Iz dnevnika istraživača

VIDEO Rika jelena na Kopačkom ritu

Jelen je skrovita životinja, koja se skriva od pogleda ljudi. To se sve mijenja kada nastupa vrhunac aktivnosti - rika.

17:30h
0

Možda nema ljepšeg prizora u Kopačkom ritu od onoga kada u zalazeće sunce iz obližnje šume iskorači ponosni jelen. Cijeli se dan odmarao u sjeni, a sada je izišao na otvoreno, na prostrana polja visokog šaša i ostalog močvarnog bilja, mjestimično prošarana šumarcima bijele vrbe i depresijama s vodom. Dok mu nisko sunce obasjava posljednjim tračcima, pažljivo promatra okoliš, njušeći mirise dok ušima poput antena hvata sumnjive zvukove. Kad se uvjeri da je siguran, kreće tuliti, poznati baranjski koncert koje odjekuje nadaleko. Doba je rike jelena!

Kao i u Europi, jelena u Hrvatskoj nalazimo u ritovima i šumama uz veće rijeke, najčešće Dunav, Savu, Dravu i Muru. Ovaj se veliki sisavac šeće i u gustim planinskim šumama Gorskoga kotara, ali upravo je nizinska Slavonija i Baranja njegovo carstvo. Kopački rit pritom je prijestolnica tog carstva i po broju životinja i po kvaliteti populacija.

Ovu veličanstvenu životinju lako je prepoznati – to je najveća životinja u Hrvatskoj (medvjedi su, doduše, teži). Veliki mužjak može dosegnuti dva i pol metra dužine, a visinu do metar i pol. Neki primjerci su teški i 300 kilograma, prepoznaju se po jakom debelom vratu i krupnoj figuri, prepuni snage i samopouzdanja. Dugačkim nogama može brzo i dugo trčati, a i odlično pliva, sve što to mu je potrebno zbog lovaca i grabežljivaca. Snažnih tetiva i mišića, lako može skočiti i u trenu nestati u gustišu. Da bi se što bolje „utopili“ u okoliš, boja se njihova krzna prilagođena je vegetaciji. U toplom i vegetacijskom dijelu godine jelenova dlaka hrđavo je crvena. Zimi ona radi bolje izolacije od hladnoće postaje dulja i gušća, tamnosmeđe do smeđosive boje. kad se spomene jelen, mnogima je prva slika bujno rogovlje. U prosjeku su dugački oko sedamdeset centimetara, iznimno i do devedeset, a mogu biti teški i kilogram. Rogovi su koštane izrasline koje rastu u proljeće brzinom i do dva i pol centimetra na dan. Prevučeni su mekom, baršunastom kožom koja se naziva bast, a štiti ih od infekcija. Kada konačnu narastu, bast pomalo otpada, a rogovlje se mineralizira dokraja i postaje vrlo čvrsto. Jelen redovito čisti svoje rogove tarući ih o vegetaciju, najčešće noću.

Jelen je skrovita životinja, koja se skriva od pogleda ljudi. To se sve mijenja kada nastupa vrhunac aktivnosti – rika. Potkraj kolovoza, kad su još dnevne vrućine velike, ali jutra sve svježija, budi se u jelenima nagon za razmnožavanje. Koliko jelenom tada vladaju hormoni, govori da prije rike jelen ponekad udara rogovljem po stabalcima i grmlju, takvom žestinom da ih skoro sasvim izlomi. Može se iskaliti i na mravinjak kojeg sravnjuje. Veliki mužjaci u predvečerje izlaze na čistine i počinju rikati. To su tradicionalna rikališta u kojima su najaktivniji mužjaci od sedam, osam i devet godina. Oni formiraju harem od ženki koje potom čuvaju od ostalih mužjaka, a održava i svoj teritorij kojeg označuje lučevinama iz mirisne žlijezde na suzištima očiju. Duboki bas ljubavnog zova uokolo odjekuje često sa svih strana, a mužjaci se međusobno nadjačavaju. Rikanjem se mužjaci i odmjeruju, jer intenzitet glasanja pokazuje snagu i kondiciju. Kada ljubavni zov nije dovoljan, često nastupaju i prave borbe kada dva jelena ukrste rogovlje i guraju se, pokušavajući ubosti suparnika parošcima u bok. To mladi jelen pokušava svrgnuto vlasnika harema. Tada zna sve odzvanjati od sudara rogovima, naguravanjima, i toptanjem kopita. Unatoč žestini, teže ozljede su rijetke, a pobijeđeni „podvija rep“ i odlazi. Za rike jeleni gotovo i ne jedu, a od neprestane brige o ženkama, borbi, ozljeda i ostalih napora smršave i trideset kilograma.

Nagrada je velika – pravo na ženke iz harema i prijenos svojih gena u potomstvo. Kad završi izazov, jelen konačno odbacuje svoj ponos – rogove i povlači se u svoje samotnjaštvo, a košute ostaju zajedno. Jeleni su socijalne životinje i tvore veća krda odraslih ženki, teladi i mlađih mužjaka. Najstariji su mužjaci sami, a mužjaci srednje dobi tvore slabije povezana krda. Noseće košute nakon 33 – 34 tjedna se u kasno se proljeće izdvaja iz krda i na miru tele. Najčešće ima jedno mlado, koje nazivamo tele. U prvih deset tjedana starosti to je mladunče „obučeno“ u mladenačku dlaku riđe boje sa bijelim pjegama – poznati bambi iz crtića. Čim malo ojača, košuta se s njime vraća u krdo. Tele sisa sedam do osam mjeseci, a sa godinu dana se osamostaljuje ali još uvijek je u blizini majke.

Kopački rit nudi jelenima izvrsna hranilišta i rikališta, a najvažnije je za njih da u njemu nema lovaca. To jelenima omogućuje dobru prirodnu selekciju i genetsku strukturu. Jeleni su prilagođeni dunavskim poplavama koje redovito posjećuju rit i dobro plivaju, ali od vrlo visokih voda bježe na povišene grede. Doduše, vole se hladiti u vodi te braniti od komaraca i obada. Mogu čak preplivati i veće rijeke poput Dunava i Drave. Migracije – kako zbog poplava, hrane i razmnožavanja – nekad su bile mnogo redovitije i jače, ali zbog fragmentacija staništa sada su uvelike izmijenjene. Ceste, ograde, poljoprivredna područja poremetile su drevne migracijske rute. Danas je čovjek uvijek blizu pa su i inače plahi jeleni uvijek na oprezu jelen. Dobrim vidom, istančanim sluhom i njuhom stalno prate što se zbiva u okolici. Uši poput antena stalno hvataju i najmanji zvuk lomljenja grančica pa na i najmanji znak opasnosti će skočiti i nestati u gustišu.

čitam...