Bože, daj mi hrabrosti da promijenim ono što mogu promijeniti,
daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti,
a najviše od svega daj mi mudrosti da mogu razlikovati prvo od drugoga”
(Sveti FRANJO ASIŠKI)
Tek nešto manje od mjesec dana od zadnjeg napisa na ovu temu, broj oboljelih u našoj zemlji je utrostručen, a u svijetu se približava brojci od 3 milijuna. Rat s korona virusom još uvijek traje i stvara ozračje opće neizvjesnosti i nespokoja, za koje se nadamo da neće još dugo trajati. Stanje donekle olakšavaju i određenje mjere popuštanja restrikcija. Različiti smo, a time i naše reakcije na ovo iznenadno i neočekivano stanje nisu iste. Nema univerzalnog obrasca ponašanja za ovu situaciju i reagiramo naprosto svatko na svoj način.
Pandemija je u značajnoj mjeri promijenila naše živote, a upravo nas način življenja čini onakvima kakvi jesmo. Zaboravili smo na mnoge vrijednosti i načela, a ovo je vrijeme prigoda da ih pokušamo ponovno prigrliti. Ono što ćemo danas raditi dobro, učiniti će boljim sva naša sutra.
Sveti Otac Franjo je u povodu pandemije korona virusom 27. ožujka molio na praznom trgu svetog Petra, uputivši poruku Urbi et orbi. Podsjetio nas je „da su nas stvari obuzele i žurba omamila. Nismo slušali krik siromaha i teško bolesnog planeta. Nastavljali smo nesmiljeno dalje, uvjereni da ćemo zauvijek ostati zdravi u bolesnom svijetu”. Poruka koja nikog nije ostavila ravnodušnim, jer smo svi konačno shvatili da smo ozbiljno „bolesni”. Naše je ozdravljenje naravno moguće, budemo li to dovoljno htjeli i nijedna žrtva neće biti uzaludna ako iz ovog ružnog i lošeg vremena izađemo „zdravi” i bolji ljudi. Podsjećamo da je još davno Seneka govorio: „želja za ozdravljenjem uvijek je pola zdravlja”.
U prošlom smo napisu istakli, kako od Covid-19 bolesti obolijevaju prije svega osobe starije od 70 godina i kronični bolesnici. Srećom, velika većina ljudi, čak i onih starijih i bolesnih neće razviti teške simptome. No, virus je izuzetno opasan i dio ljudi imati će teški oblik bolesti, a neki će i umrijeti. Svjedočimo i tome, da umiru i mlađi bolesnici, a razlog tome može biti prikrivena – dotad neotkrivena bolest. Može biti riječ i u genetskom ustroju oboljelog, zbog čega je neadekvatan odgovor na zarazu korona virusom ili je odgovorno tzv. „virusno opterećenje” – količina virusa, kojoj je oboljeli bio izložen.
Podsjećamo da je dosad i „obična” gripa uzima svoj danak, tako da je od nje svake godine velik broj ljudi umirao u svijetu i to u pravilu najrizičnija skupina – starije osobe s komorbiditetom. Sada su mnoge zemlje očito bile nespremne i virus je relativno brzo ušao u njihove zdravstvene sustave. Za velik broj oboljelih u kratkom vremenu nije bilo dostatnog broja liječnika i medicinskih sestara i bolnički kapaciteti to nisu izdržali. Velika smrtnost, naprosto je posljedica činjenice da se u takvim okolnostima nije moglo svima pomoći na vrijeme. To dokazuje, da je spreman i efikasan zdravstveni sustav najvažniji čimbenik sigurnosti, u čemu se „hrvatski model” pokazao uspješnim. Neupućene ali i struku zbunjuje pomalo potpuno različit, liberalan pristup Švedske, a vrijeme će pokazati nije li ipak bio rizičan.
Težište borbe protiv Covid-19 bolesti i dalje je na zaustavljanju širenja virusa. Treba znati da i oni koji nemaju nikakvih simptoma mogu širiti zarazu. Stoga treba strogo poštivati socijalnu distancu, suzdržavati se odlazaka drugim ljudima i općenito pridržavati se svih propisanih mjera. Što ćemo biti discipliniraniji, to će ova situacija i restrikcije kraće trajati. Unatoč nestrpljenju, nije uputno prebrzo prestati s ograničenjima i mjerama opreza, jer uvijek postoji mogućnost drugog vala zaraze. Sve dok neće biti cjepiva nemoguće je u potpunosti obuzdati infekciju.
U svemu ovome važno je imati pozitivan stav, jer on će izazvati lančanu reakciju pozitivnih misli, raspoloženja i događaja. Nema obrasca ponašanja koji bi bio prihvatljiv za sve i svatko od nas će pronaći svoj osobni model življenja u ovom vremenu neizvjesnosti i nespokoja.. Normalno je da smo anksiozni, da je sveprisutan osjećaj tjeskobe i bespomoćnosti, ali nikako se ne smije gubiti vjera i nada da će sve dobro završiti. U ovim je okolnostima patnja očekivana i moramo se s njom nosit, a kada to više nije moguće treba potražiti pomoć psihologa ili liječnika..
Zaključno, ČUVAJMO SEBE I DRUGE, budimo odgovorni i strpljivi. O još nekim aspektima ove pandemije i kako se nositi s njenim posljedicama, nešto više u jednom od narednih napisa.
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
ORDINACIJA ZA FIZIKALNU MEDICINU,
REHABILITACIJU I REUMATSKE BOLESTI
Tel. 048 625 033 E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr