obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo

Vesna Kišiček oduševila domaćim sirevima i otkrila nam kako ih pravi: Da sam imala 20 komada, sve bih prodala, ljudi su se vraćali po još

Da sam imala 20 komada, sve bih prodala. Dala sam ga prvo na degustaciju, a kad su probali, navalili su. Sajam je trajao dva dana, u subotu i nedjelju, a drugog dana ljudi su se vratili s pitanjima jesam li donijela još, toliko su bili oduševljeni.

12:00h
0
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan

Bogatstvo OPG-a obitelji Kišiček ne stane tek u nekoliko rečenica. Kao što se ni njihovi fini domaći sirevi ne mogu opisati riječima, već se trebaju kušati. Rade svježi sir, sir s vlascem, paprikom, maslinom, kravlji sir s dodatkom soli i kravlji sir s dodatkom svježeg češnjaka kojeg sami također proizvode.

Glavna za proizvodnju sira, uz sina Tomislava, jest Vesna Kišiček. Njen drugi, mlađi sin Lovro, ima prvu farmu magaraca u našem kraju. Prije koji mjesec Vesna je izašla na Gospodarski sajam u Grubišnom Polju. Bio je to prvi izlazak OPG-a Kišiček na taj sajam gdje se radi prava analiza. Uzorci se šalju na Agronomski fakultet u Zagrebu gdje rade testiranja.

– Mnogi su rekli da im je naš sir fin, pa me zanimalo što struka kaže. Htjela sam izložiti sir i vrhnje zajedno, no tamo su to odvojeno gledali. Dobili smo tri srebrne medalje i jednu brončanu. Srebro smo dobili za tri vrste kravljeg sira – onaj svježi, pa za kuhani sir s dodatkom soli i kuhani sir s dodatkom svježeg češnjaka. Bronca nam je pripala za naše svježe vrhnje – ponosno govori Vesna Kišiček dok pored nje sjedi sin Tomislav.

Na svom OPG-u imaju 30 krava, a za kilu sira treba im oko pet litara mlijeka. Zanimalo nas je koja je tajna tak’ finog sira.

Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan

– Ništa posebno, radim samo tradicijski kak’ su radile naše bake. nema nikakvih primjesa, mlijeko se ohladi, nalije u flaše i onda se čeka da se mlijeko ukiseli. Ručno obiremo vrhnje i cijedimo te dobijemo svježi sir. Nekad se sir cijedio u krpama, danas ima sirarske opreme. Što se tiče kuhanog sira, mlijeko se kuha, a onda neki stavljaju sirila. Ja ne, ja stavljam ocat i poslije ide u prešanje – otkriva ona.

Posebnost je sir s maslinom koja je ipak primorski proizvod. Tim više ih iznenađuje činjenica da u đurđevačkoj Podravini ljudi obožavaju sir s maslinom. U Grubišnom Polju je druga priča – tamo obožavaju klasiku, slani, vlasac, ljuti i prge. Dok Vesna ide gdjegod na sajam nosi svježi sir, ali kad ide negdje bliže nosi jednog ili nijednog, na temelju prošlih iskustava.

– Ljudi radije odu u dućan i tamo kupe sir nego da ga nabave od OPG-a – rekao je Tomislav Kišiček, Vesnin prvi suradnik.

– Na Gospodarski sajam u Križevcima sam došla s malo više, s dva sira, zašto bih nosila kad ne idu, kad ono – promašaj. Da sam imala 20 komada, sve bih prodala. Dala sam ga prvo na degustaciju, a kad su probali, navalili su. Sajam je trajao dva dana, u subotu i nedjelju, a drugog dana ljudi su se vratili s pitanjima jesam li donijela još, toliko su bili oduševljeni. Čak i oni koji su kupili sir u subotu, u nedjelju su došli ‘poduplati’ količine. To mi jako godi – otkriva Vesna.

Foto: Jurica Karan
Vesna i Tomislav Kišiček // Foto: Jurica Karan

Odmah su se dogovorili da dogodine dođe s puno više sira jer ljudi su zapamtili gdje će ona biti. Medalje i opipljiva priznanja stigla su u Grubišnom Polju.

– Da i nisam dobila nagrade, dok ti tak ljudi dođu i kažu to, jako je lijepo. Nagradama se nisam nadala. Mnogi su pohvalili moj sir pa me je zanimalo što će struka reći. Prva nagrada pripala je velikanu Zdenki. Za prvi put sam prezadovoljna jer sam samouka. Dobila sam recept, ali taj sir mi nije odgovarao. Šest mjeseci sam dorađivala recept kako bih dobila ono što želim, ono što ljudi danas vole i hvale – kazala nam je Vesna u društvu sina Tomislava.

Ukoliko i vi želite probati koji domaći sir obitelji Kišiček, slobodno nazovite Vesnu na 098 766 259. Sirevi su profesionalno vakumirani i samo čekaju nekog tko će znati uživati u njima. Mislim da ste to baš vi.

Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Foto: Jurica Karan
Prva priznanja iz Grubišnog Polja // Foto: Jurica Karan

 

čitam...