Početkom prošle godine Križevčanin Slavko Švagelj s nama je podijelio svoju fascinantnu priču o tome kako je biti vrhunski kuhar u Kataru, i to u restoranu nažalost pokojnog hrvatskog chefa Andreja Barbierija.
– Neopisivo i najljepše iskustvo. Arapi vole upoznavati nove kulture i jela. Očekivali su kraljevski tretman. Naručili bi nekoliko jela, fotografirali ih i objavili na društvenim mrežama, a da jelo nisu ni taknuli. Platili bi i otišli – prisjeća se Švagelj, dodajući kako su jako zavoljeli Franck kavu, mediteransku hranu i kolače, iako su u početku bili skeptični.
Ističe kako je chef Barbieri njemu i ostalima davao maksimalnu potporu, prenosio znanje i trudio se da budu zadovoljni.
– Velika mu hvala za to! Jedan je od rijetkih velikih kuhara koji bi svojeg najboljeg kuhara pustio da ode na drugo radno mjesto, iako je znao da će ga izgubiti. Govorio je, primjerice: “Idi, znanje je svuda oko nas, samo je na tebi koliko ćeš ga ugrabiti”, “uvijek stavi sebe na prvo mjesto” ili “ti to možeš” – prepričava prekrasne trenutke.
Visoke cijene, ukusna hrana, prekrasno mjesto, ponekad hladni stanovnici koji ipak pokažu veliko srce, luksuzne vile i skupi automobili samo su neki od elemenata koji čine Katar kao zemlju. U pamćenje mu se posebno urezala vožnja pustinjom, bilo na devama ili automobilima, koja odiše ljepotom. Ali, ono što mu se također dogodilo može se svrstati u žanr komedije. Uzevši u obzir da se bavi modelingom, nakon jednog fotografiranja ostao je u arapskoj nošnji.
– Spazilo me osoblje hotela i najvjerojatnije pomislilo da sam bogati šeik. Srdačno su me pozdravljali, uzimali kovčege, otvarali vrata i ponudili najbolji stol. Voditelj je došao do stola kako bi me upoznao. Mislio sam si: “Bože, ovi nisu normalni.” Nakon što smo započeli komunikaciju, shvatili su da ne govorim arapski. Predstavio sam se tko sam i otkuda dolazim. Pružili su vrhunsku uslugu. Arapi su uvijek mislili da sam odozdo. Valjda zbog tamnije puti i brade – smatra.
‘Kako imam super fotografsko pamćenje, brzo sam se uklopio’
Na prvu se, možda, čini kako bolje od toga ne može i kako potrebe za promjenom bilo kakvoga tipa nema. No, Švagelj nije tako mislio, već je krenuo putem Velike Britanije, s time da je nakon iskustva u Dohi tri mjeseca stažirao u restoranu u Dubrovniku.
– Prihvatio sam ponudu velike kompanije za poziciju chef managera. London je oduvijek bio moja životna želja. Crveni autobusi, govornice, podzemna i milijunu ljudi oko tebe, London Eye, Tower Bridge, posjet kraljici, ispijanje popodnevnog čaja, ma milina – kaže.
Još nije da, kao dečko iz malene sredine, radi u kompaniji koja ima 64 restorana i tri hotela. Ondje, prepričava, trenira zaposlenike, vodi brigu o kvaliteti hrane, inventuri, priprema menije, vodi sastanke ili obilazi restorane te donosi promjene.
– Prvih dana sam se prilagođavao, pokušavao fokusirati na promet, vožnju na drugoj strani i prelazak ceste. Tu sam osobito pazio – left, right, left, right. No, kako imam super fotografsko pamćenje, brzo sam se uklopio – tvrdi Švagelj.
U ovome trenutku, pak, njegova je briga usmjerena na određenu regiju. Osim što kuha, ima priliku komunicirati s gostima te raditi uredski posao.
– Posao je ponekad stresan. U slobodno vrijeme vodim i pišem blog, idem u teretanu, fotografiram ili sam u ulozi modela. To me opušta – govori.
