Svakom čovjeku svojstveno je da se uvrijedi. Osjećajući nepravdu koja nam je nanesena mi se vrijeđamo na nepravedne primjedbe, komentare ili djela drugih. Na taj način pokazujemo svoje nezadovoljstvo. No uvrijeđenost je destruktivni osjećaj i ometa nas u razvoju, može nas zarobiti, pa tako uvrijeđenost prelazi u sve veću ljutnju pa onda i ljutnju do te mjere da nas pretvara u žrtve.
Osnova svih uvreda leži u očekivanjima i neostvarenim željama. Od ljudi koji su nam bliski imamo stalna očekivanja i ako nam se očekivanja ne ostvare, mi se povrijedimo. Ako smo uvrijeđeni, mi na taj način štetimo sebi jer se u nama javljaju negativne emocije, a i svojim najmilijima namećemo destruktivne osjećaje. Gledajući s druge strane, osjećaj nepravde i žrtve pruža i dobar osjećaj da smo mi u pravu, a ljutnja nam daje neku moć. Ipak, mi sami biramo hoćemo li se uvrijediti ili ne.
Svi smo doživjeli nepravdu i bili povrijeđeni od nasilnih, neljubaznih ili zlonamjernih ljudi koji kao da nam namjerno rade štetu ili nas žele ocrniti i omalovažavati. I naša prva reakcija je da se branimo ili smo povrijeđeni. No ako želite preuzeti odgovornost za vaš život i za vašu sreću morate prestati očekivati određeno ponašanje od drugih ljudi da bi udovoljili vama, jer svako neljubazno, zlobno i nasilno ponašanje ima korijene u bolu. Njihovo ponašanje dolazi iz krivo usmjerenog bola, oni ne znaju kako se nositi s bolom i zato su negativni i neugodni ili čak nasilni.
Da bi izbjegli bol koju osjećamo kad smo kritizirani, omalovažavani ili povrijeđeni potrebno je oprostiti. Oprostiti osobama koje su nas povrijedile i na taj način preuzimamo kontrolu nad našim osjećajima. Oprost nam daje osjećaj mira.
Način na koji se vi ponašate, ophodite ili reagirate, govori o vama i onom što vi jeste, a ponašanje drugih prema vama govori ono što oni jesu i nema nikakve veze sa vama.