Na kraju herpetološke ekspedicije na Andamanima, došli smo nas troje biologa istražiti sam sjever ovog vrelilog, ali još uvijek malo poznatog otočja.
Uz mnoge vrste biljaka i životinja, tu još žive plemena iz kamenog doba. Smjestili smo se u kolibicama uz more i ostalo je sat vremena do zalaza sunca, taman da speremo znoj i prašinu od dugog i napornog puta kroz džungle ovog egzotičnog otočja. Dotrčali smo na predivnu pješčanu tropsku plažu, nakićenu mangrovama u plićini i drvećem u moru. Usput smo uzeli maske i disalice, jer Andamansko otočje je obrubljeni predivnim koraljnim grebenima.
Voda je dovoljno plitka da se jednostavno plivajući i roneći na dah može vidjeti nevjerojatno izobilje podvodnog života. Zagnjurio sam tako u čudesni svijet koralja, šarenih riba, vlasulja…. Kao da sam u kakvom podvodnom muzeju suvremene umjetnosti, jer evolucija je koralje isklesala u nevjerojatne oblike. Neki podsjećaju na ogromne čipkaste lepeze koje se šire i preko metra veličine. Drugi koralji podsjećaju na kišobrane koji daju sjenu od jarkog tropskog sunca koje se kroz bistru vodu lako probija. Od nekih se priviđaju jelenji rogovi ili ogromne mozgovi. Ostali se jednostavno opiru opisu iz stvarnog svijeta i više podsjećaju na filmove SF. Ribe kao da se natječu u „ludim“ oblicima i bojama.
Voda je tako topla, plutam u plićini kao klada, a nikog ni blizu, cijeli je ovaj raj samo za nas troje… ali sunce opasno pada prema horizontu, vrijeme je za povratak. Osim toga struja značajno pojačava i prijeti da me odnese na otvoreno more. Mašem Olji , tada doktorantici sa sveučilištu u Braunschweigu, nije daleko i vraća se polako. Ali gdje je Mili, Novosađanin, biolog koji je prokrstario dobar dio tropa u potrazi za živim svijetom džungli, lovio kobre i kraitove i otrovne žabe. On je krenuo prvi u ronjenje pa je i otišao dalje. Tražim ga u vodi, nema ga. „Eno ga!“ pokazuje Olja na otočić kojih tristotinjak metara od obale. Vidim ga, šetucka na maloj plaži, a iza njega je čuperak šumice, kao iz razglednice. Mahnem mu da se vrati, da struja pojačava, al on je frajer sjeo i čini se da uživa. To me ne čudi zbog njegovih hedonističkih sklonosti. Uvijek bi tražio palme i pijesak, pogotovo nekakve, idiličnu sliku iz filmova, njegovu Plavu lagunu iz snova. I taj hedonist sad nam maše… Možda nas zove, da je vidio nešto zanimljivo…Ma nema vremena, mašem ja njemu nazad. A onda kao da je munja sijevnula iz vedrog neba. Da se nije nešto desilo, pa ne može nazad? U tropskim morima gmižu svakojaka otrovna bića, od vrlo otrovnih zmija, riba, meduza, čak i hobotnica i školjaka…ili je vidio jato morskih pasa pa se boji nazad, već smo imali takav slučaj na Šri Lanki.
Sunce se već utopilo o oceanu, a Mili još kampira na otočiću. Uskoro neću vidjeti ni otočić, a kamoli njega. Definitivno nešto nije u redu, nema druge nego potražiti pomoć. Plivanje do njega po mraku i struji više nije opcija te trčimo do koliba u kojima smo smješteni. Javljamo se tamnoputom domaćinu koji odmah s prilično kulerskim licem kreće u obližnje ribarsko seoce po pomoć. Olja i ja se vraćamo do plaže, da ga dočekamo ako je nekim slučajem odlučio plivati nazad. Ali malo vjerojatno. Već je zahladilo, a on je samo u kupaćima i to mokrim. I onda kroz neko vrijeme na pučini primjećujem slabašno svijetlo. Fenjer se ugrubo kretao prema otočiću čija se zlokobna silueta jedva nazirala u mraku. Svijetlo se zastalo na neko vrijeme i onda se opet pokrenulo. Išlo je prema nama, uh kako su sporo protjecale te minute dok su zvijezdo polako putovale svoji nebeskim stazama. Tko zna jesu li ga spasioci našli…
I konačno, evo ih. „Tu je!“ kriknula je Olja i zaista, visoki biolog sa bolnom grimasom na licu, ali živ. Nekako smo ga prenijeli iz čamca. „Već sam skoro doplivao do otočića i hodao po plićaku do plaže i onda sam osjetio ogromnu bol, kao da me je vruća igla probola po stopalu“ iscijedio je dok smo mu pomogli da se nekako dovuče do koliba.
Epilog: sve je na kraju prošlo dobro. Bolovi su potrajali nekoliko dana, ali je preživio. Mnogi nemaju takve sreće, stradaju od otrovnih organizama koji vrebaju u vodenom raju…