Suze svetog Lovre, odnosno meteorski roj Perzeida, posut će nebo zvijezdama padalicama u noći sa subote na nedjelju, 12. na 13. kolovoza. Perzeide vidimo svake godine u ovo doba. Najpopularniji su pljusak meteora jer nam stižu u kolovozu, kada je nebo često vedro, a noći ugodno tople.
Uvjeti za promatranje ove su godine izvanredni, objavio je Hrvatski astronomski savez. “Mjesec nam svojom svjetlošću skoro uopće neće ometati vidljivost ove nebeske pojave, a i vremenska prognoza za vikend je dobra. Prognozira se prosječna aktivnost od oko 100 meteora na sat, a uvjeti za opažanje će biti fantastični. Najbolje vrijeme za opažanje će biti od ponoći do zore kada nam zviježđe Perzej bude visoko na nebu”, poručili su iz HAS-a.
Za promatranje meteora dovoljno je pronaći mračno mjesto, podalje od rasvjete. Nije potrebna nikakva posebna oprema. Noći su prohladne pa bi bilo dobro bolje se obući.
Križevački astronomi – čije je društvo nazvano upravo po Perzeidima – najavili su dva promatranja pljuska meteora. Prvo je na rasporedu večeras na terasi križevačke zvjezdarnice, od 21 sat. Drugo je u subotu navečer sa Stražinca, brda nedaleko od Križevaca, također od 21 sat.
Perzeidi: “Suze svetog Lovre” neozbiljan je naziv
Ratko Matić iz Astronomskog društva Perzeidi napomenuo je u članku na krizevci.info da Suze svetog Lovre nisu nikakav tradicionalan naziv za ovu pojavu.
– Posljednjih godina mediji za ovu pojavu sve više nameću naziv Suze svetoga Lovre kao nešto “tradicionalno”, za što nema opravdanih argumenata. Zato “ozbiljniji” astronomi nisu skloni tom nazivu, s čim bi se vjerojatno složio i sam sveti Lovro, a trebali bi se složiti i njegovi štovatelji. Ta sintagma, naime, nikako ne ide u prilog svetom Lovri, čak ga i vrijeđa, jer on, po predanju, nije zaplakao kad su ga mučili. Ako ćemo se izražavati metaforički i poetski, mnogo je prikladniji naš naziv “nebeske krijesnice” koji su sa simpatijama ocijenili i mnogi astronomi u svijetu – poručio je Matić.
Perzeidi su zrnca i kamenčići koje za sobom ostavlja komet Swift-Tuttle. Svake godine oko 12. kolovoza Zemlja siječe njegovu putanju. Te čestice tada se velikom brzinom sudaraju sa Zemljinom atmosferom. Zbog otpora zraka zagrijavaju se do usijanja. Nestaju u djeliću sekunde, što vidimo kao svijetli trag. Krupniji meteori mogu biti vrlo sjajni i za sobom ostaviti oblačić svjetlećeg plina.
