Stiže zima, a u azilu sve više pasa čeka na svoj dom

08:54h
0
azil-ottova kućica-Štene Žučko čeka svojeg udomitelja // foto: Mario Kos

 

Uz svojeg jedinog gazdu Zlatka Ferčeca psi svaki dan dobiju priliku da se istrče // foto: Mario KosSvake se godine sve više vlasnika odriče svojih četveronožnih ljubimaca, koji završavaju u azilu za pse, gdje svoj boks dijele s još 15 njih, a svi se bore za ljubav od samo jednog gazde.

U skloništu za napuštene pse Ottova kućica u Peterancu trenutno su čak 82 psa, a brojka je svake godine sve veća.

– Kad sam došao ovdje raditi prije pet godina, bilo ih je 35, a kujica Bila je najdulje s nama, ima već pet godina – priča Zlatko Ferčec, koji svakodnevno hrani pse, pušta ih da se istrče i čisti im bokseve. Kaže da se povezao s tim životinjama, a od nekih mu se teško rastati, iako mu je drago kad pronađu svoj dom.

Udruzi su poželjni i vikend-volonteri, a također su dobrodošle i donacije hrane, rabljenih povodnika, ogrlica, frontlinea, deka ili plahta. Tko želi nešto donirati ili udomiti psa, može se javiti na facebook grupi Sklonište Ottova kućica i udruga za zaštitu napuštenih životinja Argus, ili na mail udruge udruga.argus@gmail.com ili na broj mobitela 098 655 588.

Cezar, Balu, Šarko, Mali Rex, ptičari, retriveri, labradori, svi su oni mahali repom i umiljatim pogledali gledali u nas, kada smo prolazili pored bokseva. Željni pažnje, koju ne mogu svi dobiti od jednog čovjeka, dizali su svoje šape i veselo lajali.

Veterinar Ratimir Juršetić sa psima, azil Ottova kućica  // foto: Mario KosVeterinar Ratko Juršetić, voditelj azila, kaže da je uzrok napuštanja pasa nebriga vlasnika, ili kada pas postane velik pa više ne znaju što bi s njim ili pak recesija, jer se nema novaca za hranu. Kaže da znaju doći i ljudi koji samo bace psa preko ograde. Azil je u vlasništvu Veterinarske stanice Koprivnica, a financira se iz sredstava gradova i općina odakle higijeničarska služba dovozi pse.

Dodao je kako je sklonište na granici izdrživosti, jer se psi osim iz Koprivnice i okolnih općina dovoze i iz Đurđevca, Križevaca, Bjelovara i Pitomače.

Od kada sam u svibnju došao u azil uspjeli smo udomiti 60 pasa. Uglavnom ovdje, ali dosta njih ode u Njemačku, gdje je velika potražnja. Jedna je gospođa osobno doputovala iz Münchena kako bi preuzela svog budućeg ljubimca – kazao je Juršetić.

Psi koje dovezu u azil, većinom nisu mikročipirani te nemaju vlasnike. Tamo se cijepe pa se stavljaju 10 dana u karantenu, da se vidi kakve su naravi i s kakvim će psima dijeliti boks.

Svaki pas dobiva odgovarajuću njegu // foto: Mario KosNa mjesec na hranu potrošimo oko 6000 kuna, a na dan pojedu tri vreće po 15 kilograma suhe hrane – priča Zlatko.

Mjesečno primaju oko 25 pasa, a 20 ih uspiju udomiti, u suradnji s udrugom Argus, a slike pasa koji žude za tim da služe svom vlasniku, mogu se pronaći na facebook stranici http://www.facebook.com/pages/Argus/176934782321047 ili se jednostavno može otići po svog ljubimca u azil, gdje ih ima svih boja, veličina i pasmina. Zlatku i Ratku u skloništu pomažu volonterke koje pse prošetaju, ošišaju, pomaze, a pomoći i vrijednih ruku nikad dosta.

Dobro bi nam došlo još volontera, htjeli bi izgraditi kućice za pse, sa slamom ispod, očistiti prostor iza u šumi da mogu više izlaziti iz bokseva – kaže Juršetić.

