jer sve navodi da trend proslave tuđih blagdana dovodi zapravo do jednog jednostavnog zaključka – slavit ćemo bilo što, samo da imamo izliku napiti se. I dok drugi glume Irce, ja ću ostati jedan jednostavan čovjek koji će slaviti današnji dan dok pišem ovu kolumnu, a to je 15.3. – Međunarodni dan borbe protiv policijske represije. Obilježava se s ciljem kako bi se svela pozornost na to da neki ljudi iskorištavaju svoj položaj i moć kako bi se iskaljivali na drugima, te im u ime zakona i ustava lome koste, pišu kazne, vrijeđaju, omalovažavaju, lišavaju prava, ako nikako drugačije onda lažima i izmišljotinama. Zašto? Dok vidim recimo žensku osobu u uniformi koja na grudima ima značku, a na licu brkove kojima bi pozavidio svaki kondukter, onda mi je puno toga jasno.

St. Patrick  Ovaj momčić je po popularnosti nadmašio Papu i Stepinca  Autor: myspace.com Diffida mi je istekla, razlog manje da budem nečija meta. Ja idem dalje, a ograničeni primitivni umovi dovijeka će to i ostati. Svijest nacije je takva da ovaj dan neće obilježiti skoro nitko, bilo iz neznanja bilo zato jer ih nije briga.Ukazivat će se na kojekakve imaginarne probleme, dok će dežurni patrolirati i bahatiti se zaštićeni svojim položajem. Udaraju, ne biste vjerovali, od invalida u kolicima do gluhonijemih osoba koje „im se rugaju mašući rukama”. Ako nekoga to veseli, zbilja jadno!

Vatrogasci brzom intervencijom ugasili požar u kontejneru

0

100316-vatra-mKoprivnički vatrogasci u utorak su oko 8 sati ujutro brzom intervencijom ugasili požar u kontejneru za smeće u zgradi na Trgu kralja Zvonimira.

Vatrogasno vozilo je odmah nakon dojave građana stiglo na mjesto događaja, a dvojica su vatrogasaca bez problema u kratkom roku ugasila vatru koja se u smeću pojavila iz zasad neutvrđenog razloga.

KOLUMNA: O nama ili priča o užasnoj sreći

0

Užasno zadovoljstvo

Užas je gorozota i strahota. Užasan je, ili u određenom obliku užasni, je pun užasa. Ili straša, strahovit. Užasno, nama iz teve i radio emisija dobro poznati učestali prilog, znači pun užasa, strašan, stahovit.

Pa gledam neku mladu skijašicu, koja vjerojatno prati one ”in”, a meni ”out” magazine i otuda možda crpi bogatstvo jezika inspirirana Vlatkom i Gotovcem, kako kaže da je užasno sretna svojim skijanjem. Zabije tip gol nakon tri mjeseca i užasnut je time, pardon, kaže da je užasno zadovoljan.

Evo, tako se i ja nisam javljao užasno dugo, ali sam se sada probudio iz zimskog medvjeđag sna. Medo Brundo, da bude jasnije novim naraštajima, starijoj generaciji bilo bi dovoljno i Medvjed Brundo, po Nazorovoj poemi. U međuvremenu sam u kompjuter zapisao da sam bio užasno sretan zbog najave braka Rusa i Sloge, tvrtke koja je nekad bila poželjno mjesto posjeta. Bila je jedan od rijetkih u kojoj su novinari bili užasno dobro primani. U međuvremenu su je užasno dobri menadžeri sredili. Ne znam zašto se uvijek sjetim Jože Volfa, nekadašnjeg omladinca, pa nogometnog suca, pa predsjednika općine i užasno dobrog direktora šusteraja, kako je on sam volio reći.

Užasno kvalitetno

Kad opet zaigra repezentacija, sukomentator će biti svestrani bivši nogoloptaš, trener i privilegirani teve suradnik Igor i počastit će nas tokom prijenosa 300 puta izrečenim prilogom – kvalitetno. U kombinaciji s užasom, možemo dobiti složenicu ”užasno kvalitetan pas”. Užasno kvalitetno proigravanje.

Kako su me zimski mjeseci dosta prikovali uz teve, a i uletio mi je maksteve, to sam dosta vremena provodio gledajući dnevnike. Taman kad sam htio glasno prosvjedovati protiv tenora iz naših krajeva zbog njegova izvještačena govora, koji se, nažalost, uči kod stručnjaka za jezik i govor, a on maknut’. I još su neki meni kvalitetno užasni maknuti. Neću se imati na koga srditi, a to me užasno ljuti. Kakve je to dan bez ljutnje. Dan bez srđbe sigurno je dan bez tevea. Kao u Francuza: dan bez vina je dan bez sunca. Ali, hvala Bogu i ljudima, bilo je pametnih koji su napravili reda i maknuli klonirane voditelje.

Užasno dosadno

No, žalosno je slušati i one poluamatere u županijskim panorama i lokalnim televizijama. Čak je i razglas u koprivničkoj dvorani življi od njih. Koprivnica je s teve kanalom prebačena u Varaždin i moram priznati da pomalo žalim za Bjelovarom. Ne zato što su u oproštajnoj emisiji od analogne televizije i koprivničkog studija pustili moj kratki voditeljski uradak, koji je urađen u živo iz bjelovarskog studija 1993. godine, nego zato što mi najedanput nedostaje dinamike u vođenju i u prilozima. Bez obzira što sam se i tamo borio protiv slavoniziranja jezika, u kojem su svi naglasci bili na prvom slogu od ”Koprivnice” do ”tradicije”, ipak bjelovarski voditelji nisu govorili tako užasno pospanim glasom kao Zagorci i Zagorke sada. Gotovo svaki prilog izgovara se užasno prigušeno, kao da se radi o komemoraciji. Nema živosti. Onaj voditelj naše gore list, koji je maknut s Dnevnika, iako negledljiv, bar je u glas pokušavao unijeti živost. Ova novinarska ravodnušnost užasno me ubija. Negledljivo.
Užasno fali lokalna teve

