– Je li ovo bila tvoja karta?
– Št… Ma kako… Da!
Nevjerica. Sumnja. Ljutnja. Prihvaćanje. Divljenje. Tako nekako prolazi većina interakcija s Ivanom Balijom kada on u ruci drži špil karata. Naime, on je mladi koprivnički mađioničar, iluzionist ili koji god već izraz željeli koristiti, ionako nije bitno – natjerat će vas da posumnjate u vlastite oči i vlastiti um.
Ivana je koprivnička publika imala priliku vidjeti na dva posve različita nastupa, jednom u KKC Pixellu i jednom u centru Supernova. Jedan je nastup bio uz publiku većinom 20-i-nešto-godišnjaka, a drugi uz mališane vrtićke dobi, no dvije stvari su im bile zajedničke; svi su bili zadivljeni trikovima i Ivan je oba puta imao ogromnu tremu.
– Užasna, užasna trema. Jako sam nervozan prije nastupa, doslovno mi se ruke tresu. To nikako nije dobro za baratanje kartama – uz smijeh će Ivan.
Karte su njegov omiljeni alat za trikove. Kako kaže, njegov stil magije naziva se street magic, a karakteriziraju ga trikovi koje može izvesti brzo, lako, uz minimalnu opremu, često gledatelj i nije samo gledatelj nego i sudjeluje pa su zato trikovi i vrlo efektni. Istovremeno takvi trikovi su mnogo prikladniji kada ih se radi na blizu, a nisu toliko za velike pozornice i dvorane.
– Ne vadim zečeve iz šešira niti režem ljude na pola, najviše volim trikove s kartama. Počeo sam prije otprilike tri godine, na fakultetu, kada sam gledao show koji je neka vrsta talent showa za mađioničare. To me zainteresiralo, volim misterije, i počeo sam iz zabave. Najprije sam pokazivao trikove svom društvu i to im je bilo zabavno pa sam nastavio vježbati i bio sam sve bolji i bolji. Uskoro mi se otvorila prilika za moj prvi nastup, to je bilo za klince u Splitu, i prošlo je super. Slično je bilo i ovdje, pokazivao sam društvu trikove i nagovorili su me da nastupim u Pixellu, a nakon toga i na još jednoj predstavi za djecu – opisuje nam Ivan kako je sve krenulo.
Show koji ga je navukao na iluzije vode legendarni duo Penn Jillette i Raymond Joseph Teller, poznatiji kao Penn & Teller, koje mnogi smatraju jednima od najvećih i najutjecajnijih živućih mađioničara. Oni su i tip performera u koje se Ivan ugleda i koje poštuje, a pojasnio nam je da je veliki dio trika zapravo nastup i priča koju iluzionist izgradi oko samog trika.
– Najvažnija stvar je performans. Jasno, ima vrlo zahtjevnih trikova koje moraš vježbati danima, ali ima i jednostavnijih koji izazovu jednako dobar efekt. Ti i ja možemo izvesti isti trik, ali ako ja stvorim dobru priču oko njega, puno bolje će proći. Postoje neki osnovni elementi u trikovima, a dalje su varijacije na temu. Primjerice, ako zamislimo da se trik sastoji od deset kockica, ja te kockice mogu drukčije poredati i publika će to doživjeti kao dva različita trika, iako sam imao 90 posto istih elemenata u oba trika. Isto tako, važna je i karizma, opuštenost, a i ne smije se ponižavati onoga tko sudjeluje u triku, to nitko ne voli. Važno je postići da se ljudi s tobom osjećaju dobro. Nije dovoljno samo znati kako se trik izvodi, treba ga znati i prezentirati – kaže nam naš iluzionist.
Bavljenje magijom ima i nekih ne toliko očitih pluseva, a jedan od njih je sigurno pozornost ljepšeg spola.
– Ne ulijećem curama sa spikom “Ej, ja sam mađioničar” nego većinom netko traži da pokažem neki trik. Moram priznati da mi sigurno ne odmaže kod cura – uz smijeh priznaje Ivan.
Ne dočekuju baš svi Ivana i njegov špil karata otvorenih ruku i s osmijehom na licu. Trikove neki vežu uz razno muljanje, prevare, a ponekad ih i ego sprječava da uživaju u zabavnoj izvedbi.
– Ljudi imaju neki gard, skeptični su, ne daju tome šansu dok im nešto ne pokažem i onda se oduševe. Obično očekuju neke staromodne trikove koje im je prodavao djed prije 20 godina, a sada je sve to ipak modernije i prilagođenije današnjem vremenu – smatra on.
Kada vide trik, neki žele odmah odgonetnuti kako je to napravio, no mnogima je ipak i dalje privlačna ideja prave magije, one iz vremena Merlina ili pak sa stranica Harry Pottera, tako da zapravo i ne žele znati kako Ivan izvodi svoje trikove.
– Ne znam postoje li zbilja oni koji stvarno vjeruju u čarolije, no znam da ih puno ne želi znati kako to radim. Tako ipak postoji onaj djelić šanse da se radi o nečemu zbilja čarobnom, zadržavaju tu nadu.
Iako pravi mađioničar nikada ne otkriva svoje tajne, za kraj nam je Ivan ipak otkrio ono što nas je zanimalo – kakav špil karata koristi.
– Nikada ne koristim označene karte, to mogu reći. Recimo da mojim špilom možete normalno odigrati partiju neke kartaške igre – zaključio je on, s dozom misterije, kako i priliči jednom mađioničaru.
