Osjećaj zdravlja stvara zdravlje, osjećaj bogatstva stvara bogatstvo. Osjećaj mržnje stvara mržnju, osjećaj boli stvara bol. Kako se vi osjećate?
Osjećaji koji su u nama, sve govore. Oni nam daju opomene, sreću, oni nam daju bogatstvo. Pokazuju nam mir i nemir. Osjećaji nam mogu puno dati, ali isto tako i puno uzeti. Ako predugo traju u nama, a nisu pozitivni, ako od njih osjećamo nelagodu, a traju satima, danima, mjesecima, godinama, mogu nam nanijeti veliku štetu. U našem tijelu, duši i u cijelom životu.
Ti osjećaji zapravo su naše crveno svjetlo ili blicanje, kao baterija na mobitelu. Ako je na vrijeme primijetimo te napunimo mobitel, nema posljedica. Ako ne, mobitel se isprazni i onda nema razgovora.
Tako i naši osjećaji , ako ih slušamo i poslušamo te na vrijeme reagiramo, situacija je brzo riješena. Ako osjećaji traju i traju, a mi ništa ne činimo, stiže jedna opomena. Ako opet ne reagiramo, dođe druga opomena. A većinom je svaka sve teža. To je zato da bih shvatili, da bi nešto promijenili.
Prije nekih godinu dana vozila sam stazom bicikl, naletio je auto iz dvorišta i udario me, a ja sam pala i povrijedila nogu. Polako sam se podigla, noga je jako boljela, šepala i gurala moj novi, potrgani bicikl. Cijelo sam vrijeme razmišljala i pitala se gdje sam pogriješila. Što sada ovo znači?
Zahvalila sam se što sam tako dobro prošla. Nisam tri dana mogla uopće stati na nogu, nisam ništa mogla raditi, nikuda ići. Ležala sam i odmarala.
Nisam se ni trenutak ljutila, nego sam zahvaljivala, jer sam znala da je to odgovor na moje osjećaje. A oni su već danima bili umorno tijelo, iscrpljenost, nemir. Trebala sam mir, odmor. To su mi osjećaji danima govorili, a ja sam ih zanemarivala, jer sam imala puno posla i obveza. I tako su se manifestirali moji osjećaji.
Dok sam ležala, mogla sam svoje osjećaje više osluškivati. A oni su mi govorili – Judy stani na loptu, lakše, nađi granicu. I tako sam promijenila neke stvari u svom životu.
Da sam poslušala na vrijeme svoje osjećaje, ne bi mi trebala bol u nozi. Ali, dobro da sam poslušala povredu noge, nego da nisam čula i shvatila poruku te da je došla veća opomena.
Naši osjećaji su zapravo mi sami. To smo mi, ne ono što se može vidjeti, opipati. Puno puta naše riječi i naše misli nismo mi, ali osjećaji su uvijek pravi mi. Ono što jesmo u tom trenutku, ono što osjećamo u sadašnjem trenutku, to smo mi. Osjećaji dolaze iz vas, ne dolaze iz vaše okoline.
Mi smo naši osjećaji. To nisu situacije, ni ljudi oko nas, to je energija u nama, kojoj smo sami dozvolili da bude u nama takva kakva je. Osjećaj boli nije problem. Osjećaj boli nam želi skrenuti pažnju da nešto nije u redu, a mi trebamo samo slušati svoje osjećaje. Osjećaj je energija koja nam daje informaciju o nama samima.
Svaki naš osjećaj je poruka duše, koja nam govori kako smo.
Što valja, a što ne valja za nas, što da činimo toga trenutka. Zato uvijek nađimo vrijeme za saslušati svoje osjećaje i strpljivosti za razumjeti ih.
Sve u svijetu treba slušati čovjeka. A čovjek mora slušati svoju dušu, svoje osjećaje.
prof.dr.sc T. Ivančić