Velikodušnost = pomaganje drugima = SAMOPOŠTOVANJE. Zbilja?!?
Jedno od čestih pitanja koje dobivam od strane roditelja je kako povećati samopoštovanje vlastitom djetetu. Da li ga obasipati komplimentima? Trebamo li ga štititi od neuspjeha kako bi se osjećalo dobro u vezi sa sobom?
Pa, svatko želi da mu dijete ima samopoštovanja. Ta je osobina nužna za kvalitetan život.
Djeca s visokim samopoštovanjem vole sebe i vjeruju da su vrijedna i sposobna. Kao rezultat, donose bolje odluke, otporniji su i više se trude oko vlastitih ciljeva. Samopoštovanje pomaže djeci nositi se s pogreškama. Djeci pomaže da pokušaju ponovno, kada ne uspiju iz prve. Kao rezultat toga, samopoštovanje pomaže djeci da bolje funkcioniraju u školi, kod kuće i s prijateljima. Sve u svemu, sretnija su, uspješnija i emocionalno zdravija. Dalje ne moram ni nabrajati.
Sliku o sebi stvaramo kroz cijeli život. Već u ranom djetinjstvu djeca počinju postavljati pitanja kakva su ona zapravo i razmišljaju o sebi – što čine i kako to čine. Na taj način djeca nastoje bolje razumjeti sebe, ali i svijet oko sebe. Važno je znati da samopoštovanje nije odraz samo vlastitih procjena nego proizlazi i iz reakcija drugih ljudi, osobito osoba koje volimo i koje su nam važne.
Savjeti poput: slušajte dijete, kada hvalite ili kritizirate budite specifični, potičite pozitivan samogovor, postavite pravila i budite dosljedni, dajte djetetu određene odgovornosti, uključite dijete u rješavanje problema i donošenje odluka, izbjegavajte stalno prosuđivanje, su dobri savjeti. Ipak, kada su u pitanju pohvale i pozitivan samogovor, postoji jedan problemčić. Koji?
Pohvala i pozitivan samogovor kod djeteta s nedostatkom samopoštovanja mogu izazvati loš osjećaj spram sebe jer dijete postaje svjesno toga koliko je daleko od te pozitivne izjave. Naime, te strategije uključuju povećan samo-fokus. Potiču djecu s niskim samopoštovanjem da razmišljaju i procjenjuju sebe, što uvijek čine izrazito oštro. Fokusiranje na sebe pojačava neugodne emocije i čini da se djeca s niskim samopoštovanjem osjećaju lošije. Da se razumijemo, važno je održavati zdravu razinu samosvijesti i osjetljivosti spram sebe, no provođenje previše vremena slušajući naporan „kritički unutarnji glas“ u glavi, koji pomno proučava svaki naš pokret i gnjavi nas negativnim mislima prema sebi i drugima narušava naše samopoštovanje i dovodi do samosabotaže. Zato, ne trebamo “povećavati“ samopoštovanje naše djece, samo moramo fokus s njih samih prebaciti na nešto više.
Naime, rješenje za povećanje samopoštovanja možemo pronaći u velikodušnosti. Naučite svoje dijete kako da pokloni sebe drugima. Naučite ga da daje, umjesto da samo prima – ovo božićno vrijeme pravi je trenutak za tako nešto. Velikodušnost je prirodni graditelj samopoštovanja i prirodno sredstvo protiv mržnje. Usmjeravajući se na ono što dajemo, a ne na ono što primamo, stvaramo vanjsku orijentaciju prema svijetu, što naš fokus usmjerava dalje od nas samih.
Ako nas velikodušnost odvraća od kritika unutarnjeg glasa i groznih misli, stvara i jake argumente protiv toga. Na primjer, kad vidimo da netko ima koristi od naših dobrih postupaka, teško je unutarnjem glasu tvrditi da smo bezvrijedni. Nek proba samo. A probat će, budimo realni.
Studije pokazuju da je velikodušnost zapravo u vašem najboljem interesu. Smanjuje stres, podržava fizičko zdravlje, pojačava osjećaj svrhe, potiče socijalnu povezanost i poboljšava odnose.
Velikodušnost je i prirodni „lijek“ protiv depresije. Primjerice, ljudi koji se bore s depresijom, profitiraju od volontiranja.
Postati velikodušna osoba znači biti pomagač, dijeliti svoje vrijeme, obraćati pažnju na ljude i ohrabrivati ih. Vidite li što se događa s ovim popisom?
Sjetite se da je najmoćniji način na koji djeca uče od roditelja modeliranje. To znači da oni rade ono što mi radimo, a ne ono što mi kažemo.
Zato, osim što ukrašavate drvca i kuće, osvijetlite malo i svoje odnose s drugima. Poznatima i nepoznatima. Nevjerojatno je koliko su nam odnosi u komi. Samo vika, galama, ogovaranja. Svatko svoj ego štiti. Užas živi. #jadnalinammajka
Zato, ovaj tekst vrijedi za vas i kao i za vaše dijete. Kada se sljedeći put upitate “kako mogu naučiti svoju djecu da budu velikodušna?, ne zaboravite važnije pitanje “kako ja mogu biti velikodušan prema drugima?“.
Tako često ono što učimo našu djecu ima veze s našim pogledom na svijet i našim pogledom na to što znači biti čovjek.
Razmišljate li što učite svoju djecu? Što je važno u životu?
E pa zato, izazoooov…
Za vikend sjednite u auto i pitajte svoje dijete što možete učiniti za druge, kako možete pomoći drugima ili ih razveseliti? A zatim, krenite. Hoće li to biti pospremanje kolica u shopping centru, dostava čokolade na vrata prijatelja, osmijeh strancu na ulici, skupljanje smeća s igrališta, pomoć susjedi oko ukrašavanja kuće i šetnje psa…vama na volju. Ali učinite bar tri stvari ovaj mjesec kojima ćete pomoći zajednici, sebi i svome djetetu.
A onda, prije spavanja, zatražite svoje dijete da vam nabroji tri stvari na kojima je zahvalno, što ga je danas učinilo sretnim? Pa da vidimo…
I pokrenite lavinu dobrih djela, slobodno se pohvalite u komentaru…da vidimo što sve možemo.
A mi se čitamo u 2020.! Provedite blagdane uživajući u mirisu, ljepoti i vedrini svoje djece. Najbogatiji ste na svijetu!
U novoj godini želim vam puno samopoštovanja, što manje vike, „izlazak iz helikoptera“, puno ljepljivih poljubaca, prljave odjeće (koja iza sebe krije sretan dan) i dječjeg smijeha. E to je važno!