U posljednje vrijeme svjedoci smo popularizacije borilačkih vještina, kako u svijetu, tako i kod nas u Hrvatskoj. Potaknuti time razgovarali smo s trenerom i voditeljem Kluba tajlandskog boksa Samurai Vinkom Pehardom, inače apsolventom Kineziološkog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, licenciranim trenerom tajlandskog boksa pred Hrvatskim savezom tajlandskog boksa i licenciranim trenerom kick boksa pred hrvatskim Kick boksing savezom.
U nastavku pročitajte više o tome što je to Muay-thai, gdje i kako ga trenirati te s kojim se sve problemima susreću u svakodnevnom radu u KTB Samurai.
Kako je nastao KTB Samurai i koliko dugo već postoji?
– KTB Samurai postoji od 4. svibnja 2010. godine kad je održan prvi trening tajlandskog boksa u sklopu Jiu-Jutsu kluba Samurai. Javila se želja nekoliko zainteresiranih članova tog kluba i na nagovor glavnog trenera gospodina Damira Županića pokrenuli smo sekciju tajlandskog boksa. U to vrijeme još nije bilo samostalnog kluba, ali kako je dolazilo sve više ljudi na treninge tokom ljeta 2010. godine osnovan je samostalan klub uz veliku pomoć gospode Damira Županića i Dražena Kuhara iz Boks kluba David.
Koliko članova broji klub i u koliko skupina djelujete?
– Trenutno u klubu trenira 30-ak članova rekreativaca iznad 15 godina te desetak djece u dobi od 10 do 14 godina. Rekreativci treniraju u grupi koja ima treninge ponedjeljkom, srijedom i petkom, a djeca u grupi koja trenira utorkom i četvrtkom. S rekreativcima treniraju i borci koji dodatno treniraju još i ostalim danima u tjednu, a ponekad čak i nedjeljom.
Borilačke se vještine obično smatraju muškim sportovima. Da li imate i djevojaka u klubu i kako se one snalaze?
– Imamo i cura, odnosno žena u našem klubu i trenutno ih je desetak. Jako se dobro snalaze i čak napreduju brže od dečki u tehničkom smislu. Do sad nismo imali niti jednu borkinju koja bi nastupila za klub na natjecanjima, ali s borcima trenira jedna djevojka, Dorija Hladnić, i nadamo se da će uskoro ući u ring. U grupi za djecu trenira jedna djevojčica koja je prekinula trenirati karate i došla trenirati tajlandski boks.
S obzirom na općenito tešku situaciju u sportu, kako se vi snalazite u svemu tome i da li se uopće uspjevate izboriti za osnovne uvjete rada?
– Uvjeti rada su nam jako ograničeni i ne zadovoljavaju u potpunosti zahtjeve treninga rekreativaca, a o pripremi natjecatelja da ne pričamo. Naime, treniramo u Sportskoj dvorani Gimnazije Frana Galovića na prostoru iza rukometnog igrališta gdje se nalazimo gotovo pa u hodniku. Dodatan problem predstavlja nam i to da moramo svakodnevno pripremati i pospremati tatami (podlogu za trening), a i nemamo gdje objesiti vreću koja nam je jedan od nužnih alata za trening i pripremu.
U vrijeme naših treninga održavaju se i treninzi škola atletike i rukometa. Svi ovi nedostaci meni kao treneru zadaju velike probleme u vođenju treninga, ali zahvaljujući disciplini, upornosti i velikoj volji naših članova treninzi se održavaju svakodnevno uz minimalne probleme. U ovom prostoru održavamo treninge iz razloga što je dvorana u podrumu Osnovne škole „A. N. Gostovinski”, u kojoj smo dvije godine održavali treninge, prenamijenjena u skladište i tako od ljeta 2012. godine treniramo u hodniku gimnazije.
Kakve ste rezultate do sad ostvarili na natjecanjima?
– Redovito sudjelujemo na državnim natjecanjima te na inozemnim natjecanjima u Sloveniji i Srbiji. Zbog malog broja natjecanja tajlandskog boksa u HR naši borci se natječu i na natjecanjima kick boksa u disciplinama low kick (udarci rukama i nogama bez klinča) i K-1 rules (udarci rukama, nogama i koljenima).
Najveći uspjesi našeg kluba su drugo mjesto na državnom natjecanju tajlandskog boksa prošle god u Splitu koje je osvojio mladi Nikola Bos u jakoj konkurenciji seniora do 67 kg te pobjeda Domagoja Buhinjaka u Sloveniji nad europskim prvakom i brončanim sa svjetskog tajlandskog prvenstva Mihovilom Čužićem, što je izuzetan pothvat za Domagoja koji se vratio na trening nakon šest mjeseci oporavka od operacije koljena. Uz ove najvažnije i najveće uspjehe naši borci donijeli su medalje sa svih natjecanja na kojima samo nastupili. Za klub su također na natjecanjima nastupali Juraj Pavlić (trenutno na studiju u ZG), Mateo Kuzminski te Anton Hrenić.
Nedavno ste unatoč ograničenom prostoru i terminima otvorili posebnu grupu za djecu. Kako ona funkcionira i da li se roditelji moraju bojati ozljeda kod svoje djece?
– Od početka 2013. godine imamo i termin za djecu od 10 do 14 god (odnosno od 5. do 8. razreda osnovne škole). Trenutno ih trenira desetak utorkom i četvrtom od 19 do 20 sati. Roditelji se ne moraju bojati ozljeda jer se na treningu koristi sva zaštitna oprema koju koriste i stariji članovi i natjecatelji. isto tako trener je stručno osposobljen za vođenje treninga s djecom i starijim članovima.
Što je sa starijom populacijom koja traži dobru rekreaciju i koliko im se teško uključiti u treninge ako nikad nisu trenirali borilačke sportove? Da li ga preporučujete za povratak u formu i djevojkama koje su zabrinute za svoju težinu i liniju?
– Treninzima se uvijek mogu priključiti novi članovi i krenuti rekreativno trenirati, a ako izraze želju da se natječu, nakon nekog vremena usvajanja tehnike mogu trenirati i pripremat se sa natjecateljima. Prvih nekoliko tjedana novi članovi treniraju odvojeno od glavne skupine kako bi naučili udarce i obrambene poteze, a nakon toga ravnopravno treniraju s ostalima.
Muay – thai je jako rasprostranjen kao rekreacijska aktivnost. U prilog tome ide i podatak da je u Nizozemskoj muay-thai po masovnosti drugi sport (prvi je naravno nogomet), a i u ostalim zemljama svijeta sve je popularniji. Preporučam ga svakome tko želi probati trenirati borilačku vještinu pa makar i kao rekreativac, jer vrlo pozitivno djeluje na samopouzdanje te općenito na zdravlje organizma. Mnogi naši članovi ističu da im treninzi pomaže kod smanjivanja stresa, poboljšavaju njihovu samodisciplinu te kod gubitka tjelesne težine, a pogotovo gubitka potkožnog masnog tkiva. Djevojke i žene su jako zadovoljne i imaju vrlo pozitivne reakcije na treninge. Na kraju, sve naučeno može se primijeniti i u samoobrani na ulici. Svatko ima pravo na samoobranu i obranu svojih bližnjih. Ali svakako treba napomenuti kako ne opravdavamo korištenje tajlandskog boksa u napadačke svrhe na ulici ili kafiću, jer takvim ljudima nije mjesto u našem klubu.
Za kraj pitanje koje zasiguno muči roditelje koji žele upisati djecu u KTB „Samurai”, ali i rekreativce koji se žele posvetit tajlandskom boksu. Koliko je potrebno uložiti u opremu kako bi mogli trenirati?
– Kako bi se kupila potrebna oprema za jednoga rekreativca potrebno je nekih 400-tinjak kuna. U tu cijenu ulaze rukavice, štitnici za potkoljenice, zube i bandaže koje se motaju na ruke ispod rukavica. Kod muških još je potrebno kupiti i štitnik za genetalije, a njegova cijena je nekih 50-ak kuna. Uz tu opremu borac je zaštićen i može normalno sudjelovati u treninzima. Opremu nije potrebno kupiti odmah po dolasku u klub jer ionako rade bez opreme dok ne savladaju udarce.
Svi zainteresirani roditelji i rekreativci mogu saznati više informacija na e-mail: ktbsamurai@gmail.com ili na broj mobitela 095/806-8009.
”Vještina borbe sa osam oružja”
Što je točno Muay-thai i kako se razlikuje od trenutno globalno popularnih MMA borbi?
– Muay-thai je udaračka borilačka vještina gdje se udarci zadaju šakama, nogama, laktovima i koljenima. Još ga nazivaju i ”vještina borbe sa osam oružja”. Udarci se zadaju rukama nogama koljenima i laktovima pa puta 2 čini 8 ”oružja”. Ovu vještinu razvili narodi jugoistočne azije (Siam, kasnije Tajland) u svrhu borbe kad bi u bitci ostali bez oružja. U tajlandskom boksu se borbe odvijaju u stojećem položaju, a kad jedan ili oba protivnika padnu na pod, borba se prekida i ponovo nastavlja kad se podignu na noge, dok se u MMA borba nastavlja u parteru (na podu) i dozvoljene su poluge na rukama, nogama i vratu. U tajlandskom boksu nema poluga i nema gušenja. Još jedna velika prepoznatljivost tajlandskog boksa je borba u klinču gdje su dozvoljeni udarci koljenima i laktovima – objasnio je Peharda.
{vsig}sport/ostalo/04-2013/galerija-samurai{/vsig}