Tijekom 16. i 17. stoljeća zabilježeno je desetak manje ili više značajnih intelektualaca podrijetlom iz Koprivnice. Dio njih je ostavio traga u hrvatskoj kulturnoj baštini, no ne u mjestu svoga rođenja. Očito je da tada u Koprivnici nije bilo uvjeta za intelektualni napredak «vlastitih intelektualnih snaga» pa su «koprivnički intelektualci» djelovali izvan nje.
Usprkos tome njihova se djelatnost s pravom može smatrati dijelom koprivničke intelektualne baštine 16. i 17. stoljeća
Kasniji diplomat i humanistički pisac Stjepan Brodarić iz Herešina kraj Koprivnice studirao je u Padovi oko 1506. godine, gdje je doktorirao najvjerojatnije iz kanonskog prava. Po povratku sa studija pečuški biskup i kraljevski kancelar J. Szatmár ga je imenovao svojim tajnikom. Godine 1518. je imenovan kanonikom, a ubrzo postaje predstojnik prepozit pečuške crkve, godine 1521. postaje kraljev tajnik, 1524. ostrogonski kanonik kantor, početkom 1516. kraljev kancelar i srijemski biskup. Kralj Ivan Zapolja ga je 1536. godine, kao svog pristašu, imenovao pečuškim biskupom, a godine 1538. imenovan je vačkim biskupom. Sudjelovao je u više diplomatskih misija, a napisao je djelo u kojem opisuje bitku kod Mohača.
Vuk Koprivnički (Wolffgang Kapronczay) je rođen 1566. godine. Školovao se u Rimu 1588. godine, a bio je podrijetlom iz Koprivnice. Za njega piše da je bio iz Trnave odnosno iz ostrogonske biskupije u Ugarskoj, iako se po prezimenu može vidjeti njegovo koprivničko podrijetlo. Nakon završetka studija je 30. rujna 1594. bio zaređen za svećenika. Kasnije se spominje kao kanonik u Nitri. Tu je dužnost obnašao 1600. godine. Umro je 1625. godine.
Ivan Koprivnički (Ioannes Kapronczai) se rodio 1604. godine kao sin plemića Stjepana. Zabilježen je kao «Ungarus, Nitriensis, dioecesis eiusdem», no kao i Wolffgang je najvjerojatnije je bio podrijetlom iz Koprivnice. Školovao se u Trnavi (1625.) i Rimu (1627.). Bio je župnik u Nitri, a obnašao je i druge dužnosti u katoličkoj crkvi.
U Koprivnici je bio rođen i svećenik Matija Matota, koji se spominje kao župnik Sv. Mihaela kod Čakovca 1641. i 1642. godine. On je između 1630. i 1640. studirao u Grazu, a zapisan je kao «Mathias Mattota, Caproncensis, Croata». Položio je prisegu za bečki kolegij 16. listopada 1638. Od Ivana Burića je 11. svibnja 1642. preuzeo bolonjski rekorat koji je vodio do konca svibnja 1644. kada ga je predao Nikoli Medaku. Ivančan piše da je umro 17. svibnja 1640. što je nemoguće. Isti autor smatra da je nakon povratka iz Bologne imenovan za upravitelja župe Sv. Mihaela kraj Čakovca gdje je ostao do svoje smrti zadržavši kanonikat.
U Koprivnici se oko 1690. godine rodio filozofski pisac Franjo Galović. Nakon završenog osnovnog obrazovanja u rodnom gradu stupio je u Pavlinski red i redovničke zavjete položio 25. listopada 1711. godine, u 21. godini. Tada je već bio stekao akademsko zvanje logicus. Kao profesor je predavao u učilištu u Lepoglavi filozofiju i bogoslovlje 1719-1722. i 1723-1727, a 1721. je napisao djelo “Philosophia naturalis peripathetica”, koje se u rukopisu čuva u knjižnici pavlinskog samostana u Jasnoj Gori (Bibliotheca Claromontana) u Poljskoj. Umro je 12. siječnja 1728. godine u Lepoglavi.