Izreka Alberta Schweitzera iz prethodnog napisa, da je „sreća dobro zdravlje i slabo pamćenje”, odnosi se na zaborav onog, što ne želimo pamtiti, što nam budi ružna sjećanja i uspomene. Nažalost mi zaboravljamo i ono što bi svakako htjeli zadržati u sjećanju. U rasponu između u potpunosti sačuvanog pamćenja i potpunog gubitka pamćenja nalaze se najrazličitiji deficiti zaboravljanja verbalnih i/ili neverbalnih sadržaja. poteškoće dugoročnog ili kratkotrajnog pamćenja.
Neki bolje pamte priče, dok lošije pamte brojeve, neki jedno i drugo. Kod poremećaja pamćenja razlikuju se hipomnezija – smanjena mogućnost pamćenja, hipermnezija – povećana mogućnost pamćenja i paramnezija – lažna sjećanja koja popunjavaju praznine u pamćenju. Amnezija se, pak odnosi na gubitak pamćenja za određeno vremensko razdoblje, kod koje razlikujemo organski uvjetovanu amneziju – javlja se nakon oštećenja mozga i psihogenu – nakon izrazito stresnog događaja. Nakon potresa mozga ozlijeđeni se ne može sjetiti ničega prije i tada je riječ o retrogradnoj amneziji.
Daleko je veći problem anterogradna amnezija, kad nastupa nemogućnost novog dugoročnog pamćenja. Postoje četiri glavna razloga zaboravnosti: 1. neuspješno pohranjivanje informacija u pamćenje, 2. neuspješno vraćanje informacija iz pamćenja, 3. interferencija – stanje kad učenje jednog sadržaja ometa učenje drugog i 4.namjerno zaboravljanje.
Pamćenje se ispituje metodom dosjećanja. Da bi se testiralo pamćenje postoji više načina, na koji se ispituju spoznajne funkcije: mišljenje, učenje, inteligencija, orijentacija, prepoznavanje, pozornost, percepcija itd.
Najjednostavniji način testiranja sposobnosti pamćenja već smo spomenuli u ranijem tekstu – potrebno je s napisane liste od deset međusobno nepovezanih riječi po sjećanju zapisati sve one, za koje mislimo da smo ih zapamtili. Iako su rezultati testiranja pamćenja vrlo važni, potrebno je procijeniti utjecaj deficita pamćenja na svakodnevne životne aktivnosti kao što su pozornost u razgovoru, korištenje novca, orijentacija u prostoru, služenje telefonom, izvršavanje uobičajenih dnevnih obveza, itd.
Prema sadržaju ispituju se različite vrste pamćenja: verbalno (brojevi, liste riječi, rečenice, priče), vizualno (jednostavni i složeni likovi) i prostorno (prostorni odnosi). Prema trajanju ispituju se neposredno, kratkotrajno i dugoročno pamćenje. Većina glavnih tehnika zapamćivanja uključuju ponavljanje, pamćenje dužih brojeva, lociranje pojmova, korištenje rime, stvaranje priče od informacija, korištenje rokovnika i podsjetnika itd. Posebno ćemo istaknuti čitanje, jer znanstveni radovi ukazuju da samo šest minuta čitanja dnevno oslobađa od stresa, a duže i redovito čitanje sigurno doprinosi očuvanju pamćenja.
Između ostalog, dokazano je da učenje stranog jezika pomaže poboljšanju pamćenja. Bez obzira o kojoj se mentalnoj aktivnosti radilo, tvrdi se da je neophodno da na sve ono što želimo zapamtiti, moramo usmjeriti barem osam sekundi svoje pozornosti. Što se tiče dijela mozga odgovornog za smetnje pamćenja, problem koji se odnosi na usvajanje, vezan je uz talamus i frontalni režanj, za zadržavanje odgovorni su hipokampus i medijalni temporalni režanj, dok je za dozivanje informacija odgovorna frontalna regija. Prije svega i najvažnije je isključiti organski uzrok smetnji.
Neurolog će od pacijenta, ali i od pratnje saznati podatke i nakon pregleda, ovisno o neurološkom i mentalnom statusu odlučiti se za dodatnu obradu: laboratorijski nalazi, EEG (elektroencefalogram) i metode neurooslikavanja: CT (kompjuterizirana tomografija) i/ili MR (magnetna rezonanca). Kod verificiranih deficita pamćenja nužan je intenzivni individualni rad, a sam proces je dugotrajan i proteže se kroz mjesece i godine, a izuzetno je važna potpora obitelji Treba znati, da bez obzira koje se metode i postupci u rehabilitaciji povrata pamćenja koristili, osnovno je stalno poticati mozak na aktivnost, jer će stalna i ustrajna mentalna aktivnost održavati primjerenom našu sposobnost pamćenja. Što se prehrane tiče, ne postoje specifične preporuke, tako da se kao općenito prihvaćeno u svijetu, optimalnom smatra mediteranska prehrana.