Proputovao je 85 posto zemlje, upoznavši brojne ljude i različitosti, posebice u jeziku koji je, za njega, potpuno drugačiji od engleskoga kojega je slušao u školi. Sada se naviknuo, bolje razumije Britance, hladne ljude s kojima teško dogovara sastanke i koji, temeljeno na njegovu iskustvu, uvijek kasne, čak i obolijevaju češće nego je to uobičajeno.
– Mi Balkanci smo premija. Shvatio sam koliko smo precizan i divan narod – ističe.
Cijene su astronomske, a kiša i dugi kaputi standardna oprema
Kao netko tko je cijeli život povezan s kuhinjom, šokiran je niskom razinom kulinarskih sposobnosti Britanaca.
– Kuhanje im se svodi na hodanje po restoranima, fast foodovima ili kupovinu gotove hrane u dućanima. Cijeli proizvod stave u mikrovalnu pećnicu, to im je vrhunac. Razočarali su me – ne može vjerovati Švagelj.
Kako je s jedne strane nabrojao karakterističnosti za Katar, tako su Luka Modrić, Kolinda Grabar-Kitarović o kojoj imaju izričito pozitivno mišljenje, Dubrovnik, predivna obala, Split i Ultra festival, neke od pojedinosti koje Britance fasciniraju kada je riječ o Hrvatskoj.
– Prvo što spomenu jest naša predsjednica, govore kako je lijepa žena, kako se divno nosi i da nikada neće zaboraviti utakmicu Svjetskog prvenstva u Rusiji prilikom koje je bodrila i grlila nogometaše. Govore da je predivan uzor – ispričao je.
Tijekom proteklih godinu dana koliko je na Sjeveru, uvjerio se kako su cijene astronomske.
– Iznajmljivanje stana je nemoguća misija, a plaćanje sobe je minimalno od sedam do deset tisuća kuna. Želiš li živjeti ovdje, moraš imati jako dobar posao i plaću – smatra.
Unatoč tome, kiša i jesen su ga oduvijek privlačile, bolje destinacije od Londona, u kojemu su dugi kaputi i kišobrani standardna oprema, za to nema.
‘Turizam se mora vratiti u vrijeme kada su ugostitelji bili cijenjeni’
Sa samo 28 godina prikupio je impozantno iskustvo putujući i radeći diljem Hrvatske i svijeta. Upitali smo ga, stoga, što misli o turizmu svoje matične zemlje, temi koja je posebice u posljednje vrijeme zbog pada broja dolazaka i noćenja u centru pozornosti.
– Hrvatska je predivna, ljudi iz svih zemalja o njoj pričaju pozitivno. Rekao bih da je kriva Vlada Republike Hrvatske koja je svojim upravljanjem dovela do toga da se prvo toliko ljudi odseli i potraži posao u inozemstvu, kraj toliko ljepote i turizma naše zemlje – misli Švagelj.
Očigledno revoltiran, nastavlja kako je po njemu Hrvatska skupa vlastitim žiteljima, ne samo turistima.
– Pad koji se dogodio isključivo je stvar ljudske pohlepe. Opsesivni su novcem. Zemlje oko nas nude puno više za manju cijenu. Tko si s minimalnom plaćom može priuštiti sedmodnevni odmor na moru s obitelji? Gdje su hrana, put i djeca? Grožđe za 80 kuna, pivo 45, pizza 90 kuna? Strašno – pita se.
Zaključuje kako više nema dostojanstva, kulture, poštenja, poštovanja prema gostu kako bi se osjećao ugodno. Cilj je samo uzeti mu novac, turizam se mora vratiti u vrijeme kada su ugostitelji bili cijenjeni, s urednim primanjima i radnim vremenom, misli.
Možda će upravo on eventualnim povratkom biti jedan od inicijatora promjena koje priželjkuje.
– Volio bih ostati još neko vrijeme u Velikoj Britaniji jer mi klima odgovara. Kao kuharu, puno mi znače vrhunski restorani, mnogo se toga može vidjeti i naučiti. Svakako ću prihvatiti dođe li dobra ponuda iz Hrvatske. Tko zna, možda otvorim luksuzni restoran na našem području. Do tada ću uživati u poslu i upijati znanje, voditi blog i posvetiti se da uspije – kaže za kraj Švagelj.
