Dan žena, predstavljanje novog ustroja Službe ureda župana i način budućeg funkcioniranja odnosa s javnošću te primopredaja slike Ivana Andrašića koja će 17. ožujka biti poklonjena papi Benediktu XVI. bili su povod prijamu koji je za predstavnike medija upriličio župan Darko Koren.
Nakon što prošle godine nije sustavno financijski pomagala koprivničkim amaterskim i poluprofesionalnim sportskim klubovima, Podravka je ove godine “okrenula ploču” i s njih deset potpisala sponzorske ugovore vrijedne ukupno 450 tisuća kuna.
Za koprivnički glavni gradski trg govorilo se danas da je pravo europsko raskrižje, a zapravo i je izgrađen za promet i bio je u prometnoj funkciji. Zemljopisnim rječnikom rečeno, koprivnički je trg bio tipično panonsko raskrižje odakle su putevi s juga i zapada vodili prema istoku i sjeveru. Uz zaprežna kola i poneki automobil, glavno prijevozno sredstvo bio je bicikl. Središnji trg imao je pješačku stazu uz sjeverni dio trga, koja je šljunkom i blatom bila odvojena od kolnika. Nije to bilo tako davno. Slika je snimljena 1981. godine. Danas nema šljunka i blata, ali ima jednom na godinu klizalište, a i neki drugi sadržaji čine ga tipičnijim za film Selo moje malo, nego za srednjoeruopski mali, najljepši, i tome slično, gradić.
Stanovnici gradova u ranome novom vijeku nisu toliko strahovali od zagađenja vode koliko od njezina smrada i kužnih isparavanja tj. neugodnih mirisa. Koprivničanci su se također bojali smrada zraka. Na prostoru Florijanskog trga koji se razvio krajem 17. stoljeća kao zapadni nastavak na trg formiran sjeverno od utvrde (danas Zrinski i Jelačićev trg). Kako je na tome prostoru postojao odvodni kanal, a k tome je velika raspoloživa količina vode bila na prostoru opkopa u neposrednoj blizini. Zbog blizine vode na ovom trgu su se naselili koprivnički kožari. Jak miris «neučinjenih i učinjenih» koža smetao je okolnim stanovnicima. Utjecajni krajiški visoki časnik Mihajlo Mikašinović je na tom trgu 1748. godine sazidao kuću. Prema Leanderu Brozoviću Mikašinović je zbog jakog zadaha sa kožarima ušao u spor što je vrlo vjerojatno jasan pokazatelj straha od smrada zraka i «kužnih isparavanja».
Građani Koprivnice su nastojali što kvalitetnije riješiti zbrinjavanje otpada od najstarijih vremena. U urbanijim dijelovima grada se otpad bacao na otvoreno odlagalište ili u nepokrivene jame u dvorištima. Uz kuće su postojale posebne jame u koje su se prikupljale fekalije iz zahoda. Tu je vrstu otpada noću odvozio gradski živoder, a koristio se kao gnojivo izvan grada. Zanimanje živodera u gradu je zabilježeno od 17. stoljeća, a njegov posao je bio uklanjanje leševa uginule stoke te fekalija iz grada Koprivnice. Živodernica je bila uz cesti za Križevce (blizu Crnogorske ulice), a u 19. stoljeću je preseljena na drugu lokaciju (nedaleko mosta koji spaja Ulicu braće Radić i Bjelovarsku ulicu). Seljaci u gradskim predgrađima su ljudske i stočne fekalije skupljali na gnojištima, obično u blizini staje i odvozili ih kao jedino gnojivo na svoja polja i vinograde.
Leander Brozović smatra da je kišnica iz koprivničke utvrde odlazila kanalima ispod tvrđavnog nasipa u opkop. On je pretpostavio da je kanal ispod franjevačkog samostana i Oružanske ulice možda djelomično sačuvan pod zemljom te da je vodio kraj današnje bolnice u smjeru Herešina. Potvrdu toga kanala je prigodom arheoloških iskopavanja zgrade oružane pronašao arheolog Igor Kulenović, koji je materijalno dokazao postojanje zatvorene stare koprivničke kanalizacije. Kanal se protezao kroz čitavu površinu pretpostavljenog ulaza u zgradu oružane i nastavljao se prema jugu i sjeveru. On je kao i zgrada oružane izgrađen od cigli, a sastoji se od dva zida koja su nosila svod, između kojih se nalazila površina po kojoj su tekle otpadne vode. U zapuni kanala je bio pronađen novčić iz vremena Marije Terezije (1740.-1780.), po čemu arheolozi zaključuju da je kanal već sredinom 18. stoljeća bio izvan uporabe. Prema tomu, gradska kanalizacija je morala biti izgrađena znatno ranije, a svakako je bila u uporabi tijekom 17. stoljeća.
Martin Stier u svojem izvješću iz 1657. godine piše da je postojao samo jedan kanal koji je koprivničku utvrdu povezivao s potokom Koprivnicom. Istraživači su s pravom utvrdili da je taj kanal ulazio u šanac na jugozapadnom uglu koprivničke tvrđave. Stier je predložio da se odvodni kanal za vodu napravi na sjeveroistočnoj strani, a na dovodnom kanalu je trebalo napraviti ustavu kojom bi se stalno mogao kontrolirati dotok vode u šanac.
Iz nacrta i planova Koprivnice se može vidjeti da je dio gradskih kanala za odvodnju bio otvoren, npr. uz ranije spomenute kanale, postojao je odvodni kanal koji je vodio preko Florijanskog trga, današnje Svilarske ulice duž današnje ulice Mihovila Pavleka Miškine. Postojao je i kanal koji je vodio uz Miklinovec, dok su stanovnici koji su živjeli u blizini potoka Koprivnica svoje otpadne vode puštali u njega.
UVOD // Naš portal uveo je novu rubriku. Sukcesivno će se objavljivati fotografije koje je u svojoj bogatoj novinarskoj djelatnosti snimio član našeg uredništva Ivo Čičin-Mašansker. Radi se o više od 20.000 crno-bijelih i isto toliko negativa u boji. Dio tih slika već je objavljivan u raznim novinama, a stotinjak ih je objedinjeno u autorovoj knjizi ”Fotografije”. Fotografije će uglavnom biti objavljivane u originalnom formatu, bez nakonadog izrezivanja.
Motiv grada kojeg vidite na slici neće lako prepoznati, a viđate ga svaki dan.. Snimljen je, 1981. godine, a zgrada koja se nazire, aiko je jmijenjala brojne vlasnike, još uvijek je na istom mjestu. To je današnja Ulica hrvatske državnosti, nekad se zvala Ul. 32. divizije, a zgrada je hotel Podravina, nekad hotel Podravka.
Na kviz pitanje o razdoblju kada je simljena fotografija, dobar znalac povijesti automobilske industrije, na osnovi voznog parka kojeg vidimo na slici, sigurno bi otkrio o kojem se razdoblju radi. I još jedan detalj: vidite li koliko je drveća bilo oko hotela? Gje li je nestalo…
Jučer su predstavnici Turističke zajednice grada Koprivnice prisustvovali na povijesnoj manifestaciji u Samoboru te svojom nazočnošću i jedinstvenim programom obogatili sadržajnost događanja. Bez obzira na prohladne vremenske uvjete Koprivnički mušketiri i haramije hrabro su branili srednjovjekovni Samobor dok su s druge strane koprivnički Stari zanati vjerno i strpljivo prezentirali svoje davno zaboravljene vještine i plijenili pažnju brojnih posjetitelja.
Naime, ovaj je nastup ujedno bio i vrlo produktivna promocija naših manifestacija, kao i grada i županije, s obzirom da je manifestaciju u Samoboru posjetilo na desetine tisuća posjetitelja s područja zagrebačke županije, što je upravo naše ciljano turističko tržište.
Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnika ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.
Ideja za obilježavanjem međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
U finalnoj utakmici kadetskog prvenstva Hrvatske za djevojke rođene 1992. i mlađe, što je od četvrtka do nedjelje, od 4. do 7. ožujka održano u Umagu, Podravka Vegeta pobijedila je Sesvete Agroproteinku 12:11 i osvojila naslov prvakinja. U polufinalu Poidravka Vegeta u nedjelju ujutro svladala je Lokomotivu 15:12 (7:7). Sesvete Agroproteinka pobijedile su u drugoj polufinalnoj utakmici Orijent Presoflex sa 17:9 (9:6).
U prva tri dana, u prednatjecanju Podravka Vegeta zauzela je 2. mjesto u grupi, jer je izgubila utakmicu sa Sesvetama Agroproteinkom 17-7. Rezultati Podravke Vegete u grupi: Podravka Vegeta – Umag 19-12 (9-8), Sesvete Agroproteinka – Podravka Vegeta 17-7 (6-3), Kaštela – Podravka Vegeta 8-14 (3-8), Podravka Vegeta – Dugo Selo 27-14, Trešnjevka – Podravka Vegeta 10-17.
U subotu su odigrane utakmice 5. kola KC lige, malonogometnog prvenstva koprivničkih rekreativaca. Bilo je veoma uzbudljivo na gotovo svim utakmicama, a kao i uvijek posebnu je pažnju izazvala utakmica ženskih ekipa.
U derbiju začelja sastale su se Pressice i Grad Koprivnica, a obje su ekipe postigle svoj prvi pogodak i osvojile svoj prvi bod. Bravo!
Dan žena, predstavljanje novog ustroja Službe ureda župana i način budućeg funkcioniranja odnosa s javnošću te primopredaja slike Ivana Andrašića koja će 17. ožujka biti poklonjena papi Benediktu XVI. bili su povod prijamu koji je za predstavnike medija upriličio župan Darko Koren.
Nakon što prošle godine nije sustavno financijski pomagala koprivničkim amaterskim i poluprofesionalnim sportskim klubovima, Podravka je ove godine “okrenula ploču” i s njih deset potpisala sponzorske ugovore vrijedne ukupno 450 tisuća kuna.
Za koprivnički glavni gradski trg govorilo se danas da je pravo europsko raskrižje, a zapravo i je izgrađen za promet i bio je u prometnoj funkciji. Zemljopisnim rječnikom rečeno, koprivnički je trg bio tipično panonsko raskrižje odakle su putevi s juga i zapada vodili prema istoku i sjeveru. Uz zaprežna kola i poneki automobil, glavno prijevozno sredstvo bio je bicikl. Središnji trg imao je pješačku stazu uz sjeverni dio trga, koja je šljunkom i blatom bila odvojena od kolnika. Nije to bilo tako davno. Slika je snimljena 1981. godine. Danas nema šljunka i blata, ali ima jednom na godinu klizalište, a i neki drugi sadržaji čine ga tipičnijim za film Selo moje malo, nego za srednjoeruopski mali, najljepši, i tome slično, gradić.
Stanovnici gradova u ranome novom vijeku nisu toliko strahovali od zagađenja vode koliko od njezina smrada i kužnih isparavanja tj. neugodnih mirisa. Koprivničanci su se također bojali smrada zraka. Na prostoru Florijanskog trga koji se razvio krajem 17. stoljeća kao zapadni nastavak na trg formiran sjeverno od utvrde (danas Zrinski i Jelačićev trg). Kako je na tome prostoru postojao odvodni kanal, a k tome je velika raspoloživa količina vode bila na prostoru opkopa u neposrednoj blizini. Zbog blizine vode na ovom trgu su se naselili koprivnički kožari. Jak miris «neučinjenih i učinjenih» koža smetao je okolnim stanovnicima. Utjecajni krajiški visoki časnik Mihajlo Mikašinović je na tom trgu 1748. godine sazidao kuću. Prema Leanderu Brozoviću Mikašinović je zbog jakog zadaha sa kožarima ušao u spor što je vrlo vjerojatno jasan pokazatelj straha od smrada zraka i «kužnih isparavanja».
Građani Koprivnice su nastojali što kvalitetnije riješiti zbrinjavanje otpada od najstarijih vremena. U urbanijim dijelovima grada se otpad bacao na otvoreno odlagalište ili u nepokrivene jame u dvorištima. Uz kuće su postojale posebne jame u koje su se prikupljale fekalije iz zahoda. Tu je vrstu otpada noću odvozio gradski živoder, a koristio se kao gnojivo izvan grada. Zanimanje živodera u gradu je zabilježeno od 17. stoljeća, a njegov posao je bio uklanjanje leševa uginule stoke te fekalija iz grada Koprivnice. Živodernica je bila uz cesti za Križevce (blizu Crnogorske ulice), a u 19. stoljeću je preseljena na drugu lokaciju (nedaleko mosta koji spaja Ulicu braće Radić i Bjelovarsku ulicu). Seljaci u gradskim predgrađima su ljudske i stočne fekalije skupljali na gnojištima, obično u blizini staje i odvozili ih kao jedino gnojivo na svoja polja i vinograde.
Leander Brozović smatra da je kišnica iz koprivničke utvrde odlazila kanalima ispod tvrđavnog nasipa u opkop. On je pretpostavio da je kanal ispod franjevačkog samostana i Oružanske ulice možda djelomično sačuvan pod zemljom te da je vodio kraj današnje bolnice u smjeru Herešina. Potvrdu toga kanala je prigodom arheoloških iskopavanja zgrade oružane pronašao arheolog Igor Kulenović, koji je materijalno dokazao postojanje zatvorene stare koprivničke kanalizacije. Kanal se protezao kroz čitavu površinu pretpostavljenog ulaza u zgradu oružane i nastavljao se prema jugu i sjeveru. On je kao i zgrada oružane izgrađen od cigli, a sastoji se od dva zida koja su nosila svod, između kojih se nalazila površina po kojoj su tekle otpadne vode. U zapuni kanala je bio pronađen novčić iz vremena Marije Terezije (1740.-1780.), po čemu arheolozi zaključuju da je kanal već sredinom 18. stoljeća bio izvan uporabe. Prema tomu, gradska kanalizacija je morala biti izgrađena znatno ranije, a svakako je bila u uporabi tijekom 17. stoljeća.