Uvođenje makstevea u moj dom s desetak lokalnih ili regionalnih televizija, u meni je probudilo davno stišan revolt. Prepoznajem sada neke teve studije za čije je ustrojstvo novac išao i iz Podravke u ravnu Slavoniju, pa me srce boli što Koprivnica nije napravila svoju lokalnu televiziju. Televiziju koja bi u rukama mladih obrazovanih ljudi, koji nisu prošli ziherašku školu državne televizije i u kojoj bi se moglo raditi i užasno ozbiljno i užasno otkačeno, koja bi promovirala naše vrijednosti, a putem makstevea slika bi ulazila u domove svih Hrvata, pa i šire. Čudi me da užasno samoljubivi političari nisu skužili da bi mogli biti često na teve isto kao tihogovoreći ministar Bajs ili glasnogovreći (njemu ne treba glasnogovnik) Šuker (onaj fizički jači Šuker). Mogli bi uspoređivati tko je ljepši: Mršić ili Biondić, Koren ili Ledinski. Dva bradata protiv ”ćosatih”, a u In magazinu bi one dvije-tri djevojke-žene ili dva-tri muža-dečka, iz modnih priloga jednog koprivničkog tjednika, mogli oživjeti i progovoriti koju riječ, da vidimo kakva ih užasna pamet krasi, kad su tako užasno privlačni fotićima.

Ili je to rabljenje jednih te sitih lica i tijela nalik na razdoblje kad je Glas Podravine bio smješten u zgradi gdje je sada vjenčaonica. To je bilo krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih. U rubrici Građani predlažu naslikani su u godini dana svi zaposleni u krugu od 50 metara (trgovine, plac, općina), koliko je trebalo (foto)reporteru da bez dodatnih fizičkih napora obavi užasno zahtjevni posao informiranja pučanstva. Tada smo, doduše pučane, zvali građani ili seljaci.

Lokalna televizija dobra bi bila za preispitivanja uspješnosti gradonačelnika i ostalih čelnika u gradu (zašto ne, primjerice, u kulturi i turizmu, aha). Mene fascinira kada diljem Hrvatske hvale užasno uspješne gradonačelnike, od Bandića do Kreuma. Pa, ljudi moji, o kakvoj uspješnosti govorimo? Pa oni barataju novcem građana, dakle našim novcem. Nisu li, zapravo, uspješni građani koji stvaraju novac, koji onda gradonačelnici i naši zastupnici u lokalnim parlamentima užasno troše?

Užasno šalno

I na kraju, kad već toliko govorimo o jeziku, poštapalicama ili novim riječima, jeste li čuli kada za riječ – šalno? Niste. Niste ni mogli kad je izmišljena u meni bliskom okruženju. Kako sam inače, kažu, uvijek užasno namrgođen, nastaje pravo obiteljsko veselje kad počnem valjati štosove, osobito na svoj račun. Tada moj potomak kaže:

– Kak je tata danas šalni!

Tata se užasno šali. Šalno! Zgodno. Primjenjivo na ove ljude koji nam užasno kvalitetno vode državu. Oni su u svojim optimističkim izjavama užasno šalni. Za krepat.

Večer poezije i glazbe u Pivnici „Kraluš“

0

Dobro prihvaćene večeri poezije i glazbe u Pivnici Kraluš imaju sutra svoj nastavak. Prostore popularnog Podravkinog ugostiteljskog objekta u večernjim satima ispunit će stihovi Marice Hasan i Marijanke Miholek, te glazba u izvođenju učenika Glazbene škole „Fortunat Pintarić” iz Koprivnice. Članice Podravkine literarne sekcije Marica Hasan i Marijanka Miholek ugostit će i svoje kolege pjesnike iz Đurđevca, pa će podravska riječ od 19 sati zagospodariti pivnicom Kraluš.

Demonstracije u Koprivnici

0

Kada je bivša država, Jugoslavija, bila lider pokreta nesvrstanosti, podržavala je oslobađanje od tutorstva nad afričkim i azijskim zemljama. Krajem 1960. i početkom 1961. godine u Kongu su se odvijali dramatski događaji. Diktator Mois Chombe smijenio je u rujnu 1960. godine predsjednika Kongoanskog nacionalnog pokreta i prvog premijera nezavisnog Konga Patrisa Lumumbu (1925.-1961.). U siječnju 1961. godine Patris Lumumba ubijen je pod nerazjašnjenim okolnostima. On je postao simbol borbe protiv kolonijalizma afričkih naroda.

Tada su diljem svijeta izbijale demonstracije, pa i u Koprivnici. Prednjačili su gimnazijalci, koji su organizirali nekoliko puta povorke s transparentima i obilaskom grada. Ova slika snimljena je u Kolodvorskoj ulici na mjestu današnjeg željezničarskog objekta, a ulica je prepoznatljiva po opločenju tada karakterističnim kockama.

Poldrugač zbog kartona propušta Dinamo

0

Dalibor Poldrugač, iskusni kapetan Slavena Belupa, propustit će subotnju utakmicu s Dinamom zbog trećeg žutog kartona kojeg je zaradio na gostovanju u Karlovcu. Kako je Filip Marčić teže ozlijeđen, trener Farmaceuta Zlatko Dalić vjerojatno će na desni bok obrane postaviti Vedrana Purića, koji je prošlog tjedna bio bolestan.

Slaven Belupo i Dinamo sastaju se na Gradskom stadionu u Koprivnici u subotu, u terminu derbija kola, s početkom u 20,15 sati. Utakmicu će izravno prenositi i HTV 2.

Pero Fullhouse rasplesao posljetitelje Elitea

0

100315-pero-mNakon duljeg vremena, koprivnički ljubitelji elektronske plesne glazbe imali su prilike slušati kvalitetnog gostujućeg DJ-a.

Pero Fullhouse iz Splita, jedan od legendarnih DJ-a hrvatske scene, u subotu je nastupio u koprivničkom Elite Clubu te je rasplesao nazočne Koprivničance i njihove goste iz drugih mjesta i gradova.

KOLUMNA: Crtice iz povijesti // Kuda je nekada tekao potok Koprivnica

0

Potok ilustracijaPotok Koprivnica ili Koprivnička rijeka se od Koprivnice do ušća u Dravu drži uglavnom smjera zapad-istok. Od Hlebina nadalje se naziva Bistra. Danas Koprivnička rijeka od Koprivnice na dalje teče kao prava nizinska rijeka i tu je vidljiva određana paralelnost tokova Drave i kanaliziranog toka Bistre.

Sličnu paralelnost tokova s tokom Drave imaju i susjedne tekućice, primjerice Gliboki. Razlog tome je što je Drava nanosila i akumulirala materijal na svoje obale te su obale rijeke Drave na višoj nadmorskoj visini od njenih pritoka. Tako je i u slučaju s Koprivničkom rijekom odnosno Bistrom.

Porječje Koprivničke rijeke ima nepravilni izduženi oblik te se sužuje prema ušću. Desna strana porječja se širi kod sela Velika Mučna, a širenje se nastavlja dalje prema Koprivnici. Kod Koprivnice se lijeva strana porječja suzuje i tu je razvodnica između potoka Gliboki i Koprivničke rijeke najbliža gradu Koprivnici. Od Koprivnice do ušća u Dravu lijeva strana porječja je vrlo uska dok je desna šira zahvaljujući porječju potoka Komarnice koji se spaja s Koprivničkom rijekom. 

Potok Koprivnica ili Koprivnička rijeka se za velikih kiša znao razlijevati i plaviti niže dijelove šireg gradskog područja. Ranko Pavleš je s pravom upozorio da je u kasnom srednjem vijeku potok Koprivnica tekao zapadno od koprivničke utvrde što pokazuju planovi iz 16. stoljeća. U 17. stoljeću je potok promijenio tok pa je tekao južno od utvrde, gdje i danas teče. Prema njemu «razloge skretanja možemo samo nagađati. Postoji mogućnost da se to dogodilo prirodnim načinom tj. da je potok u nekoj od poplava sam našao novo korito. Vjerojatnije je ipak da su to napravili ljudi… Novo korito je sasvim ravno, dakle umjetno. Pretpostavljam da je ono na spomenutom planu tek planirano, a izvedeno tek kasnije, krajem XVI. ili početkom XVII. stoljeća, budući da su za ovako opsežne radove potrebna znatna sredstva kojih nije bilo ni u predkrajinsko, feudalno doba, a niti u vrijeme kada su počinjali radovi na tvrđavi.» 

Razmišljanja Ranka Pavleša je u povijesnom atlasu Koprivnice pokušala negirati Mirela Slukan Altić. Činjenica je da dobar dio autoričinih argumenata o starom toku potoka Koprivnice ne stoji. Zbog toga bi se mogao složiti s Rankom Pavlešom jer planovi Koprivnice iz 17. stoljeća, a i drugi izvori pokazuju da je novi tok potoka Koprivnice bio južno od utvrde. K tome bi dodao da je bilo više promjena toka ovog vodotoka. 

K tome bi htio dodati neka svoja novija razmišljanja. Prema najstarijem poznatom tlocrtu nacrtanom nakon prve modernizacije sredinom 16. stoljeća vidljivo je da potok Koprivnica teče u smjeru zapad-istok i to uz sjeverni rub koprivničke utvrde. Izgleda da je prva promjena toka bila skretanje potoka u smjeru jug-sjever (uz zapadni rub utvrde), a tek nakon toga vraćanje na smjer zapad-istok, ali južno od koprivničke utvrde. Kao nadopunu spoznajama o potoku Koprivnici (Koprivničkoj rijeci) dodao bih misao o tome nije li skretanje toka potoka Koprivnice imalo i obrambenu namjenu. Naravno ovo bi mogao pretpostaviti ako bih prihvatio mišljenje da je tok potoka skrenut ljudsko rukom. Stari tok zapadno od utvrde nije imao puno smisla za obrambene potrebe dok je skretanje potoka južno od utvrde ovaj vodotok pretvaralo u prirodnu prepreku i štit od potencijalnih osmanskih napadaja. Regulacija je svakako izvršena početkom 17. stoljeća.

U gradskim zapisnicima iz godine 1645. spominje se postojanje «piacza poleg ztare Kopriuniczae», što jasno upućuje na to da je nekadašnji, a 1645. već napušteni tok nekada tekao uz novoformirani gradski tržni prostor sjeverno i zapadno od koprivničke utvrde (današnji Zrinski trg i Nemčićeva ulica). «Potok sztare Kopriunicze tekucsi preko Duge Vulicze» spominje se u 1666. Kako se Duga ulica nalazila sjeverozapadno od utvrde, onda bi ovaj podatak mogao dodatno potvrditi ranije iznesene pretpostavke o starom i novom toku potoka Koprivnice.

Romski trubački orkestar “Mećava” ovog petka u Kugli

0
Trubački orkestar "Mećava"

U sklopu kulturne razmjene MMC Kugla nam predstavlja jedan od boljih koncerata sezone, koncert trubačkog orkestra “Mećava” iz Surdulice u Srbiji koji postoji već više od 50 godina.

Orkestar je sastavljen je od desetero trubača koji su svi rodbinski povezani, a znanje i majstorstvo sviranja puhačkih instrumenata prenose s koljena na koljeno.

Zbog svojeg majstorstva i sve većeg interesa za romsku narodnu glazbu vrlo su poznati i rado viđeni gosti u Hrvatskoj, Srbiji i ostalim zemljama bivše države te zemljama EU poput Njemačke, Austrije, Poljske, Slovenije…

Koncert će se održati ovog petka – 19. ožujka 2010. s početkom u 22h u koprivničkoj MMC Kugli.

- Oglas -

U galeriji Alberto Sordi u Rimu započeo Road Show

0
Predstavljanje turističke ponude središnje Hrvatske

Jučer je u galeriji Alberto Sordi u Rimu započeo Road Show na kojem se svojom turističkom ponudom predstavlja Središnja Hrvatska. U sklopu ove turističke manifestacije koja će potrajati tjedan dana predstavlja se i TZ Koprivničko-Krizevacke županije. Probirljivu talijansku javnost nastojati će zainteresirati programima Galerijske Ceste i Naiva te cikloturizmom. Prezentaciji se priključila i putnička agencija Marbis, jedno- i višednevnim aranžmanima koji uključuju posjete galerijama i kratki tečaj slikanja na staklu. 

Road show predstavljanje središnje HrvatskeNo glavna atrakcija road showa, ali i tiskovne konferencije kojoj je prisustvovalo tridesetak talijanskih novinara (i ekipa HRT-a), a otvorio ju je hrvatski veleposlanik u Rimu g. Vidošević, naši su slikari koju oslikavaju Pisanicu od Srca za Svetog Oca. Mnoštvo znatiželjnika kamerama i foto-aparatima bilježi svaki potez kistom Jože Gregurića, Stjepana Pongraca, Zdravka Šabarića i Zlatka Štrfičeka. Danas će naše slikare i štand Središnje Hrvatske obići i ekipa državne televizijske kuće RAI, redakcije „Sulle Vie di Damasco” (emisija koja je posvećena kulturno-vjerksim temama).

- Oglas -

KOLUMNA: Glas s ulice // Smijem li i ja nešto o cajkama, ljubavi, blagdanima…?

0
autor perkov

Izmišljeni rat narodnjaka i ostatka svijeta

arodnjaci  Dok se u negdje događa ovo...  Autor: index.hr Već neko vrijeme ljudi se hvataju za glavu dok vide kakvo nam je narodnjačko ludilo obuzelo zemlju. Na zebri ti stane neki auto, iznutra čuješ cajke, na šalteru vidiš curu u krznenim čizmama oderane pudle i sto kila šminke, na mobitelu joj zvone cajke, u Hollywoodu cajke, otvoriš index cajke, otvoriš novine cajke, upali TV i na Otvorenom il nekoj sličnoj emisiji očajnički raspravljaju o – cajkama. Cajke požderale mainstream, cajke požderale medije, cajke požderale glazbeni ukus Hrvata i glazbenu scenu Hrvatske. No, da li je to zbilja tako, i zašto je tome tako? Ljudi raspravljaju o tome da li je to posljedica rata, tko je iz Srbije donio turbo folk kod nas, ima li to kakve veze s odgajanjem djece u Rimskom carstvu ili seksualnim životom lastavica na Madagaskaru. Da li je u pitanju kućni odgoj, bunt, provokacija ili jednostavno neukus? Ne znam što da kažem o narodnjacima niti mi se baš da o njima govoriti unatoč tome što su mi tema kolumne. Prvo, diplomatski bih rekao da svatko ima pravo slušati glazbu kakvu želi. Pa ako netko želi biti seljačina u rozoj majici, s kancerogenom narukvicom sa svecima oko ruke, naušnicom i zlatnom lančugom oko vrata, torbicom „pederušom” preko ramena i glazbenim neukusom u ušima, to je njegovo puno pravo. Isto vrijedi i za djevojke u nakaradnim čizmetinama, šljokičastim majicama i minicama koje nerijetko otkrivaju katastrofalno loše noge – to je njihovo pravo. Ako netko želi ići na narodnjake – to je njegovo pravo. Nije me nimalo sram priznati da sam dvaput iz Kuglane pobjegao u Hollywood, sam samcat, naručio piće i opušteno najnormalnije gledao koncert tipa koji pjeva o razbijenim čašama – radije ću prihvatiti to, nego onaj manijakalni neizdrživi ritam elektronske glazbe koja mi probija mozak, dok mi oči probijaju dežurni „glumci” koji patroliraju Kuglom glumatajući tko zna šzo.. Pili tako ja i frend mentolčić, usput neka cura slavila rođendan pa smo joj dopustili da nas počasti pićem i potapšali je po glavi poput psića, drugu smo podragali i rekli uvjeravali je da joj u kosi žive vilenjaci, a nekom tipu sam razorio prilično sretnu vezu uvjerivši ga da mu je ta cura, eto, baš nekakva bezveznjakinja koju bi trebalo ostaviti (nekad imam zbilja zapanjujuću moć manipulacije ljudima). Sjećam se bezbroj detalja s tih Hollywoodskih večeri – osim muzike. Jer nije mi bila ni važna. Da se razumijemo, ne želim reći da narodnjake slušam potajice – ne, ne slušam ih i ne volim ih, ali ih ni ne mrzim i uvijek ću otvoreno reći da bi radije poslušao narodnjak (što luđi to bolji, da se nasmijem) nego da mi uši pate od eletronike, gejastih indie bendova, Dubioze kolektiv i sličnih stvari koje zbilja ne podnosim. No idemo na ono bitno što mi je u glavi cijelo vrijeme. Kažu da su rockeri izumrli, alternativaca nema (valjda misle na metalce i pankere, jer alternativci su po meni babe koje liječe bioenergijom i onaj ćelavi Ante koji je prebio zvonara i ministranta jer se nisu htjeli pokoriti njegovim zapovjedima ), kažu da su narodnjaci potpuno preuzeli umove mladih generacija, da postoje samo narodnjački bircuzi i slično. Znate već! Sva ta naklapanja i kuknjava nemaju apsolutno nikakve osnove u stvarnom životu. Niti su nam narodnjaci preuzeli mladost niti su požderali sav glazbeni ukus. Rock, punk i metal scena u Hrvatskoj nalaze se na svom vrhuncu. Ima više kvalitetnih bendova iz svih žanrova i podžanrova rocka nego ikad. Ima više koncerata nego ikad – u Zagrebu se svaki dan održi rock/punk/metal koncert, nekad ih ima više u istu večer, a na njima osim domaćih možemo vidjeti i mnogo stranih bendova koji prolaze na turneji. Koprivnica također, u usporedbi s drugim gradovima, ima više koncerata rck glazbe nego do sada. Također nas više ne zaobilaze veliki glazbeni sastavi – štoviše, neki nas učestalo posjećuju.

NMI  ...u drugim klubovima neki drugi svijet  Autor.Matej Perkov Za ovu 2010. najavljeni su koncerti mnogih bendova koje još nismo vidjeli. Lani je U2 napunio Maksimir u dvije večeri zaredom. Festivala rock glazbe ima više nego ikad i jači su nego ikad – Inmusic festival na Jarunu, Viva la Pola, Rokaj fest, UFO u Osijeku, FUK u Virovitici, Punk protiv pedofilije u Zagrebu, Monte Paradiso u Puli, Skaville na Krku, tu je i bezbroj motorijada i manjih festivala diljem Hrvatske. Rock i punk izumrli? Glupost! E sad, mnogima bi bilo korisnije da svoju energiju usmjere na promicanje glazbe koju smatraju kvalitetnom nego da konstantno kritiziraju narodnjake i ostalu vrstu glazbe koja im ne odgovara. E sad, zašto se toliko ne piše onda o tim bendovima, koncertima i festivalima? Jednostavno, rock u Hrvatskoj nikada nije bio neki veliki mainstream (Prljavo kazalište i Parni valjak tu ne ubrajam). Novinari pišu o narodnjacima jednostavno zato jer u Hrvatskoj više nema kvalitetne pop scene o kojoj se dosad pisalo. Dalmatinske tužaljke o maslinama i kamenu zauzele su vodeću poziciju u glazbi s „onog” podneblja, dok gore sve vrvi od Simone Gotovac koja dospije u medije svaki put dok se okrene u krevetu i sličnih izroda željnih ekspresnih 5 minuta slave, a mediji ih nazivaju popularnima ouštajući njihove pjesme na TV i radiju, ne pitajući nas žimamo li želju trpiti takvu „muziku”. Svi dosadašnji glazbeni reality programi rezultirali su samo jednom Natali Dizdar, dok su drugi ostali anonimci kao i prije nego su na takva natjecanja došli. A da je bilo ljudi s dobrim vokalnim sposobnostima – svakako da je bilo! No, glas nije sve, tu je bitan i marketing, o kojem mnogi nemaju pojma. E sad, zašto je od sveprisutne glazbe medijima zanimljivo tuliti baš o narodnjacima, nemam pojma. Može biti da su glazbeno neobrazovani pa nemaju sposobnosti ni volje napraviti neku priču o izvođaču-festivalu nekog drugog glazbenog žanra. Svatko neka sluša što hoće i ide na koncerte kakve hoće, a ako sam nešto želiš progurati onda se oko toga treba i potruditi, a ne gubiti vrijeme i energiju kukanjem po kavama.

Kako sam volio jednu Ivanu

Ivana  Otišla i bez „Zdravo“ i bez „Doviđenja“  Izvor. Večernji list Susretao bih je nekad u tramvaju. Plava kosa, aristokratsko držanje.. Prava mlada dama kakvu bi svatko poželio, pripadnica zlatne mladeži koja se druži samo s odabranima. Dok sam je jednom vidio kako jede burek, nasmiješio sam se jer mi je izgledala preslatko u trenutku dok joj je dio mesa pao na Gucci torbicu. Ali tada pojavio se on. Bio je to stariji, prosijedi vitki muškarac, valjda njen otac. Kasnije sam skužio da joj je otac ćelav ko skinhead, a taj tip joj je bio zapravo dečko koji joj je i dijete začeo. Moja ljubav (najvjerojatnije jednostrana) propala je kada sam joj vidio sliku u novinama, uz natpis kako je moja voljena likvidirana hicem iz pištolja. Besane noći provodio sam u mislima na moju najdražu, pitajući se zašto je baš ona od boga pozvan
a da mu bude kurirka u podzemnom bataljonu. Isto pitanje sam postavio sebi: Zašto ja nisam dobio taj metak? Zašto moji prijatelji nisu dobili metak? I onda mi se odgovor pojavi u časopisu Men’s health u onoj problem rubrici za čitatelje – zato jer nisam spetljan sa sumnjivim ljudima i organizacijama! Ahaaa, u tom grmu leži zec! Svoju prostrijeljenu ljubav ubrzo sam prebolio, a od cijele te bajke ostao je samo grafit na zidu „Ivana Hodak volim te – dead girls don’t scream”. Kada me netko nedavno pitao što mislim o njenom naglom nestajanju s lica zemlje, odgovorio sam „Bolje ona nego ja!”.

Blagdani

Hrvati  Dugo čuvana tajna kratice ACAB izašla na vidjelo...  Izvor: forum.hrPostalo je moderno slaviti strane blagdane, tako da posljednjih godina osim Halloweena slavimo i Svetog Patrika, irskog sveca poznatom po tome što je iz Irske istjerao sve zmije. Volim irsku muziku, irsko pivo i još štošta, ali slaviti tuđeg sveca mi je totalno besmisleno jer, kao totalni ateist, ne slavim ni domaće svece. Kako je krenulo, čekamo kad će se slaviti poljski ili estonski sveci, jer sve navodi da trend proslave tuđih blagdana dovodi zapravo do jednog jednostavnog zaključka – slavit ćemo bilo što, samo da imamo izliku napiti se. I dok drugi glume Irce, ja ću ostati jedan jednostavan čovjek koji će slaviti današnji dan dok pišem ovu kolumnu, a to je 15.3. – Međunarodni dan borbe protiv policijske represije. Obilježava se s ciljem kako bi se svela pozornost na to da neki ljudi iskorištavaju svoj položaj i moć kako bi se iskaljivali na drugima, te im u ime zakona i ustava lome koste, pišu kazne, vrijeđaju, omalovažavaju, lišavaju prava, ako nikako drugačije onda lažima i izmišljotinama. Zašto? Dok vidim recimo žensku osobu u uniformi koja na grudima ima značku, a na licu brkove kojima bi pozavidio svaki kondukter, onda mi je puno toga jasno.

St. Patrick  Ovaj momčić je po popularnosti nadmašio Papu i Stepinca  Autor: myspace.com Diffida mi je istekla, razlog manje da budem nečija meta. Ja idem dalje, a ograničeni primitivni umovi dovijeka će to i ostati. Svijest nacije je takva da ovaj dan neće obilježiti skoro nitko, bilo iz neznanja bilo zato jer ih nije briga.Ukazivat će se na kojekakve imaginarne probleme, dok će dežurni patrolirati i bahatiti se zaštićeni svojim položajem. Udaraju, ne biste vjerovali, od invalida u kolicima do gluhonijemih osoba koje „im se rugaju mašući rukama”. Ako nekoga to veseli, zbilja jadno!

- Oglas -

Vatrogasci brzom intervencijom ugasili požar u kontejneru

0
vatra

100316-vatra-mKoprivnički vatrogasci u utorak su oko 8 sati ujutro brzom intervencijom ugasili požar u kontejneru za smeće u zgradi na Trgu kralja Zvonimira.

Vatrogasno vozilo je odmah nakon dojave građana stiglo na mjesto događaja, a dvojica su vatrogasaca bez problema u kratkom roku ugasila vatru koja se u smeću pojavila iz zasad neutvrđenog razloga.

- Oglas -

KOLUMNA: O nama ili priča o užasnoj sreći

0
autor masansker

Užasno zadovoljstvo

Užas je gorozota i strahota. Užasan je, ili u određenom obliku užasni, je pun užasa. Ili straša, strahovit. Užasno, nama iz teve i radio emisija dobro poznati učestali prilog, znači pun užasa, strašan, stahovit.

Pa gledam neku mladu skijašicu, koja vjerojatno prati one ”in”, a meni ”out” magazine i otuda možda crpi bogatstvo jezika inspirirana Vlatkom i Gotovcem, kako kaže da je užasno sretna svojim skijanjem. Zabije tip gol nakon tri mjeseca i užasnut je time, pardon, kaže da je užasno zadovoljan.

Evo, tako se i ja nisam javljao užasno dugo, ali sam se sada probudio iz zimskog medvjeđag sna. Medo Brundo, da bude jasnije novim naraštajima, starijoj generaciji bilo bi dovoljno i Medvjed Brundo, po Nazorovoj poemi. U međuvremenu sam u kompjuter zapisao da sam bio užasno sretan zbog najave braka Rusa i Sloge, tvrtke koja je nekad bila poželjno mjesto posjeta. Bila je jedan od rijetkih u kojoj su novinari bili užasno dobro primani. U međuvremenu su je užasno dobri menadžeri sredili. Ne znam zašto se uvijek sjetim Jože Volfa, nekadašnjeg omladinca, pa nogometnog suca, pa predsjednika općine i užasno dobrog direktora šusteraja, kako je on sam volio reći.

Užasno kvalitetno

Kad opet zaigra repezentacija, sukomentator će biti svestrani bivši nogoloptaš, trener i privilegirani teve suradnik Igor i počastit će nas tokom prijenosa 300 puta izrečenim prilogom – kvalitetno. U kombinaciji s užasom, možemo dobiti složenicu ”užasno kvalitetan pas”. Užasno kvalitetno proigravanje.

Kako su me zimski mjeseci dosta prikovali uz teve, a i uletio mi je maksteve, to sam dosta vremena provodio gledajući dnevnike. Taman kad sam htio glasno prosvjedovati protiv tenora iz naših krajeva zbog njegova izvještačena govora, koji se, nažalost, uči kod stručnjaka za jezik i govor, a on maknut’. I još su neki meni kvalitetno užasni maknuti. Neću se imati na koga srditi, a to me užasno ljuti. Kakve je to dan bez ljutnje. Dan bez srđbe sigurno je dan bez tevea. Kao u Francuza: dan bez vina je dan bez sunca. Ali, hvala Bogu i ljudima, bilo je pametnih koji su napravili reda i maknuli klonirane voditelje.

