”U jednom gradu među cvijećem
Sićušan asfalt se sakrio
U njemu žive mala bića
Kažu da Darkograd je to
To znamo samo ti i i ja
Haj’mo ih posjetiti sad
I vidjet ćete sitno prnje
I njihov Darkograd!
Žao mi Koprivnice i njenih žitelja. Ljudi se onako iskreno i stidljivo nadaju toj brzoj cesti. Siguran sam kako je svatko od vas barem jednom zalutao mislima u Zagreb vozeći se njome. U električnoj Tesli ili još bolje, domaćem čudu Neveri zaplovili ste ravnicama podravsko-prigorske doline i već kroz sat vremena šetali metroplom. Snovi znaju bit gadni, ili završe kad vam je najbolje ili se pretvore u jezivu noćnu moru.
A realnost? Obećanja, odgađanja, žalbe, nova obećanja, nova odgađanja, ne znam jeste li gledali onaj film Beskrajni dan s Billom Murrayem? Križevačka javnost prošla je već kompletnu torturu. Izredalo se par Vlada, cesta je mijenjala status da bi na kraju ipak bila klasificirana kao „brza“. Nekako smo dočekali tih pola sata, 45 minuta do Zagreba, ali jebiga, kad je hitno, Prigorci voze do bolnice u Koprivnicu.
Podravina čeka na taj komad asfalta. Upalio sam Google Maps. Ukucao sam rutu Koprivnica – Vojakovački Kloštar. Rezultat baca da su udaljeni otprilike 25 kilometara. O čemu mi pričamo? Za početak, pričamo o komadićku ceste od Križevaca do Vojakovačkog Kloštra koji su najdužih 7 kilometara u povijesti hrvatske građevinske industrije.
Baš sam se dobro nasmijao kad sam vidio nedavno objavljeni članak kako će brza cesta pozitivno utjecati na gospodarstvo. Poduzetnik Darko, kum Darko i Darko za kojeg više nisam siguran koja mu je funkcija, uspjeli su se zajedno poslikati i osmisliti prigodnu izjavu kako će podravska ekonomija prosperirati kad se cesta izgradi.
Hȅureka. Kakvi majstori, kao Pat i Mat i onaj treći, njega bi mogli nazvati „neželjeni brat“.
Darko se pojavio kao delegat vladajućeg i pojasnio kako bageri samo kaj nisu vani, ima informaciju iz Hrvatskih cesta, građevinska dozvola je pitanje dana, navodno je to čak petak. Kad će taj petak, pitate se? Pravi hrvatski treš parti. Mehanizacija bi trebala već kroz tri tjedna bit na terenu, do 15. rujna. Darko i Darko zadovoljno su klimali glavama i već sanjaju o rezanju vrpce i fotografiranju uz popa.
Jasno je ko dan da budu doturali tu cestu do Koprivnice. Sad je stvarno blizu realizacije, dobio sam informaciju od Hrvatskih cesta, oni su vam vrlo ažurni i iskreni.
Jednom kad krene gradnja, očekujte mjesečne izvještaje s terena, fotografije Darka sa šljemom kako nadzire radove i zadovoljno se smješka. Jedva čekam, zaista. Jedino nisam siguran hoće li nositi masku na licu ili stati u red za cijepljenje.
Inače, ako ste zaboravili, podsjećam, prije samo par mjeseci rok za početak gradnje je bio 1. srpnja i to direktno iz usta Darka. Jer i on je imao informaciju iz Hrvatskih cesta. Čekaj malo, koji je više to Darko bio? Što više napišem ime Darko, to mi je pred očima još više jarko.
Mediji su napisali kilometre tekstova o toj cesti, ljudi su prosuli kilometre žuči po komentarima, a svi zajedno ispali smo Dudeki. Veslaju nas i veslaju pa i ne čudi da imamo olimpijske zlatne veslače. Možda je najveći problem brze ceste što nema dovoljno tunela? Nema tunela, nema farbanja, nema provizije?
Zbog sakupljača glasova u potrazi za sigurnim prihodima koji navodno rade u korist javnosti bez obzira na stranačku pripadnost, a znate i sami da je odurna činjenica kako bi odavno imali cestu da je HDZ bio na vlasti u Koprivnici zadnjih 20 godina, mi smo gutali kilometre zavojitom cestom od Koprivnice preko Lepavine i Carevdara do Križevaca. Za to vrijeme HDZ-ova klika gutala je škampe na jahti prijatelja iz privatnog sektora koji su uspjeli isključivo pameću i teškom mukom, zbrajala nule na salvetama i otvarala Pelješki most.
Ali nema veze, Darko je pljunuo novi rok svima nama u lice. Idem si kupiti novi paket maramica i obrisati obraz. Nema veze, uživajte dok možete po „staroj cesti“, bude vam nedostajala jednog dana, vidimo se u AS-u na cugi.