INTERVJU

Vedran Medenjak, direktor Slavenove Škole nogometa, o uvođenju metode 1000 dodira, ukidanju druge momčadi i borbi za talente

U budućnosti, plan je podići vlastitu i kvalitetu klubova partnera, pozivati trenere na edukacije i održavanjem pokaznih treninga doprinijeti drugima, ali i sebi.

18:00h
0
Vedran Medenjak, direktor Škole nogometa Slaven Belupa // Foto: Ivan Balija
Vedran Medenjak, direktor Škole nogometa Slaven Belupa // Foto: Ivan Balija

Imamo, po meni, jak trenerski tim. Stavili smo zahtjeve na edukaciju trenera, prihvaćamo visokoškolovane osobe. Od limača prema gore zahtjev je UEFA A licenca. Oni koji je ne posjeduju, imaju period u kojemu je moraju upisati i završiti. Smatramo kako smo adekvatno educirani, rekao nam je Vedran Medenjak, direktor Škole nogometa Slaven Belupa, koji je na toj poziciji zamijenio Zvonimira Keleka.

– Odlučili smo se pomladiti sastav, uvesti svježu krv i ambiciozne trenere – kaže Medenjak, dodajući kako taj uvjet ne vrijedi za kategoriju prednatjecatelja koju koriste kao filter za trenere i njihov probni rad tijekom kojega razmatraju zadovoljavaju li postavljene uvjete.

Pogledom na službene klupske stranice vidljiv je popis trenera. Redom, to su: Josip Tetec (mlađi prednatjecatelji), Oliver Drvosek (prednatjecatelji), Domagoj Baričić (limači II), Matija Škrinjar (limači I), Mario Gregurina (mlađi pioniri II), Karlo Galinec (mlađi pioniri I), Goran Volf (pioniri II), Slavko Mešnjak (pioniri I), Vedran Medenjak (kadeti II), Vedran Purić (kadeti I), Marijo Dodik (juniori II) i Želimir Mešnjak (juniori I). Na temelju trenutne vrijednosti i osobnih karakteristika odgovarajućih specifičnom godištu, treneri dobivaju mogućnost voditi ekipu. Dok stručni kadar čine pojedinci s 15-ak godina dugim stažom unutar Slavenove škole, istovremeno na volonterski, probni rad primaju mlade stručnjake. Dokažu li se u očima vodstva, dobit će priliku raditi pa i napredovati, kaže Medenjak.

– Nažalost, imali smo i primjere u kojima treneri nisu zaslužili svoje mjesto. Otpisali smo one koji nisu bili na nivou motivacije i stručnosti. Potičemo konkurentske odnose među trenerima. Nema li promjena, treneri će stagnirati, neće imati potrebu rasti. Želimo protočnu trenersku strukturu, da svatko dobije što zaslužuje – navodi Medenjak te nastavlja.

– Na području naše županije jako je malo trenera unutar tih zahtjeva. Potrebno nam je, stoga, animirati trenere na uključivanje u ovaj vrlo zahtjevan posao. Nažalost, posao nije dovoljno cijenjen, nije dovoljno plaćen. Nadam se kako će klubovi i Hrvatski nogometni savez prepoznati važnost benefita koje nogomet nosi društvu – priča Medenjak.

Kako svaka kategorija ima po dva godišta, tako svako godište ima jednoga trenera, pojasnio nam je direktor.

– Prije nekoliko mjeseci uveli smo obavezu trojice trenera na terenu – glavni i asistent, plus trener vratara. Surađuju, efikasniji su, mogu dati više savjeta. Time se rad, vjerujem, podignuo za 100 posto – smatra.

Vedran Medenjak, direktor Škole nogometa Slaven Belupa // Foto: Ivan Balija
Željeli bismo imati 25 igrača top klase u juniorima i kadetima te povećati broj početnika i limača. Povećanjem kvantitete možemo izvući kvalitetu, kaže Medenjak // Foto: Ivan Balija
“Đurđevac, Križevci, Pitomača, Kotoriba, Prelog, Virovitica, Bjelovar i Ždralovi, sve je to prostor koji smatramo našim selektivnim bazenom iz kojega crpimo igrače.”

Trenutno Slavenova Škola nogometa broji 300-tinjak djece. Medenjak se prisjetio kako je prije u kadetima i juniorima bilo više igrača. Sada je, pak, želja okrenuti ploču.

– U fazi smo smanjivanja broja kadeta i juniora, inzistiramo na probranom društvu. Željeli bismo imati 25 igrača top klase u kadetima i juniorima te povećati broj početnika i limača. Povećanjem kvantitete možemo izvući kvalitetu. Selektivnim procesom imam manju potrebu doselekcije igrača iz drugih sredina, što je nužno kako bismo se nosili s protivnicima – iznio je plan naš sugovornik.

U trenutku pisanja ovoga teksta, pioniri Slavena nalaze se na devetome mjestu. Kadeti su sedmi, a juniori deveti. Svi, valja napomenuti, u konkurenciji 14 klubova Prve HNL.

– Ne možemo pričati o radu ako nema rezultata. Postoje objektivni razlozi zašto su naše selekcije na nekim pozicijama. Mala smo riba koja pliva u bazenu s velikima. Radeći analizu Prve HNL pionira, kadeta i juniora, utvrdili smo kako smo daleko najmanji grad koji sudjeluje. Čak i u usporedbi s ekipama s kojima smo al pari ili ispred njih, poput Šibenika, Varaždina ili Istre. Ako je kod nas na stotinu igrača jedan supertalentiran, onda na većem broju djece može izaći više igrača. U velikom smo zaostatku u populacijskoj matematici. Vidi se to i u ostalim gradovima naše županije, Đurđevcu i Križevcima, koji nemaju puno stanovnika – odgovara Medenjak.

Ovdje dolazimo do projekta Selektivnog bazena Nogometnog kluba Slaven Belupo, s kojim nas je Medenjak upoznao nakon pitanja o potpisivanju ugovora o suradnji s nedavno osnovanom Školom nogometa Grada Koprivnice.

– To je dio puno većega projekta na kojemu radimo. Suradnje potpisujemo i potpisat ćemo i s ostalim klubovima našega okruženja. Starigrad, Đurđevac, Križevci, Ludbreg, Pitomača, Kotoriba, Prelog, Virovitica, Bjelovar i Ždralovi, sve je to prostor koji smatramo našim selektivnim bazenom iz kojega crpimo igrače. Premali smo kako bismo sami sudjelovali u jakim natjecanjima. Suradnja s tim klubovima nužna je za naš opstanak. Želimo surađivati na transparentan način, dati nešto njima, a nešto oni nama. U Slaven Belupu, kao nositelju kvalitete, želimo okupiti najbolje igrače. Tako ih razvijamo, pružamo im šansu za razvijanjem potencijala i radimo na razvoju nogometa cijele regije – ispričao je Medenjak.

Foto: Ivan Balija
Utakmica juniora Slaven Belupa i Hajduka odigrana 14. kolovoza prošle godine // Foto: Ivan Balija

U pohod za talentima sjeverne Hrvatske koprivnički klub kreće s još jednim prvoligašem – Varaždinom. Riječ je o klubu koji se, veli Medenjak, vraća na veliku scenu. Kako je najveći nogometni kolektiv susjedne županije prije par godina doživio krah, tako je Slaven Belupo dobio priliku izboriti se za poziciju lidera regije.

– Nažalost, financijske mogućnosti nisu dopustile izgradnju nogometnog kampusa o kojemu se dugo spekuliralo. Varaždin, sada kada se diže, ima veću tradiciju od Slaven Belupa. Osjećaji su time puno veći te su oni u prednosti. Više ne možemo zagrebati u bazen i uzeti kvalitetne igrače jer oni osjećaju pripadnost svojem klubu. Naša blizina smanjuje spektar igrača koje možemo dobiti te otežava situaciju u ligama i rezultatima koje postižemo – prepričava Medenjak, istaknuvši kako s Varaždinom njeguju zdrave, konkurentske odnose, pri čemu su ogledi s njihovim selekcijama uvijek, kako se zna reći, na jednu loptu.

“Kada upisuju dijete u nogometni klub, roditelji znaju kako ih mali broj uspije. Svi se, ipak, nadaju. Što je s onima koji neće uspjeti?”

Iz ranije spomenutoga područja, objasnio nam je direktor, pozivaju igrače određenog godišta koji, potom, igraju utakmice pred njihovim očima. Prateći ih godinu dana, uvjeravaju se ima li, primjerice, jedan desni bočni ili središnji vezni igrač ono što će poboljšati godište Farmaceuta.

– Upoznajemo ih s našim sustavom, poručujemo djeci i roditeljima kako smo mi klub u kojemu ih želimo. Time mičemo rizik od pogreške u selekciji. Jer, u jednoj nas utakmici igrač može prevariti, čime nastaje dvostruka šteta – našu momčad ne osnažujemo, a oslabili smo onu iz koje smo ga uzeli. Želimo, zato, otkloniti sve pogreške u selekciji i dobiti jasnu sliku što su ti igrači – govori Medenjak, kasnije tvrdeći kako izrazito paze i na formalno obrazovanje igrača, komuniciraju sa školama i prate ocjene.

– Tko se ne školuje, ne može biti dio kluba. Nogomet je nesigurna disciplina, mali broj igrača može na kraju karijere reći da je zaradio i od toga može živjeti. Nastane li problem izbjegavanja nastave ili korištenja nogometa kao izgovora za markiranje i loše ocjene, igrači će odmah biti isključeni. Želimo ih motivirati da završe školu – naglašava, potvrđujući kako su svi završili školovanje, dok su problemi rijetki.

Na tome tragu, što ako roditelji i dijete, mladi nogometaš, stave sve što imaju na potencijalnu profesionalnu karijeru do koje, u neželjenome scenariju, uopće ne dođe? Posebno osjetljivo razdoblje, dakle, jest prelazak iz juniorskoga u seniorski nogomet.

– Kada upisuju dijete u nogometni klub, roditelji znaju kako ih mali broj uspije. Svi se, ipak, nadaju. Što je s onima koji neće uspjeti? Doživjet će razočarenje, neće doći do onoga što su sanjali. Važno je toga biti svjestan. Nebrojeni su, s druge strane, pozitivni efekti koje pruža nogomet. Riječ je o zdravom načinu života, socijalizaciji, odnosno stjecanju društva. Tu su i putovanja, upoznavanje drugih kultura, pa i radna etika – nabraja Medenjak te spominje kako Škola nogometa nema zaposlenog psihologa, premda, pojavi li se potreba, mogu organizirati intervenciju.

Vedran Medenjak, direktor Škole nogometa Slaven Belupa // Foto: Ivan Balija
Priča o B momčadi bila je dobra, no financije su bile razlog ukidanja, rekao nam je direktor // Foto: Ivan Balija
Financije su bile razlog ukidanja druge momčadi Slavena, potvrdio je Medenjak.

Da će dosegnuti najviše nogometne stepenice nadaju se, zasigurno, i Lovro Zvonarek (16) koji je primio poziv minhenskog Bayerna te Tin Petričić (17) čije je usluge, vjerujemo na njegovu golemu radost, u susretu protiv Dinama iskoristio trener seniorskoga sastava Tomislav Stipić. Dakako, oni su tek recentni primjeri nadolazećih igrača koji obećavaju, ali kojima, upozorava Medenjak, tek predstoji puno, puno rada.

– Zvonarek, Petričić i ostali igrači škole slični njima imaju potencijal za igranje na najvišem nivou, ali nisu ni približno gotovi igrači. Cilj je da najbolji nogomet igraju s 19 i više godina. Sada je riječ o dječacima koji imaju još tri-četiri godine razvoja tijekom kojih moraju biti fokusirani na razvoj. Strahovit potencijal tek treba razviti, napuniti čašu do vrha. Okolina i klub moraju im omogućiti uvjete razvoj. Natpisi i televizija, dođu li prebrzo, mogu samo negativno djelovati – misli.

Kao dobar poligon za razvoju nerijetko se pokazuju druge momčadi. Slaven Belupo je svoju osnovao 2019. godine. Upravo pod vodstvom današnjeg direktora natjecala se i suvereno osvojila naslov jesenskih prvaka Četvrte NL Bjelovar Koprivnica Virovitica, nakon čega je pandemija koronavirusa napravila svoje – otkazala proljetni dio natjecanja. Time je, ujedno, zaključen plan o ulasku u Treću HNL kao ligu kojom bi mladi Slavenaši stjecali prijeko potrebno iskustvo loptanja s većim, jačim, čvršćim igračima. Ostali su bez te opcije odrastanja, onoga nogometnoga.

– Izlaskom iz juniorskog staža naši igrači nisu bili spremni za prvu ligu, pogotovo ligu s deset klubova u kojoj nema prostora ni vremena za razvitak. Priča o B momčadi bila je dobra, idealna za stvaranje igrača. Osigurali smo ulazak u Treću HNL, no financije su bile razlog ukidanja druge ekipe, one uvjetuju naš rad. Sada tražimo model prema kojemu ćemo igrače slati u klubove našega selektivnog bazena – otkriva Medenjak pa kroz domaće primjere Kristijana Bistrovića, Nikole Jambora, Vedrana Purića ili Igora Bubnjića oslikava važnost ekipe u nižem rangu natjecanja, vraćajući se u vrijeme postojanja NK Koprivnice.

Foto: Ivan Balija
Detalj s utakmice druge momčadi Slaven Belupa i Ferdinandovca // Foto: Ivan Balija

Sredine u koje će poslati perspektivne Slavenaše moraju, napominje, biti dobro organizirane te se natjecati u drugom ili trećem rangu domaćeg nogometa. Niže od toga neće ići. Tako su, spomenuo je, Mihael Mladen i Romano Lisjak u križevačkom Radniku. Na ljeto možda proslijede par imena i u đurđevački Graničar, najavio je Medenjak moguću opciju.

– Svi igrači koje smo proizveli prošli su takvu prilagodbu, bilo na šest mjeseci ili godinu-dvije dana. Igrač mora osjetiti pritisak seniorskog nogometa. Napravit ćemo sve kako bismo im to omogućili – tvrdi.

Uveli su metodu tisuću dodira za uzraste od šest do 12 godina.

Slavna Ajaxova škola nogomet, jasno je, nedosanjani je san svake sportske organizacije. Dosegnuti njihovu razinu gotovo je nemoguće. Ipak, ono što se može preuzeti, na čijim se manje ili više sličnim postulatima može graditi uspjeh, jest odabir radnoga okvira. Naime, kao što to čine reprezentativne selekcije Njemačke i Španjolske, svi uzrasti tih visoko razvijenih sustava rade na istim principima, gaje isti nogometni stil. Kakva je po tome pitanju situacija u Školi nogometa Slaven Belupa? Postoji li taktički radni obrazac kojega se drže, što bi rezultiralo mogućnošću prebacivanja, recimo, krilnoga igrača iz kadeta u juniore koji bi unaprijed bio upoznat sa zadacima na terenu?

– Još u seniorskoj momčadi nismo odredili stil i smjer. Situacija je takva da trener koji vodi prvu momčad slaže igru i sustav prema igračima koje ima. Ogromni sustavi Ajaxa ili Barcelone imaju selektivnu moć dovesti igrače prema modelu koji žele. Mi, kao relativno malen sustav, to ne možemo. Moramo iskoristiti najbolje što imamo u igračkome kadru – govori Medenjak, nastavivši.

– Neovisno o sustavu i modelu igre, držimo se određenih principa. Uveli smo metodu tisuću dodira u uzraste od šest do 12 godina. Cilj je na svakome treningu približiti se toj magičnoj brojci od tisuću dodira s loptom. Radeći analizu, shvatili smo kako smo podneblje u kojemu igrači nisu izrazito snažni, visoki ili brzi kao u drugim sredinama. Odlučili smo biti izrazito borbenog karaktera i tehnički savršeni. Od 6 do 12 godine našim igračima želimo omogućiti velik broj dodir, a kasnije ugraditi borbeni karakter s pobjedničkim mentalitetom, agresivnom igrom – kaže.

U budućnosti, plan je podići vlastitu i kvalitetu klubova partnera, pozivati trenere na edukacije i održavanjem pokaznih treninga doprinijeti drugima, ali i sebi. Svjesni su, polako je Medenjak privodio razgovor kraju, kako će im biti lakše ukoliko iz selektivnoga bazena stigne više igrača. Rade i na glancanju fitness centra koji će se nalaziti unutar klupskih prostorija, a koji bi krajem ljeta trebao biti u funkciji.

– Ne možemo pričati o karakteristici koja određuje hoće li netko ili ne postati igračem. Gledamo kako bi osobnost i individualnost u određenom trenutku radili razliku, bila to brzina, snaga, vizija ili savršena tehnika. Taj igrač nekim sposobnostima mora odskakati od prosjeka kako bi bio zapažen i u igri donosio prevagu. Želimo se koncentrirati na individualni rad s talentiranim igračima te unutar toga poticati izražene, iznadprosječne kvalitete. Ako je to dribling, idemo vidjeti kakav je, poticati ga na korištenje. Recimo, najveći primjer nogometne individualnosti jest Arjen Robben koji je savršenstvom jednog driblinga ostvario fantastičnu karijeru. Želimo igračima dati slobodu učenja iz vlastitih pogrešaka, neka djeluju na temelju iskustva. Moraju znati kako im se ništa neće dogoditi ukoliko pogriješe – zaključuje.

Vedran Medenjak, direktor Škole nogometa Slaven Belupa // Foto: Ivan Balija
Uveli su metodu tisuću dodira u uzraste od šest do 12 godina. Cilj je na svakome treningu približiti se toj magičnoj brojci, kaže // Foto: Ivan Balija

čitam...