Otvorene gradske karte

PRIJE KRAHA DAJTE PRVOMAJSKOG GRAHA // Koliki su minimalci, a koliko primaju sindikalci; mala priča o svibanjskoj ljubavi i ljubavi u sportu: "Izbi mu bubrege", "Slomi mu nogu", "Zgazi mu jajca", "Jetra mu pogledaj", "Poškakljaj ga po slezeni",...

ODGOVOR ŠIŠAČA TRAVE GRAĐANIMA MALOG GRADA KA: TKO VAS ŠIŠA // Sasvim kratka kolumna s osvrtom na prošlost koja nam se vraća u sadašnjosti i pohvala ludosti uz potporu Erazma Roterdamskog   Uvijek je dobro u jeku političkih...

KARTE O KARTAMA // O PREOKRETANJU KAPUTA 1990. GODINE I DANAŠNJA PRIMJENA // O aprililiju ili travanjliliju, nogometnoj kavi i rukometnim suzama kao sjećanju na budućnost    Prošao je 1. april, kako smo ga nekad zvali, a u karikaturama...

KARTE O KARTAMA // O kartama na kompjuteru i trncima u rukama, tuckanju olovkom po pisaćem stolu, grudi snijega s rodne grude, njegovanju brade i brkova, o Igoru Michelliju i 12 apostola i naposljetku o šezdesetak borova koji...

Nakon slomljene noge na nogometnoj utakmici novinari kontra omladinskog komiteta početkom osamdesetih (izbjegoh tako velika prozivanja u aferi Gaži - tri i pol mjeseca bolovanja), kada sam bio zaposlen u Vjesniku i Večernjem listu u okviru novootvorenog Informativno...

Otvorene gradske karte // JE LI KOLUMNA KOLUMNA ILI NIJE // O povratku unazad za 50 godina uz dva aforizma // Nema autoriteta bez odgovornosti, kao što ne može biti odgovoran onaj, tko nema autoritet. // I dalje: Greška je...

U predizborno vrijeme bit ćemo obasuti obećanjima. Doduše čut ćemo i vrijeđanja. Jedni će na druge po parafraziranoj biblijskoj: tko tebe kamenom, ti njega drekom (oprostite na miješanje u duhovni život spominjanjem Biblije). Obećanja će biti od nevjerojatnih tramvaja...

Život je prema nekim ljudima zaista nepravedan. Zapostavljeni, zaboravljeni, a dali su čitavog sebe. Neki stvarno, a neki na papiru. Malo sam virnuo u registar branitelja u Domovinskom ratu i uvjerio sam da su ljudi oko mene za...

Nisam mislio da neka nagrada može ulijeniti mozak. A, eto, u proteklih mjesec dana mozak mi je bio na sasvim drugim stranama. Nisam baš pisao. Laptop mi je služio za igrice (FreeCell, Hearts, Soliatire, Spider Solitair, Ches Titans)...

Priča o djetinjstvu objavljena je svojedobno u Podravskom listu, koji me je omogućavao (urednik Štef Vadla) da imam slobodni prostor, koji je on kolokvijalno nazvao Čimova stranica. S obzirom na ovo sve što se vrti oko moga imena...