Kao netko tko posebno uživa u ljetnim mjesecima i za sebe zna reći da je u prošlom životu sigurno bio neki barba s jadranskog otoka koji je cijelog dana išao u ribu, mjeseci u kojima se trenutno nalazimo, ovi grozomorni zimski, poprilično mi teško padaju.
No, postoji stvar koja mi osim same hladnoće još teže pada, a to je onaj trenutak kad shvatim da u ormaru imam previše ljetne odjeće, trenutak kada shvatim da iako je prošao Božić na +15 to ne znači da za dva tjedna slijedi proljeće, već da u skladu s klimatskim promjenama tek sada dolazi zima.
E upravo tada, nevoljko, upućujem se u ono što se naziva zimski šoping, odnosno kupovina krpica u kojima ćemo si biti baš “che che” u zimskim mjesecima, a ako ima sreće i ugrijat će nas.
Postoji veliki problem s tim zimskim šopingom. Naime, kako se uputiti u šoping odjenut u odjeću s drugim rukavima, pofutran kratkim i dugim majicama, nedobog potkošuljom, pa jaknom, kapom i rukavicama, a da kad s vanjskih temperatura u minusu uđeš u dućan u kojem je toplo, ne doživiš temperaturni šok odmah na samome početku. Jer grijati se mora, a kupcima mora biti ugodno, bez obzira na to što im slijedi kardio trening kakvog dugo nisu obavili.
Robu izabrati na slijepo često nije opcija, pa nakon što izgubimo tri života da uopće nađemo nešto što nam se sviđa, treba to ići i isprobati. Ulazimo onda u one preuske kabine za presvlačenje, kao slon u staklani, okrećemo se predimenzionirani jer se na nama nalazi nekoliko slojeva previše, pa skidamo to sve sa sebe, putem fino posloženu frizuru dovedemo u stanje elementarne nepogode i oblačimo to što smo naumili isprobati.
Sljedeći problem nastaje ako smo u ovu borbu u kojoj ne možemo pobijediti otišli sami, jer sudbo kleta, naravno da će se dogoditi da smo izabrali odjevni predmet jedne veličine premali za naše dimenzije. Naime, uvijek uzmemo jednu veličinu premalu odjeću nadajući se da blagdani od nas nisu napravili želatinastu buhtlicu i da smo još uvijek “che che”, zgodni, vitki i taman.
E da, kako smo sami u ovoj borbi, onda svu onu odjeću previše ponovno stavljamo na sebe, jer eto, potkošulja ili majica koju nosimo ima rupu, a tko bi pomislio da ćemo se morati u njima šetati dućanom, obukli smo prvo što smo našli u ormaru.
Pa nakon što se ponovno obučemo, odlazimo po odjevni predmet jedne veličine veći, pa se vraćamo i ponavljamo ovaj apokaliptični postupak.
Nedobog da je naša ideja da kupimo više odjevnih predmeta, da je naša ideja obići više dućana, isprobati više različitih tipova odjeće, ova epska katastrofa tada poprima neslućene razmjere.
Zato, tankih šopingoholičarskih živaca, nakon prvih isprobanih hlača zaključujem da su i ove dvoje podrapane dobre i izdržat će još tih 30-ak dana eventualne zime i neizdrživih hladnoća.
Izađem iz dućana i uzviknem – živjelo globalno zatopljenje!