Iako za neupućene relativno nepoznat, sindrom karpalnog kanala najčešći je kanalikularni sindrom, a njegova je simptomatologija posljedica pritiska na živac (nervus medianus) u karpalnom kanalu koji je smješten u zapešću ruke. S donje strane omeđuje ga osam malih kostiju ručja, a s gornje strane čvrsto vezivo – poprečni karpalni ligament. Osim živca medianusa, kroz kanal (tunel) prolaze i devet tetiva mišića pregibača prstiju. Smanjenje prostora ili povećanje sadržaja u kanalu uzrok je pritisku na sam živac.
Ovojnice tetiva mišića osjetljive su na svaki dugotrajni napor i podražaje. Svaki neželjeni podražaj poput ozljede, upale, degenerativnih promjena, vanjskih pritisaka ima za posljedicu zadebljanje ovojnice, što reducira prostor u karpalnom kanalu, dovodeći do pritiska i gnječenja živca. Kad pritisak dosegne razinu na kojoj živac ne može normalno obavljati funkciju javljaju se simptomi.
Osim navedenih razloga za nastanak ovog sindroma, uzrok još mogu biti različita posttraumatska stanja u području korijena šake, anatomska odstupanja, profesionalna oštećenja, hormonalne promjene u trudnoći i menopauzi, venski zastoj te neke sustavne bolesti vezivnog tkiva i reumatske bolesti.
Ovaj sindrom karakteriziraju tri temeljna simptoma: smetnje osjeta, smetnje motorike i slabost mišića šake (tenara). Smetnje osjeta (trnci, mravinjanje, peckanje, osjećaj žarenja) i grčevi zahvaćaju prva tri prsta šake i polovicu četvrtog prsta. Bol i trnci najčešće su izraženi noću, a iz zapešća se šire distalno u dlan i prste, ali se mogu širiti i prema gore u podlaticu. S vremenom dolazi do mišićne slabosti i postupne atrofije mišića tenara (uzdignuće iznad palca na prednjoj strani dlana, koje čine četiri mišića inerviranih od n. medianusa). Uz kliničke znakove dijagnozu potvrđuju dva specifična dijagnostička testa – Tinel i Phalen i snimanje živca – elektromioneurografija s brzinama živčane provodljivosti.
Liječenje je u blažim formama bolesti konzervativno. U početku je indicirano mirovanje (pošteda ručnog zgloba), kriomasaža ili kriooblozi te svakako izbjegavanje svih čimbenika rizika. Primjenjuju se procedure fizikalne terapije: elektroanalgezija, ultrazvuk, laser, iontoforeza, magnet, i dr. Od velike je važnosti i medicinska gimnastika, i to vježbe istezanja, koje se mogu izvoditi i na radnom mjestu. Ako je jače naglašena bolna komponenta, indicirani su i nesteroidni antireumatici (Luposet, Lubor, Knavon, Ibuprofen i dr.), a indicirana je i vrlo djelotvorna lokalna primjena kortikosteroida (“blokade”). Imobilizacija ručnog zgloba jedna je od mogućnosti liječenja, ali je danas pomalo neopravdano zapostavljena. Ako unatoč svim mjerama liječenja ne dođe do poboljšanja, treba se odlučiti za operativni zahvat – dekompresiju živca. Ne postoji opća suglasnost kad to treba učiniti, ali se razumnim razdobljem za operaciju smatra razdoblje od 4-6 mjeseci konzervativnog liječenja. Predugo čekanje kompromitira, inače dobar efekt kirurškog zahvata.
Budući da je sindrom karpalnog kanala, najčešće posljedica čestih ponavljajućih pokreta u području korijena šake (ručja), naročito je važna prevencija. Pri radu na računalu, zapešća se ne smiju naslanjati i pritiskati na stol. Preporuča se koristiti ergonomsku tipkovnicu, za vrijeme rada na računalu, uputno je činiti češće stanke – svakih 15 minuta kraću i svakih sat vremena dužu stanku i po mogućnosti ograničiti vrijeme provedeno pred računalom.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr