Mekong je majka hraniteljica jugoistočne Azije, jedna od najvećih i najznačajnijih svjetskih rijeka. Izvire na Tibetu otkud se spušta kroz dugačku i usku dolinu gotovo 2000 km. Ulaskom u Indokinu, teče kroz ravnije područje u nekoliko zemalja da bi se nakon ukupno 4350 km ulila u Južno kinesko more kroz ogromnu deltu. Rijeka je oduvijek bila hraniteljica ljudi, što ribom, što svojim plodonosnim poplavama i vodama koja su natapale nizinu i rižina polja.
No, Mekong je i izuzetno važan i za živi, divlji svijet. Rijeka i njeno neposredno područje među najbogatijim su na svijetu biološkom raznolikošću. Ovdje je nabrojano 20.000 vrsta biljaka, 430 sisavaca, 1200 ptica, 800 gmazova i vodozemaca te 1100 vrsta slatkovodnih riba. Jedna od tih vrsta je Iravadi dupin, vrsta vodenog sisavca koji obitava i u slatkim vodama, odnosno donjim tokovima rijeka poput Mekong, Ganges i Iravadi otkud je i dobila ime.
Nažalost, jugoistočna Azija pod ogromnim je pritiskom ljudi, posebice zbog izgradnje hidroelektrana. Tako preostaje svega stotinjak Iravadi dupina, ponajviše u Kambodži do granice s Laosom.
Kratie – prijestolnica dupina
Da vidim preostalu populaciju ovih dupina na Mekongu, uputio sam se u Kambodžu. Ova rijeka prolazi u donjem toku kroz ovu zemlju poznatu po veličanstvenim ruševinama Angkora. Rijeka protječe i kroz njenu prijestolnicu Phnom Penh. No, dok je glavni grad prava metropola s desecima nebodera, a rijeka je obuzdana i podređena čovjeku, ovdje uzvodno je Mekong u svojem prirodnom izdanju.
Od Laosa, odnosno posljednje brane do gradića Kratie, rijeka protječe kroz pitom krajolik rižinih polja i sela s drvenim kućama na stupovima. Mjestimice je poplavna nizina očuvana pa rastu poplavne šume, a Mekong stvara i močvare.
Gradić Kratie mirno je i lijepo mjesto gdje ljudi žive kao i drugdje u Kambodži – na ulicama. Tu se jede, trguje, odmara, sve uz prenatrpane ulice sveprisutnim motorićima te ponekim automobilom. Grad se naslonio uz rijeku širokom promenadom s divnim pogledom na drugu obalu. Navečer, kad mine tropska vrućina, ljudi se ovdje skupljaju na svježem zraku, uključujući zajednički večernji aerobik ili jutarnji tai chi.
Krenuli smo rano ujutro, nas tri kanua. Dogovor je bio da odemo prvo na drugu stranu rijeke, a već pogled u daljinu odavao je nejasnu suprotnu obalu. Mekong je ovdje širok barem kilometar, pomislih, no moj me dojam s kopna varao. Karta pokazuje da je Mekong ovdje širok čak dva i pol kilometra, a u mjestimice bude i nevjerojatnih desetak kilometara! Nakon 2-3 sata veslanja kroz brzake, poplavnu šumu i labirinte rukavaca i sprudova, izvukao sam fotoaparat i počeo osluškivati.
Naraste preko dva metra i diseže do 200 kilograma
Dupini kao i svi sisavci dišu zrak pa moraju svako malo izroniti na površinu. Pri tome istiskuju vodu baš kao i kit, a taj mlaz se čuje kao pištanje. Taktika je stoga čuti to pištanje i potom uočiti životinju. No, u praksi je to izuzetno teško, tek na tren bi se ukazala njihova plavkasto sivo tijelo. To nije mala životinja, naraste preko dva metra te doseže i do 200 kilograma. Tko zna morske dupine, začudit će se da je njuška Iravadi dupina vrlo kratka, a glava zaobljena, visokog čela. Više podsjeća na kita belugu. Leđna peraja je vrlo mala, dok su prsne peraje, dupinove „ruke“ jake i velike.
Snimanje ovih dupina pokazalo se izuzetno težak posao, em su dupini nepredvidivi, em su izuzetno brzi. Pojavili bi se malo s jedne, pa s druge strane. Procjenjujem da se radi o grupi od pet do šest životinja u lovu. Ipak, uspio sam uloviti nekoliko njih, nažalost bez glave, samo leđa. Ipak, sretan sam i time, jer svjedočiti riječnim dupinima na Mekongu veličanstvena je stvar.