Dobro bi im došle i uzice za pse, pseća kozmetika, sredstva protiv buha, što je za ove četveronošce pravi luksuz. No, najviše trebaju udomitelje ovih najboljih čovjekovih prijatelja, koji su spremni trostruko vratiti pruženu im pažnju.

U azilu kažu, da iako je pravilo da se pas eutanizira ako nakon 60 dana ne pronađe vlasnika, rijetko to čine i nadaju da će se ipak naći netko tko će se za njega pobrinuti.

Vlasnik dobije cijepljenog, socijaliziranog psa, a ukoliko je pronađen na području grada, onda ne plaća ni čipiranje, koje inače dođe 91 kunu. Čak ima i pravo da ga vrati u roku od 15 dana, ako nije zadovoljan kako se ponaša u dvorištu – priča Ratimir te dodaje da je ovo najjednostavniji i najhumaniji način za nabavku kućnog ljubimca.

Svake je godine obavezno i cijepiti psa protiv vrlo opasne bjesnoće, koja je često smrtnosna, što košta 162, 61 kuna, no Juršetić kaže da vlasnici često skrivaju pse, jer ne žele trošak.

foto: Mario Kos

{vsig}vijesti/11-2012/azil{/vsig}

{vsig_c}0|sarko-ceka-cijepljenje.jpg|Šarko čeka cijepljenje{/vsig_c} {vsig_c}0|Rex-krizanac-srednjeg-rasta.jpg|Rex, križanac srednjeg rasta{/vsig_c} {vsig_c}0|Psi-se-vesele-svakoj-pruzenoj-paznji.jpg|Psi se vesele svakoj pruženoj pažnji{/vsig_c} {vsig_c}0|Masa-mama-osero-udomljenih-stenaca-ceka-svoj-dom.jpg|Maša, mama osmero udomljenih štenaca čeka svoj dom{/vsig_c} {vsig_c}0|Bili-je-azil-postao-dom-jer-je-tu-smjestena-vec-pet-godina.jpg|Bili je azil postao dom jer je tu smještena već pet godina{/vsig_c} {vsig_c}0|Veterinar-Ratimir-Jursetic-sa-psima.jpg|Veterinar Ratimir Juršetić sa psima{/vsig_c} {vsig_c}0|Baloo.jpg|Baloo{/vsig_c} {vsig_c}0|Betty.jpg|Betty{/vsig_c} {vsig_c}0|boks.jpg|U jednome boksu smješteno je i do 15 pasa{/vsig_c} {vsig_c}0|boksevi.jpg|U azilu je devet vanjskih bokseva punih napuštenih pasa{/vsig_c} {vsig_c}0|Boni.jpg|Boni{/vsig_c} {vsig_c}0|Bubi.jpg|Bubi{/vsig_c} {vsig_c}0|Baloo.jpg|Baloo{/vsig_c} {vsig_c}0|Chilly.jpg|Chilly{/vsig_c} {vsig_c}0|Dhalia.jpg|Dhalia{/vsig_c} {vsig_c}0|kucice.jpg|U planu je gradnja većih kućica za pse{/vsig_c} {vsig_c}0|Lala.jpg|Lala{/vsig_c} {vsig_c}0|sarko-ceka-cijepljenje.jpg|Šarko čeka cijepljenje{/vsig_c} {vsig_c}0|stene-zucko.jpg|Štene Žučko čeka svojeg udomitelja{/vsig_c} {vsig_c}0|Svaki-pas-dobiva-svoju-evidencijsku-karticu-sa-slikom.jpg|Svaki pas dobiva svoju evidencijsku karticu sa slikom{/vsig_c} {vsig_c}0|tuzan.jpg|Tužan pogled pasa u azilu je svakodnevnica{/vsig_c} {vsig_c}0|Zarko.jpg|Žarko{/vsig_c} {vsig_c}0|Svaki-pas-dobiva-odgovarajucu-njegu.jpg|Svaki pas dobiva odgovarajuću njegu{/vsig_c} {vsig_c}0|zlatko-fercec.jpg|Uz svojeg trenutnog gazdu Zlatka Ferčeca, psi svaki dan dobiju priliku da se istrče{/vsig_c}