Užasno dosadno

No, žalosno je slušati i one poluamatere u županijskim panorama i lokalnim televizijama. Čak je i razglas u koprivničkoj dvorani življi od njih. Koprivnica je s teve kanalom prebačena u Varaždin i moram priznati da pomalo žalim za Bjelovarom. Ne zato što su u oproštajnoj emisiji od analogne televizije i koprivničkog studija pustili moj kratki voditeljski uradak, koji je urađen u živo iz bjelovarskog studija 1993. godine, nego zato što mi najedanput nedostaje dinamike u vođenju i u prilozima. Bez obzira što sam se i tamo borio protiv slavoniziranja jezika, u kojem su svi naglasci bili na prvom slogu od ”Koprivnice” do ”tradicije”, ipak bjelovarski voditelji nisu govorili tako užasno pospanim glasom kao Zagorci i Zagorke sada. Gotovo svaki prilog izgovara se užasno prigušeno, kao da se radi o komemoraciji. Nema živosti. Onaj voditelj naše gore list, koji je maknut s Dnevnika, iako negledljiv, bar je u glas pokušavao unijeti živost. Ova novinarska ravodnušnost užasno me ubija. Negledljivo.
Užasno fali lokalna teve

Uvođenje makstevea u moj dom s desetak lokalnih ili regionalnih televizija, u meni je probudilo davno stišan revolt. Prepoznajem sada neke teve studije za čije je ustrojstvo novac išao i iz Podravke u ravnu Slavoniju, pa me srce boli što Koprivnica nije napravila svoju lokalnu televiziju. Televiziju koja bi u rukama mladih obrazovanih ljudi, koji nisu prošli ziherašku školu državne televizije i u kojoj bi se moglo raditi i užasno ozbiljno i užasno otkačeno, koja bi promovirala naše vrijednosti, a putem makstevea slika bi ulazila u domove svih Hrvata, pa i šire. Čudi me da užasno samoljubivi političari nisu skužili da bi mogli biti često na teve isto kao tihogovoreći ministar Bajs ili glasnogovreći (njemu ne treba glasnogovnik) Šuker (onaj fizički jači Šuker). Mogli bi uspoređivati tko je ljepši: Mršić ili Biondić, Koren ili Ledinski. Dva bradata protiv ”ćosatih”, a u In magazinu bi one dvije-tri djevojke-žene ili dva-tri muža-dečka, iz modnih priloga jednog koprivničkog tjednika, mogli oživjeti i progovoriti koju riječ, da vidimo kakva ih užasna pamet krasi, kad su tako užasno privlačni fotićima.

Ili je to rabljenje jednih te sitih lica i tijela nalik na razdoblje kad je Glas Podravine bio smješten u zgradi gdje je sada vjenčaonica. To je bilo krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih. U rubrici Građani predlažu naslikani su u godini dana svi zaposleni u krugu od 50 metara (trgovine, plac, općina), koliko je trebalo (foto)reporteru da bez dodatnih fizičkih napora obavi užasno zahtjevni posao informiranja pučanstva. Tada smo, doduše pučane, zvali građani ili seljaci.

Lokalna televizija dobra bi bila za preispitivanja uspješnosti gradonačelnika i ostalih čelnika u gradu (zašto ne, primjerice, u kulturi i turizmu, aha). Mene fascinira kada diljem Hrvatske hvale užasno uspješne gradonačelnike, od Bandića do Kreuma. Pa, ljudi moji, o kakvoj uspješnosti govorimo? Pa oni barataju novcem građana, dakle našim novcem. Nisu li, zapravo, uspješni građani koji stvaraju novac, koji onda gradonačelnici i naši zastupnici u lokalnim parlamentima užasno troše?

Užasno šalno

I na kraju, kad već toliko govorimo o jeziku, poštapalicama ili novim riječima, jeste li čuli kada za riječ – šalno? Niste. Niste ni mogli kad je izmišljena u meni bliskom okruženju. Kako sam inače, kažu, uvijek užasno namrgođen, nastaje pravo obiteljsko veselje kad počnem valjati štosove, osobito na svoj račun. Tada moj potomak kaže:

– Kak je tata danas šalni!

Tata se užasno šali. Šalno! Zgodno. Primjenjivo na ove ljude koji nam užasno kvalitetno vode državu. Oni su u svojim optimističkim izjavama užasno šalni. Za krepat.

- Oglas -

Večer poezije i glazbe u Pivnici „Kraluš“

0
Pivnica Kraluš // foto: Podravka

Dobro prihvaćene večeri poezije i glazbe u Pivnici Kraluš imaju sutra svoj nastavak. Prostore popularnog Podravkinog ugostiteljskog objekta u večernjim satima ispunit će stihovi Marice Hasan i Marijanke Miholek, te glazba u izvođenju učenika Glazbene škole „Fortunat Pintarić” iz Koprivnice. Članice Podravkine literarne sekcije Marica Hasan i Marijanka Miholek ugostit će i svoje kolege pjesnike iz Đurđevca, pa će podravska riječ od 19 sati zagospodariti pivnicom Kraluš.

- Oglas -

Demonstracije u Koprivnici

0
Demonstracije u Koprivnici // foto: Ivo Čičin Mašansker

Kada je bivša država, Jugoslavija, bila lider pokreta nesvrstanosti, podržavala je oslobađanje od tutorstva nad afričkim i azijskim zemljama. Krajem 1960. i početkom 1961. godine u Kongu su se odvijali dramatski događaji. Diktator Mois Chombe smijenio je u rujnu 1960. godine predsjednika Kongoanskog nacionalnog pokreta i prvog premijera nezavisnog Konga Patrisa Lumumbu (1925.-1961.). U siječnju 1961. godine Patris Lumumba ubijen je pod nerazjašnjenim okolnostima. On je postao simbol borbe protiv kolonijalizma afričkih naroda.

Tada su diljem svijeta izbijale demonstracije, pa i u Koprivnici. Prednjačili su gimnazijalci, koji su organizirali nekoliko puta povorke s transparentima i obilaskom grada. Ova slika snimljena je u Kolodvorskoj ulici na mjestu današnjeg željezničarskog objekta, a ulica je prepoznatljiva po opločenju tada karakterističnim kockama.

- Oglas -

Poldrugač zbog kartona propušta Dinamo

0
poldrugac m

Dalibor Poldrugač, iskusni kapetan Slavena Belupa, propustit će subotnju utakmicu s Dinamom zbog trećeg žutog kartona kojeg je zaradio na gostovanju u Karlovcu. Kako je Filip Marčić teže ozlijeđen, trener Farmaceuta Zlatko Dalić vjerojatno će na desni bok obrane postaviti Vedrana Purića, koji je prošlog tjedna bio bolestan.

