Na sudu tužitelj pozove svog prvog svjedoka, bakicu od blizu 80 godina i upita ju:
– Gospođo, da li me poznate?
– Kako vas ne bih poznala gospodine Jozić. Znam vas još kao dječaka, ali moram vam iskreno kazati da sam se u vas jako razočarala. Uvijek ste lagali, varali svoju ženu, tračali ste ljudima iza leđa i manipulirali njima. Vi mislite da ste velika faca, a ustvari nemate mozga koliko ni mušica bez glave. Da, ja vas dobro poznajem.
Tužilac potpuno zbunjen, upita dalje:
– A poznate li gospođo ovdje prisutnog branitelja?
– Da, naravno da poznam i gospodina Zdravkovića. Znam ga iz vremena dok je još bio mladić. On je ljenčina, prevrtljivac i ima problema s alkoholom. On ne može uspostaviti normalan odnos ni sa kim, a bije ga i glas najlošijeg advokata u zemlji. Da ne spominjem da vara svoju ženu sa tri druge, među kojima je i vaša. Da, da, dobro ga poznajem.
Branitelj samo što nije dobio infarkt. Sudac naredi obojici advokata da mu priđu i tihim glasom im reče:
– Slušajte vas dvojica idiota, ako bilo koji od vas upita babu da li pozna mene, idete obojica u zatvor.