Polaznici planinarske skupine Osnovne škole Antun Nemčić Gostovinski, koja djeluje u sklopu planinarskog društva Bilo iz Koprivnice, proteklog vikenda uspješno su se popeli na najviši vrh istočne Medvednice (Rog, 709 mnv).
Učenike planinare, njih 40-ak, vodili su učitelji Danijel Balaško (voditelj planinarske skupine), Ines Geršić Bodinovac, Danijela Šimek i Katarina Križić te vodiči HPD-a Bilo Ranko Gregurek i Roman Horvatić, ujedno i spašavatelj u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja.
Polazak je bio u jutarnjim satima s autobusnog polazišta OŠ Antun Nemčić Gostovinski.
Voditelj Balaško opisao je putovanje.
– Vožnja do sela Vugrovec Gornji u Zagrebačkoj županiji od kojega započinjemo uspon prema planinarskom domu Lipa i vrhu Rog (istočna Medvednica). Za desetak minuta dolazimo do planinarskog doma Vugrovec na 235 mnv. Planinarski dom nije bio otvoren, no tu smo na klupama ispred doma doručkovali hranu koju smo ponijeli u ruksacima. Malo iznad doma nalazi se najstarije stablo tise (Taxus baccata) na Medvednici koje je zaštićeni spomenik prirode. U samom početku uspona po makadaskoj cesti, planinarska staza vodi za kratko dosta oštro uzbrdo, nakon toga vijuga po brežuljcima kroz visoku šumu, između vikendica, do ponovnog križanja sa asfaltnom cestom, na kojem se ponovo nalazi Raspelo. Od izlaska na asfaltnu cestu kod Raspela, pa do kraja iste, planinarska staza vodi kroz vikend naselje i voćnjake, stalno sa otvorenim vidicima na lijepe sljemenske proplanke, prema zagorskoj i sesvetskoj strani. Prolazimo područjem livade Vejalnice i Krča koje se nalazi sjeveroistočno od naselja Čučerje.
Na temelju Zakona o zaštiti prirode ovo područje postaje dio europske ekološke mreže Natura 2000. Ovaj prostor je značajan prvenstveno zbog suhih kontinentalnih travnjaka te vrsta koje obitavaju na tom staništu. Navedeno područje sadrži staništa koja su pogodna za život mnogih rijetkih i strogo zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Kao glavni cilj zaštite određena su staništa važna za orhideje, kaćune. Putem nalazimo i brojne vrste gljiva, npr. bijelu blagvu (Amanita ovoidea), ljetnog vrganja (Boletus reticulatus), vražjeg vrganja ili ludaru (Boletus satanas) i još mnoge druge. Nalazili smo i kušali jesenske plodove naših popularnih grmolikih biljaka, npr. divlju kupinu (Rubus fruticosus), crveni glog (Crataegus oxyacantha), divlji šipak (Rosa canina), trninu (Prunus spinosa).
U nastavku planinarske staze prolazimo kraj lovačkog doma ‘Vepar’ iz Čučerja te dolazimo na križanje planinarskih puteva otkuda smo trebali još otprilike jedan sat hoda do planinarskog doma Lipa i vrha Rog. Na vrhu i kod planinarskog doma Lipa napravili smo pauzu od gotovo tri sata.
Planinarski dom Lipa izgradilo je 1967. godine Planinarsko društvo Lipa iz Sesveta. Dom se nalazi na uzvisini zvanoj Rog na nadmorskoj visini od 709 metara. Pored doma je 1970. godine postavljen stup s rešetkastom konstrukcijom i platformom – vidikovac (popularno zvan ‘piramida’). Gotovo svi su se učenici popeli na vidikovac i divili se vidicima u svim smjerovima. Ispod doma nalazi se prostrani proplanak na kojemu je pored šume Kapelica Hrvatskih mučenika.
Planinarskom domu ‘Lipa’ ne može se pristupiti automobilom, već samo pješice. Uživali smo u ponudi izvrsne hrane planinarskog doma Lipa (grah s kobasicama, sarma, bečki odrezak, gibanice, štrukli, pite…). Za silazak biramo drugu stazu koja vodi do sela Planina Donja gdje nas je kod crkve Svetog Jurja dočekao autobus koji nas vraća u Koprivnicu – opisao je Balaško.