Slaven Belupo i Dinamo sastaju se na Gradskom stadionu u Koprivnici u subotu, u terminu derbija kola, s početkom u 20,15 sati. Utakmicu će izravno prenositi i HTV 2.

- Oglas -

Pero Fullhouse rasplesao posljetitelje Elitea

0
pero

100315-pero-mNakon duljeg vremena, koprivnički ljubitelji elektronske plesne glazbe imali su prilike slušati kvalitetnog gostujućeg DJ-a.

Pero Fullhouse iz Splita, jedan od legendarnih DJ-a hrvatske scene, u subotu je nastupio u koprivničkom Elite Clubu te je rasplesao nazočne Koprivničance i njihove goste iz drugih mjesta i gradova.

- Oglas -

KOLUMNA: Crtice iz povijesti // Kuda je nekada tekao potok Koprivnica

0
autor petric

Potok ilustracijaPotok Koprivnica ili Koprivnička rijeka se od Koprivnice do ušća u Dravu drži uglavnom smjera zapad-istok. Od Hlebina nadalje se naziva Bistra. Danas Koprivnička rijeka od Koprivnice na dalje teče kao prava nizinska rijeka i tu je vidljiva određana paralelnost tokova Drave i kanaliziranog toka Bistre.

Sličnu paralelnost tokova s tokom Drave imaju i susjedne tekućice, primjerice Gliboki. Razlog tome je što je Drava nanosila i akumulirala materijal na svoje obale te su obale rijeke Drave na višoj nadmorskoj visini od njenih pritoka. Tako je i u slučaju s Koprivničkom rijekom odnosno Bistrom.

Porječje Koprivničke rijeke ima nepravilni izduženi oblik te se sužuje prema ušću. Desna strana porječja se širi kod sela Velika Mučna, a širenje se nastavlja dalje prema Koprivnici. Kod Koprivnice se lijeva strana porječja suzuje i tu je razvodnica između potoka Gliboki i Koprivničke rijeke najbliža gradu Koprivnici. Od Koprivnice do ušća u Dravu lijeva strana porječja je vrlo uska dok je desna šira zahvaljujući porječju potoka Komarnice koji se spaja s Koprivničkom rijekom. 

Potok Koprivnica ili Koprivnička rijeka se za velikih kiša znao razlijevati i plaviti niže dijelove šireg gradskog područja. Ranko Pavleš je s pravom upozorio da je u kasnom srednjem vijeku potok Koprivnica tekao zapadno od koprivničke utvrde što pokazuju planovi iz 16. stoljeća. U 17. stoljeću je potok promijenio tok pa je tekao južno od utvrde, gdje i danas teče. Prema njemu «razloge skretanja možemo samo nagađati. Postoji mogućnost da se to dogodilo prirodnim načinom tj. da je potok u nekoj od poplava sam našao novo korito. Vjerojatnije je ipak da su to napravili ljudi… Novo korito je sasvim ravno, dakle umjetno. Pretpostavljam da je ono na spomenutom planu tek planirano, a izvedeno tek kasnije, krajem XVI. ili početkom XVII. stoljeća, budući da su za ovako opsežne radove potrebna znatna sredstva kojih nije bilo ni u predkrajinsko, feudalno doba, a niti u vrijeme kada su počinjali radovi na tvrđavi.» 

Razmišljanja Ranka Pavleša je u povijesnom atlasu Koprivnice pokušala negirati Mirela Slukan Altić. Činjenica je da dobar dio autoričinih argumenata o starom toku potoka Koprivnice ne stoji. Zbog toga bi se mogao složiti s Rankom Pavlešom jer planovi Koprivnice iz 17. stoljeća, a i drugi izvori pokazuju da je novi tok potoka Koprivnice bio južno od utvrde. K tome bi dodao da je bilo više promjena toka ovog vodotoka. 

K tome bi htio dodati neka svoja novija razmišljanja. Prema najstarijem poznatom tlocrtu nacrtanom nakon prve modernizacije sredinom 16. stoljeća vidljivo je da potok Koprivnica teče u smjeru zapad-istok i to uz sjeverni rub koprivničke utvrde. Izgleda da je prva promjena toka bila skretanje potoka u smjeru jug-sjever (uz zapadni rub utvrde), a tek nakon toga vraćanje na smjer zapad-istok, ali južno od koprivničke utvrde. Kao nadopunu spoznajama o potoku Koprivnici (Koprivničkoj rijeci) dodao bih misao o tome nije li skretanje toka potoka Koprivnice imalo i obrambenu namjenu. Naravno ovo bi mogao pretpostaviti ako bih prihvatio mišljenje da je tok potoka skrenut ljudsko rukom. Stari tok zapadno od utvrde nije imao puno smisla za obrambene potrebe dok je skretanje potoka južno od utvrde ovaj vodotok pretvaralo u prirodnu prepreku i štit od potencijalnih osmanskih napadaja. Regulacija je svakako izvršena početkom 17. stoljeća.

U gradskim zapisnicima iz godine 1645. spominje se postojanje «piacza poleg ztare Kopriuniczae», što jasno upućuje na to da je nekadašnji, a 1645. već napušteni tok nekada tekao uz novoformirani gradski tržni prostor sjeverno i zapadno od koprivničke utvrde (današnji Zrinski trg i Nemčićeva ulica). «Potok sztare Kopriunicze tekucsi preko Duge Vulicze» spominje se u 1666. Kako se Duga ulica nalazila sjeverozapadno od utvrde, onda bi ovaj podatak mogao dodatno potvrditi ranije iznesene pretpostavke o starom i novom toku potoka Koprivnice.

- Oglas -
×