Već gotovo punih godinu dana u pedijatrijskoj ordinaciji liječnice Zorke Valentić važe nova pravila ponašanja zbog pojave koronavirusa. Godinu dana od uvođenja prakse da se u čekaonicu dolazi isključivo uz najavu, u pratnji samo jednog roditelja koji mora imati zaštitnu masku i rukavice, može se zaključiti da u svakom zlu ima i nečeg dobroga.
Pedijatrica Zorka Valentić zadovoljna je načinom na koji sad funkcionira njena ambulanta jer se u njoj još pred koji mjesec, tokom radnog vremena, znalo gužvati više desetaka malih pacijenata, kako onih koji bi došli na redovne kontrole, tako i onih bolesnih.
– Radimo sa svakakvim pacijentima, imamo i teško bolesnu djecu, a nikome na čelu ne piše što mu je. Ovo novo pravilo svojevrsna je prednost koju nam je donijela pandemija. Pacijenti imaju svoje termine, dolaze kako su naručeni, pa se ni ne sreću, nema kontakta i prenošenja zaraze. Poznato je da su ambulante, baš poput vrtića, dječjih igraonica, tržnih centara mjesta na kojima se lako nešto pokupi – veli pedijatrica Valentić.
Nošenje zaštitnih maski napravilo je svoje baš kao i pojačano pranje ruku pa je ove zime i puno manje akutnih bolesti, pogotovo onih respiratornog sustava.
U njenoj ordinaciji u ulici Frana Galovića još nije zabilježen slučaj gripe, no ove se zime mali pacijenti bore protiv streptokoka, crijevnih viroza i trodnevnih vrućica.
Svaki medijski napis koji stvara paniku njima donosi i dodatnog posla. Pojašnjava to na primjeru dječaka koji je neki dan preminuo u zagrebačkoj Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević. On je zaprimljen sa simptomima koronavirusa, da bi se kasnije uspostavilo kako je ipak bila riječ o rijetkom multisistemnom inflamatornom sindromu koji je, ako se ne prepozna na vrijeme, smrtonosan.
– Na jednoj televiziji je rečeno kako su simptomi te bolesti bolovi u trbuhu što je bilo dovoljno za stvaranje panike, ne samo kod nas u primarnoj ambulanti, nego i kod kolega na bolničkom odjelu. Kasnije je na drugom televizijskom kanalu infektolog gasio vatru pokušavajući objasniti kako je pojava ove bolesti vrlo rijetka, no panika je među roditeljima već nastala – kaže.
I dok su nova pravila ponašanja donijela koristi i dobroga pacijentima, pedijatri su ti koji su ovaj put izvukli deblji kraj.
– Administracija nam odnosi velik dio vremena, a tu je sad i komunikacija koja je pojačana uz dosadašnje telefonske pozive i elektroničkom poštom. Posao ne da nam se povećao za sto, nego za tristo posto. Puno više vremena provedemo gledajući u ekran monitora ili pričajuću na telefon, nego gledajući pacijente. To je naravno dvosjekli mač, jer treba imati hrabrosti i iskustva za rješavati pacijente na taj način. Došli smo do toga da nemamo ni vikenda, ni godišnjeg, jer zbog pojačanog testiranja nalazi neprestano, bez obzira na dan i vrijeme, stižu – kaže doktorica Valentić.
Kako to već biva, kad nekome pružiš prst, on u većini slučajeva uzme cijelu ruku, pojedini su roditelji počeli iskorištavati ovaj “novitet” da su im pedijatrijski savjeti uvijek dostupni pa se elektroničkom poštom koriste kad god im nešto padne na pamet.
– Postali smo malo prekomotni iz komocije svojih domova. S obzirom da se uvijek za pacijenta osjećaš odgovornim, onda problem i rješavaš istog trena, no ipak postoji vrijeme i mjesto za neke vrste upita koji nisu hitni – kaže doktorica, koja je baš kao i njena medicinska sestra, preboljela koronavirus.
– Stvarno radimo neprekidno, do nas se uvijek može telefonski, a i jedni smo od rijetkih koji rade bez zaključavanja vrata. Posla je puno, 3000 pacijenata raspoređeno je na nas dva pedijatra, no veseli činjenica da će kroz koji dan doći nova mlada kolegica, pa ćemo ravnomjerno podijeliti sve pacijente na tri dijela – zaključila je pedijatrica Valentić.
