Prvi koprivnički kapetan, Luka Sekelj, iz Ormoža u današnjoj Sloveniji, počeo je sredinom XVI. stoljeća oduzimati građanima Koprivnice selišta i krčevine te ih tjerati da plaćaju novčane daće kao i da daju podvoz na duge relacije.
Sekeljev kaštelan i njegovi službenici prisiljavali su npr. mesare da im prodaju meso ispod tržišne cijene. Zbog kapetanova nasilja neki su se građani htjeli odseliti, ali ih je on silom zadržao u gradu. Građanima je oduzeo ključeve gradskih vrata. Na mnogobrojne pritužbe kralj Ferdinand je 17. ožujka 1556. u Koprivnicu poslao posebnu komisiju kako bi uredila odnose između kapetana i gradske općine, ali Sekelj se odlukama te komisije nije htio pokoriti. Težak udarac gospodarskom razvitku Koprivnice nanio je 1559. godine veliki požar, koji je navodno podmetnuo neki turski prebjeg. Hrvatski je sabor 1557. i 1560. godine donio odluke da seljaci moraju raditi, između ostaloga, i na utvrđivanju Koprivnice, a slično je odlučeno i 1565. godine.
Sekeljevi nasljednici na položaju kapetana nastavili su vladati gradom kao pravi feudalci, iako je vladar izdavao različite naloge u zaštitu građana. Građani su se npr. tužili protiv kapetana Ivana Lenkovića, koji im je htio nametnuti nove terete i pozatvarao sve one koji se tim teretima nisu htjeli pokoriti. O stanju u Koprivnici je više puta raspravljao Hrvatski sabor. On je 1570. i 1571. optužio koprivničkog kapetana da kmetove i građane Koprivnice upotrebljava za svoju osobnu korist i u svojoj trgovini. Godine 1588. žalio se vladaru zbog upletanja vojnih vlasti u autonomiju koprivničke općine. No, sukobi vojske i građana Koprivnice se nisu stišavali. Kapetani su se i dalje upletali u poslove gradske općine.
Kapetani su u gradu stekli brojne posjede i zemlje, koje su izuzeli ispod jurisdikcije gradske općine. Pored redovitih prihoda, mjesečne plaće od 50 guldena, uz namješteno osoblje (tjelesna zaštita, tjelesna straža, kuhar) i mjesečni iznos od 40 guldena za održavanje konjušnice , Koprivnički kapetan je dobivao prihode od četiri tzv. “kuhinjska sela” (Kunovec, Pustakovec, Ivanec i Peteranec) , a ti prihodi su iznosili godišnje oko 1000 guldena. Ta “kuhinjska sela” su nekada bila u sastavu Koprivničko-đurđevačkog vlastelinstva, a godine 1547. su vraćena s vlastelinstvom Ugarskoj dvorskoj komori. Zajedno s gradom Koprivnica ta su mjesta bila vjerojatno prolazno naseljena, jer za razliku od drugih mjesta tog vlastelinstva ova sela nisu bila naseljena Vlasima i ostala su pod jurisdikcijom Ugarske dvorske komore. Koprivnički kapetani su otpočetka, pored svoje plaće, uživali ukupne prihode s vlastelinstva. Oni su za to sami morali namještati nadstojnike, stražare i puškare (čuvare). Smanjenjem pučanstva u drugoj polovici 16. stoljeća prilično su se smanjili prihodi vlastelinstva, a poslije naseljavanja Vlaha ostala su još samo ta četiri sela kao opskrba za koprivničke kapetane. Stanovnici tih sela su bili koprivničkom kapetanu dužni podavati sve daće, a imali su ukupne obveze kao obični podložnici i obveze krajišnika.