Alergija je posljedica pretjeranog imunološkog odgovora organizma na uobičajeno neopasne tvari (alergene) iz okoline. Kontakt osjetljivih osoba s tim alergenima potiče otpuštanje upalnih tvari iz stanica. Alergiju može imati svatko bez obzira na dob i spol, ali se češće javlja u u osoba koje imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu na alergijske bolesti..
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije alergije su po učestalosti najraširenija bolest u svijetu, a među njima najčešće su one dišnog sustava. Podaci govore da čak 10-25 % svjetske populacije boluje od nekog alergijskog rinitisa, a u Hrvatskoj 15 %. Broj alergijskih bolesti dišnih putova u Zapadnoj Europi se svakih 10 godina udvostruči.
Predviđa se, da će uskoro – do 2020. godine svako drugo dijete biti na nešto alergično. Jedan podatak govori da je čak oko pola stanovništva barem jednom u životu. imalo alergijsku reakciju. Ove bolesti (osim anafilaksije) ne ugrožavaju život, ali one značajno narušavaju kvalitetu života. Anafilaksija je akutna, vrlo dramatična i po život opasna alergijska reakcija koja traži hitnu liječničku intervenciju
Alergen praktički može biti doslovce sve, a najčešće pelud (drveće, cvijeće, trava, korov), lijekovi, grinje, spore plijesni, aditivi u namirnicama i pićima, konzervansi, ubodi insekta (ose, pčele, stršljeni, komarci, obadi), lijekovi, deterdženti, kućna prašina, dlaka kućnih ljubimaca, perje, hrana (jaja, ribe, jagode, školjke,..) itd. Alergen je antigen – tvar koju organizam prepoznaje kao “stranu” i na koju reagira stvaranjem antitijela. Riječ je o obrambenom zaštitnom mehanizmu, koji omogućava obranu od svega što tijelo smatra “opasnim”.
Najčešći klinički oblici alergija su alergijski rinitis, konjunktivitis, rinosinusitis, urtikarija i kožne alergije, alergijski bronhitis i bronhospazam.
Što se dijagnostike alergije tiče najbrži i najjednostavniji su kožni testovi, ali često daju lažno negativne rezultate. Na nekoliko se načina (ubodom, grebanjem,…) unosi alergen u kožu, a kao dokaz alergije javlja se kožna reakcija na mjestu tretmana u vidu svrbeža i crvenila nakon 15 do 30 minuta. Provokacijski test daleko je preciznij, a izvodi se isključivo u specijaliziranim odjelima. Kod pacijenta se izaziva blaža alegijska reakcija primjenom alergena na sluznicu očiju, nosa, bronha ili želuca. Krvni test odnosi se na određivanje koncentracije imunoglobulina E (IgE). Povećan broj eozinofilnih leukocita karakterisiičan je za kroničnu alergijsku upalnu reakciju
O simptomima i liječenju alergijskih bolesti, kao i o mogućnostima preventive, nešto više u narednom napisu.
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
ORDINACIJA ZA FIZIKALNU MEDICINU
REHABILITACIJU I REUMATSKE BOLESTI
TEL. 048 625 033 E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr
