Igor Brkić je rođen 1976. godine u Tuzli, BiH. Godine 2002. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Godine 2004. na smotri Drava art anale u Koprivnici osvaja prvu nagradu stručnog žirija. Dva njegova rada krase javne prostore u Rasinji, a jedan u Velikom Grđevcu.
Sudjelovao je na skupnim izložbama od Križevaca, preko Širokog Brijega, Sarajeva, Stona, Čitluka,Dubrovnika, Zagvozda (Festival glumca) do Varaždina i Maribora. Zaposlen je u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor” u Križevcima. Djeluje i kao član Kulturnog vijeća grada Križevaca.
Predgovor Gordane Juran-Ratković
Dragi ljubitelju umjetnosti. Došao si, nadam se, na ovu izložbu akademskog kipara i slikara Igora Brkića kako bi nahranio svoja osjetila novim formama, bojama, novom slikom stvarnosti. Nije valjda da si došao jer si načuo da će poslije biti i nekakav domjenak, c, c, c…
Igor je zaslužio da pogledaš njegovu izložbu. Njegove lude gljive rasipaju oko sebe svoju ljepotu i tajnovitost. One zovu da ih se takne, pomiriše, gleda. Magnetski privlače svojim „popartističkim” bojama i linijama od onih vitkih, visokih, koje podsjećaju na Kolarovu Brezu (ja sam ipak profesor književnosti – ne mogu se oduprijeti ovakvim usporedbama), do onih malih, zdepastih ili onih rasplesanih kao „King Jacko”.
Ako bolje pogledate, vidjet ćete da niti jedna gljiva nije samo gljiva. Kroz njihovu je formu Igor oslikao ili naše vrijeme ili svoje raspoloženje. Kroz naizgled realistički prikaz (sve gljive imitiraju formom originale iz prirode), Igor je „prokrijumčario” simbole, aluzije, ideje koje će otkriti svako od nas. Stoga je svaka njegova gljiva novi original, nikako imitacija.
Gljive su same po sebi tajanstvene, nedovoljno proučene, ne pripadaju ni biljnom, ni životinjskom svijetu, već su svijet za sebe. Prve zapise o gljivama ostavio nam je još Aristotel. Same po sebi su kontradiktorne – s jedne strane privlačne, mirisne lijepe i ukusne, s druge pak životno opasne – odnijele su mnoge poznate i nepoznate žrtve u kratkoj ljudskoj povijesti. Bilo je tu i rimskih papa i francuskih kraljeva. Pripisuju im se mitske moći, a još 60-ih godina Indijanci, hipi društvo i Karlos Kastaneda zapadnom su svijetu otkrili halucinogene mogućnosti nekih gljiva. U Slavoniji pak postoji vjerovanje da gljive rastu tamo gdje su plesale vile.
Nije li logično da se umjetnici snalaze u ovakvom svijetu gljiva kao „ribe u vodi”? Gljivama su se bavili i slikari i kipari i književnici. Slikao ih je Hieronimus Bosch, a u Oluji ih u kontekstu vilinskog plesa spominje i Shakespeare. Igor također nije mogao odoljeti izazovu gljiva i svega što one predstavljaju. Njegove gljive su od drveta, materijala usko vezanog uz gljive, koji dopušta igru vlastitom teksturom i bojanje, a svojom „mekoćom” priziva carstvo gljiva. Uostalom, pogledajte Igorove gljive i one će vam reći nešto što ćete razumjeti samo Vi, nešto što vjerojatno ni samom autoru nisu rekle.
Samostalne izložbe Igora Brkića:
2003. Peteranec, Zavičajni muzej Ivana Sabolića
2004. Koprivnica, Multimedijalni centar Kuglana 2
1996. Sisak, Galerija Gimnazije
2006. Koprivnica, u Galeriji povodom svjetskog nogometnog prvenstva, ciklus The Name Of The Game
2009. Križevci, sakralna plastika u crkvi Sv. Ane
Adresa:
Igor Brkić, ak. kipar, prof. likovne kulture
F. Galovića 33, 48260 Križevci