Martin Stier u svojem izvješću iz 1657. godine piše da je postojao samo jedan kanal koji je koprivničku utvrdu povezivao s potokom Koprivnicom. Istraživači su s pravom utvrdili da je taj kanal ulazio u šanac na jugozapadnom uglu koprivničke tvrđave. Stier je predložio da se odvodni kanal za vodu napravi na sjeveroistočnoj strani, a na dovodnom kanalu je trebalo napraviti ustavu kojom bi se stalno mogao kontrolirati dotok vode u šanac.
Iz nacrta i planova Koprivnice se može vidjeti da je dio gradskih kanala za odvodnju bio otvoren, npr. uz ranije spomenute kanale, postojao je odvodni kanal koji je vodio preko Florijanskog trga, današnje Svilarske ulice duž današnje ulice Mihovila Pavleka Miškine. Postojao je i kanal koji je vodio uz Miklinovec, dok su stanovnici koji su živjeli u blizini potoka Koprivnica svoje otpadne vode puštali u njega.
UVOD // Naš portal uveo je novu rubriku. Sukcesivno će se objavljivati fotografije koje je u svojoj bogatoj novinarskoj djelatnosti snimio član našeg uredništva Ivo Čičin-Mašansker. Radi se o više od 20.000 crno-bijelih i isto toliko negativa u boji. Dio tih slika već je objavljivan u raznim novinama, a stotinjak ih je objedinjeno u autorovoj knjizi ”Fotografije”. Fotografije će uglavnom biti objavljivane u originalnom formatu, bez nakonadog izrezivanja.
Motiv grada kojeg vidite na slici neće lako prepoznati, a viđate ga svaki dan.. Snimljen je, 1981. godine, a zgrada koja se nazire, aiko je jmijenjala brojne vlasnike, još uvijek je na istom mjestu. To je današnja Ulica hrvatske državnosti, nekad se zvala Ul. 32. divizije, a zgrada je hotel Podravina, nekad hotel Podravka.
Na kviz pitanje o razdoblju kada je simljena fotografija, dobar znalac povijesti automobilske industrije, na osnovi voznog parka kojeg vidimo na slici, sigurno bi otkrio o kojem se razdoblju radi. I još jedan detalj: vidite li koliko je drveća bilo oko hotela? Gje li je nestalo…
Jučer su predstavnici Turističke zajednice grada Koprivnice prisustvovali na povijesnoj manifestaciji u Samoboru te svojom nazočnošću i jedinstvenim programom obogatili sadržajnost događanja. Bez obzira na prohladne vremenske uvjete Koprivnički mušketiri i haramije hrabro su branili srednjovjekovni Samobor dok su s druge strane koprivnički Stari zanati vjerno i strpljivo prezentirali svoje davno zaboravljene vještine i plijenili pažnju brojnih posjetitelja.
Naime, ovaj je nastup ujedno bio i vrlo produktivna promocija naših manifestacija, kao i grada i županije, s obzirom da je manifestaciju u Samoboru posjetilo na desetine tisuća posjetitelja s područja zagrebačke županije, što je upravo naše ciljano turističko tržište.
Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnika ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.
Ideja za obilježavanjem međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
U finalnoj utakmici kadetskog prvenstva Hrvatske za djevojke rođene 1992. i mlađe, što je od četvrtka do nedjelje, od 4. do 7. ožujka održano u Umagu, Podravka Vegeta pobijedila je Sesvete Agroproteinku 12:11 i osvojila naslov prvakinja. U polufinalu Poidravka Vegeta u nedjelju ujutro svladala je Lokomotivu 15:12 (7:7). Sesvete Agroproteinka pobijedile su u drugoj polufinalnoj utakmici Orijent Presoflex sa 17:9 (9:6).
U prva tri dana, u prednatjecanju Podravka Vegeta zauzela je 2. mjesto u grupi, jer je izgubila utakmicu sa Sesvetama Agroproteinkom 17-7. Rezultati Podravke Vegete u grupi: Podravka Vegeta – Umag 19-12 (9-8), Sesvete Agroproteinka – Podravka Vegeta 17-7 (6-3), Kaštela – Podravka Vegeta 8-14 (3-8), Podravka Vegeta – Dugo Selo 27-14, Trešnjevka – Podravka Vegeta 10-17.
U subotu su odigrane utakmice 5. kola KC lige, malonogometnog prvenstva koprivničkih rekreativaca. Bilo je veoma uzbudljivo na gotovo svim utakmicama, a kao i uvijek posebnu je pažnju izazvala utakmica ženskih ekipa.
U derbiju začelja sastale su se Pressice i Grad Koprivnica, a obje su ekipe postigle svoj prvi pogodak i osvojile svoj prvi bod. Bravo!
© Izrada i održavanje: Kosinus.hr - Izrada WEB stranica
