Uskrsna poruka varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka

09:44h
0
Josip Mrzljak, varaždinski biskup

U povodu kršćanskog blagdana Uskrsa vjernicima i javnosti porukom se obratio varaždinski biskup Josip Mrzljak. 

Draga braćo i sestre!

U posljednjih nekoliko godina, početkom korizme, postavlja se pitanje, ne samo u vjerničkoj nego i u široj društvenoj javnosti: čega će te se odreći u korizmenom vremenu, ovih 40 dana prije Uskrsa?! Možemo se naslušati raznih odgovora i odluka pojedinaca. Rijetko se nađe onaj pravi i najvažniji odgovor: Odreći se grijeha i zla. Kad bismo to nekome predložili možda bi čuli odgovor: Kako ću se odreći grijeha kad ga uopće nemam? Ja nikad ne griješim! Postoji li uopće takav čovjek? Odgovor nam daje sv. Ivan koji u svojoj poslanici piše: „Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama (1 Iv 1, 8).”

Što je to uopće grijeh?! Nije li u ovo naše vrijeme potpuno deplasirano i potpuno nazadno govoriti o grijehu? Čuje li se uopće u javnosti govor o grijehu? Govori se o prekršaju zakona, o nemoralnosti, o neetičnosti, ali ne o grijehu. Pitamo se doduše: na čemu se temelje moral i etika ako se odbaci temeljni kamen koji se zove Isus Krist?!

Kako bismo definirali grijeh?! Vrlo jednostavno i kratko. Grijeh je kada čovjek Bogu kaže ne! Nastao je još prije stvaranja svijeta kada je jedan od anđela – Lucifer rekao Bogu: NON SERVIAM – neću ti služiti. To vrijedi i danas. Taj isti, koji je Bogu rekao neću služiti i danas šapuće čovjeku: nemoj ni ti čovječe služiti Bogu jer ti si sam sebi Bog. Bog samo ograničava tvoju slobodu i stoji na putu tvojeg razvoja i napretka. Neki pojedinci i sustavi u povijesti izričito su tako naučavali, a neki prešutno žive u takvom uvjerenju. Zašto uopće u ovom pismu uoči Uskrsa govoriti o grijehu?!

Zato jer, ako na to pitanje ne znamo odgovor nećemo ništa razumjeti o razlogu silaska Božjeg na zemlju, o Isusovom križu, njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Ponekad mi se čini da se zadržavamo na nekim nevažnim ili manje važnim činjenicama naše katoličke vjere. U jednom korizmenom predslovlju ovako molimo:

„Bože, ti si nama na spasenje odredio ovo korizmeno vrijeme, da se obnovimo u čistoći srca, oslobodimo od sebičnosti te u ovom prolaznom svijetu postignemo neprolazno spasenje”.

Evo plana za korizmu: očistiti srce od svih zlih misli, posebno onih o drugim ljudima. Nitko nije tako zao da nema nešto i dobra u sebi. Zašto ne opažamo to dobro nego se više zadržavamo na onom negativnom?!

Upravo se navršila prva godina pontifikata pape Franje. Puno se o njemu govori i piše. Svijet ga voli, no da li ga i sluša? Nedavno je rekao i ovo: „Ne smije se ogovarati i govoriti loše o nekome jer se na taj način može ubiti nečiji dobar glas, ali i otrovati nas same. Kažem vam istinu, uvjeren sam da ako budemo izbjegavali ogovaranje postat ćemo sveti.” Možda nam se ove riječi čine previše jednostavne i banalne, ali pokušajmo upravo u svjetlu tih riječi ispitati sebe i društvo u kojem živimo. Ako smo svi dobri i bez grijeha, odakle onda toliko zla? Odakle mržnje, ratovi, ubojstva, nesloge u obitelji, nasilja svake vrste, korupcija i da ne nabrajam sve vrste zala i grijeha koje nas okružuju.

Postoji li izlaz? Da, postoji! To je onaj koji je sve naše grijehe primio na sebe i ponio na drvo križa (1 Pt 2, 24). To je misterij Isusovoga križa, to je misterij vazmenoga otajstva. To je misterij Velikoga četvrtka, petka i subote, a na poseban način misterij, ali i radost onog prvog dana u tjednu kada su pobožne žene i apostoli trčali na Isusov grob i našli ga praznoga. „Nije ovdje nego Uskrsnu!” – poruka je praznoga groba. Poruka je to i nama, a tu poruku izriče nam vazmeno predslovlje: „Po njemu se za vječni život rađaju djeca svjetla i vjernima se otvaraju rajske dveri. Jer naša je smrt iskupljena smrću njegovom, a o njegovu uskrsnuću i naš je život uskrsnuo”. U tom misteriju i mi gledamo smisao svojega života.

Draga braćo i sestre, uđimo radosno u proslavu života s Isusom uskrsnulim i sada živim.

Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs!