„Naše su mogućnosti velike onoliko, koliko je velika naša uvjerenost u uspjeh“ (William HAZLIFF)
Rehabilitacijski postupci obuhvaćaju sve aktivnosti kojima je svrha : 1. izliječiti aktualnu bolest ili ozljedu 2. umanjiti njihove posljedice 3. vratiti ranije ili maksimalno razviti preostale fizičke i psihičke sposobnosti. To su tri osnovna zadatka rehabilitacije.
Razlikujemo medicinsku, socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, koje se međusobno isprepliću. Medicinska rehabilitacija uključuje sve aspekte liječenja, dok socijalna postupno uključuje bolesnika u njegovu životnu – obiteljsku i radnu sredinu. Profesionalna rehabilitacija omogućava pacijentu povratak na radno mjesto. Ona može uključivati tri vrste postupaka: 1. Prekvalifikacija: pacijent se osposobljava za bitno drugačije poslove od onih koje je prije obavljao. 2. Dokvalifikacija: dopunsko osposobljavanje za poslove prema preostaloj radnoj sposobnosti. 3. Prilagođavanje za rad: postupno prilagođavanje i postizanje normalnog radnog učinka uz uobičajeni napor.
Trajanje rehabilitacije je različito, a ovisno je o posljedicama bolesti ili ozljede koje su nastupile. Rehabilitacija počinje neposredno nakon ozljede ili bolesti i traje dok se u granicama mogućeg ne postigne optimalni funkcionalni status pacijenta. Ona obuhvaća konvencionalno liječenje, njegu bolesnika, konzervativne i operativne zahvate, fizikalnu i radnu terapiju, primjenu ortopedskih i drugih pomagala. Prema utvrđenom planu vodi se medicinska dokumentacija i evidencija, kako o dolasku pacijenta na terapiju, tako i o poboljšanju ili pogoršanju njegove funkcionalne sposobnosti. Posebna pozornost posvećuje se konkretnim pokazateljima zdravstvenog stanja poput testiranja mišićne snage, opsega pokreta zglobova, opsega mšića i sl.
Velika je važnost koordiniranog timskog rada i interdisciplinarnosti u rehabilitaciji. To podrazumijeva jednakopravnost i međusobnu komunikaciju unutar tima, a bolesnik nije tek obični član tima, već ima središnju ulogu u procesu vođenja rehabilitacije. Postoji uvjerenje da na ishod rehabilitacije najveći utjecaj ima sam pacijent, njegova želja i napor da nadvlada posljedice svoje bolesti ili ozljede.
Rehabilitaciijski tim čini skupina zdravstvenih profesionalaca različitih struka, koje povezuje zajednički cilj – što potpunije osposobiti pacijenta za život i rad. Članovi tima su zdravstveni djelatnici različitih profila, od kojih svaki obavlja aktivnosti u okviru svoje stručnosti i kompetencije, a istovremeno svi članovi tima imaju jedan zajednički cilj – uspješan oporavak pacijenta.
Prvi i najvažniji član tima bolesnik, u rehabilitacijskom postupku mora o svemu biti iscrpno informiran, educiran i motiviran. Na čelu tima u pravilu je fizijatar čija je glavna uloga koordinirati radom tima. Fizioterapeut provodi postupke očuvanja ili povrata opsega pokreta, snaženja i postizanja izdržljivosti mišića, poboljšanja koordinacije te provodi propisanu fizikalnu terapiju. Radni terapeut osposobljava bolesnika za samozbrinjavanje podižući njegovu samostalnost, te educira bolesnika i članove njegove obitelji o svim aspektima rehabilitacije i prilagodbe novim uvjetima.
Medicinska sestra provodi njegu bolesnika i pomaže pri osobnoj higijeni te svim drugim aktivnostima. Psiholog testira psihološki profil bolesnika i zbrinjava sve posljedice bolesti na psihološkom planu. Socijalni radnik procjenjuje bolesnikovu ukupnu životnu situaciju, njegov materijalni i obiteljski status, zaposlenost te pomaže u pronalaženju rješenja na tom području. Kod bolesnika s oštećenjem govora, nakon moždanog udara u rad tima uključuje se i logoped.
Piše dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr