“Non luctu, sed remedia opus est in malis.”
(U nevolji ne treba plakati, nego tražiti lijek)
Baš kao i liječnik, ljekarnik će nadahnuće za svoje životno zvanje naći u duhu Evanđelja, u Isusovu nalogu „Bolesne liječite“ (Mt. 10,8). Temeljno načelo zvanja ljekarnika, kao i liječnika je služiti čovjeku i brinuti za njegovo zdravlje.
Na prvi se pogled ljekarnički poziv može činiti rutinskim, bez osobitih etičkih dilema, ali tome nije baš tako. Bolest pogađa čovjeka u njegovoj cjelini i ne stradaju samo tijelo i psiha, već i duša. Iako naizgled sasvim skromna djelatnost izdavanja lijekova u ljekarni, ipak je zvanje ljekarnika daleko zahtjevnije i odgovornije.
Misija ljekarništva je osigurati lijekove i druge proizvode za skrb pacijenta. U prvom je planu dobrobit pacijenta i racionalna primjena lijeka, dakle pružati takvu uslugu koja će pacijentu osigurati korištenje lijeka na najbolji mogući način. Ljekarnik je kao dio zdravstvenog tima, također odgovoran za ishod liječenja. Već dugo on nije samo „izdavač lijeka“ već „stručnjak za lijek“. On savjetuje bolesnika ali i liječnika, a za uspješnu ljekarničku djelatnost osim neprijeporne stručnosti, ljekarnik mora posjedovati taktičnost, uljudnost i vještinu komuniciranja (aktivno slušati i znati postavljati pitanja). Temeljne aktivnosti ljekarnika su opskrbiti pacijenta lijekovima te ga informirati i savjetovati.
Za uspješno liječenje bitne su odrednice ustrajnost i suradnja pacijenta. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju da je u razvijenim zemljama svijeta ustrajnost pri uzimanju lijekova svega oko 50 posto. Još je dramatičniji podatak da u zemljama Europske unije čak 194.000 ljudi godišnje umire zbog neuzimanja ili nepravilnog uzimanja propisane terapije! Razlozi za to su različiti, a da se to izbjegne mogu uz pacijenta pomoći liječnici i ljekarnici.
Bolesnik koji dolazi u ljekarnu i traži lijek nije tek anonimni potrošač, već jedinstvena osoba koja je nesigurna i zabrinuta zbog svoje bolesti. On ne traži samo lijek, već i istinsko ljudsko razumijevanje i ohrabrenje ljekarnika. Treba znati da će lijekovi ispoljiti svoj učinak, dakle svoje korisno i očekivano djelovanje samo ako su uzeti na način kako je to liječnik propisao. Ponekad pacijent zbog nedostatka vremena liječnika, ostane uskraćen za potpunu i preciznu informaciju o samom lijeku i liječenju. U tim situacijama on traže mišljenje i upute od ljekarnika, koji će mu dati stručne i korisne savjete.
Upute za uzimanje lijeka moraju biti lako razumljive i zadovoljiti kriterije sigurne primjene. Ma koliko dobre bile informacije, one ipak ne mogu zamijeniti razgovor ljekarnika s bolesnikom. Pacijent mora znati što će uzimati, kako i zašto, u kojoj dozi, koliko dugo, u kojim vremenskim razmacima i treba biti upoznat s kontraindikacijama, mogućim nuspojavama te eventualnim interakcijama s drugim lijekovima. Stoga, nije dovoljno tek izdati lijek koji je liječnik propisao i napisati na kutiji koliko puta ga treba uzeti.
Uloga ljekarnika je ponekad i korektivna u odnosu na liječnika, osobito kad se radi o mogućim kontraindikacijama koje su liječniku eventualno promakle. Već smo istakli važnost dobre komunikacije ljekarnika s pacijentom. Nažalost ponekad je zbog prisutnosti većeg broja ljudi u ljekarni, a delikatnosti pacijentove bolesti otežana komunikacija i savjetovanje pacijenta od strane ljekarnika.
I na kraju unatoč neophodnosti terapije lijekovima, treba znati i upozoriti pacijenta da njegovu zdravlju može naškoditi nekontrolirano (bez preporuke i savjeta liječnika,odnosno ljekarnika) i neumjereno uzimanje velikog broja lijekova i ljekovitih pripravaka.
Piše : dr. Dražen Sačer
TEL. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr